Obrezivanje – potreba ili pomodarstvo?

Obrezivanje je nekada bilo veoma popularno, jer se verovalo da se na taj način može sprečiti masturbiranje. Razmišljanje se pokazalo kao apsurdno, jer je praksa pokazivala suprotno. Ovakve teorije najviše su koristile rodonačelnicima tadašnjeg društvenog uređenja. Mogu se naći i zapisi i ilustrovane knjige koje su slikovito opisivale čemu zapravo vodi preterano masturbiranje, podstaknuto fizionomijom polnog organa. Samo obrezivanje smatralo se pravim oružjem u borbi protiv raskalašnog života.

Foto: TaniaVdB/Pixabay.com

Foto: TaniaVdB/Pixabay.com

U modernom svetu, obrezivanje se smatra poduhvatom koji je sa medicinskog stanovišta nepotreban. Razlozi poput onih da očevi žele da njihovi sinovi što više liče na njih ili na druge dečake iz društvenog okruženja, jednostavno nisu dovoljno dobri. Ono što je pozitivno jeste da sve više roditelja shvata ozbiljnost situacije i nepotrebno izlaganje bolu svog deteta, pa se odlučuje da sve to zaobiđe.

Kada se uradi ispravno i po propisu, obrezivanje je bezbedno. Ipak, moguće je javljanje raznih komplikacija i infekcije. Iako je to izuzetna retkost, zabeleženi su i slučajevi smrti novorođenčadi, čak i pri rutinskim poduhvatima obrezivanja. U savremenoj medicini praktikuje se, bez izuzetaka, najpre anesteziranje kožice penisa pre nego se ona ukloni. Međutim, u prošlosti se anestezija nije koristila, zbog čega je i verovatnoća za pojavu komplikacija bila mnogo veća. Nisu u pravu svi oni koji su mišljenja da bebe ne osećaju apsolutno nikakav bol pri ovom poduhvatu.

Samo obrezivanje vrši se na više različitih načina. Za ovo mladi roditelji uglavnom nisu ni približno dobro pripremljeni koliko misle, kao ni za ono što ih očekuje posle samog medicinskog postupka. Iz ovog razloga, čak i nekoliko nedelje kasnije, roditelji odlaze lekaru ne bi li utvrdili da je sve kako treba, jer im je drugačiji izgled polnog organa sasvim stran. Neki roditelji imaju strah da je možda previše kože ostalo, a neki da je previše kože uklonjeno.

Kada se verski razlozi ostave po strani, obrezivanje nije ništa drugo do kozmetički poduhvat.

Kada je religija u pitanju, postavlja se pitanje zašto bi nas Bog stvorio sa nečim čija je jedina svrha da bude uklonjeno.

Ako sledite Darvinove stope, postavlja se pitanje zašto bi i posle miliona godina evolucije upravo ovaj deo nas ostao netaknut, ukoliko mu je jedina svrha da kad-tad bude uklonjen kao višak.

Postoje jaki dokazi da ljudi koji ne uklone kožicu imaju veću polnu osetljivost, čime se i sam njihov seksualni užitak povećava u pogledu intenziteta. Ali čak i da je ovo 100% tačno, treba znati da seksualno zadovoljstvo tokom odnosa ne polazi odatle, već da se nalazi u glavama nas samih.

Neki su još uvek ubeđeni da je glavni razlog obrezivanja u stvari higijena. To je možda bilo razumljivo za prošle vekove, kada ljudi nisu još uvek znali za sapun i druga sredstva. Čak i tada je verovatnoća za pojavu infekcija bila podjednaka kao i verovatnoća za pojavu infekcije na prstu ruke ili noge, a niko nikada nije preporučivao da bi trebalo odseći prste kako ne bi došlo do infekcije.

Postoji ipak jedan argument koji ide u prilog obrezivanju. Istraživanja su pokazala da osobe koje nisu obrezane mnogo češće bivaju zaražene smrtonosnim virusom side. Naime, mikrokapi tečnosti koje se nalaze ispod osetljive površine kožice mogu lako postati putanja preko koje zaraza dospeva u organizam. Upravo u nerazvijenim afričkim zemljama koje su izložene velikom riziku od ove bolesti treba podstaći obrezivanje kao nešto što je neophodno radi očuvanja populacije.

Izvan ovoga, odluka leži na samim roditeljima. Stoga je izuzetno bitno da se prethodno dobro informišete i upoznate sa čitavom procedurom i samim procesom, jer toliko dugujete vašoj muškoj deci.

Pogledajte komentare (17)

17 komentara

  • haris kasmo

    Bio sam na psihijatriji dva mjeseca jer sam isao glavnom ulicom grada Sarajeva i govorio ljudima kako nije uredu sunetiti ljude jer takve osobe imaju jacu potenciju jer nemaju kozice a glavic je najosjetljiviji po pitanju nadrazaja a sada znam da je uredu i jednom sam rekao to bi bilo isto kad cure ne bi imale koze preko klitorisa a ja znam da to nije isto nit bi volio da to neko radi, to sam ja samo posistovjetio musko zensko-nadrazaji, ja ne znam ni sta je klitoris ni gdje se nalazi samo sam cuo da tu cure imaju nadrazaje.

  • Branislav

    Obrezivanje kožice sa muškog spolovila može se posmatrati prije svega kao dodatni način njege muškog spolovila. Ovaj zahvat je veoma učestao i, prema pisanju internet portala, svakih dvadeset minuta u prosjeku na zemaljskoj kugli se obavi po jedan kirurški zahvat obrezivanja muškarca. Iz svih naprijed navedenih razloga o kojima je bilo riječi, kao i zbog učestalosti ovog zahvata, posebno u pojedinim dijelovim svijeta, o kirurškom zahvatu obrezivanja možemo govoriti kao o medicinskoj potrebi, odnosno kozmetičko-plastičnom zahvatu na muškom spolovilu kojim se znatno poboljšavaju anatomsko fiziološka funkcija muškog spolovila i lakše održava higijena spolovila, čime se preveniraju mnoge polne bolesti.

  • Branislav Bera

    Postavljena tema na sajtu bila bi siromašna kada nešto ne bismo kazali i o vjerskom obrezivanju muškaraca. Već je rečeno da je obrezivanje muškaraca bilo poznato još u mnogobožačkim paganskim plemenskim kulturama Afrike, Amerike, Azije, Australije i Oceanije daleko prije nastanka judeizma, hrišćanstva i islama. Njime su narodni vidari ili vrači (neka vrsta ondašnjih ljekara) htjeli da olakšaju muškarcu snošajne pokrete u polnom odnosu. Druga mišljenja su da su se ta obrezivanja vršila iz higijenskih razloga, treća mišljenja da je to bio obred inicijacije, odnosno uvođenja muškog djeteta u red zrelih i odraslih lica, četvrta mišljenja su bila da se tu radilo o puštanju krvi muškarca shodno krvarenju koje imaju žene prilikom gubitka nevinosti, odnosno prilikom menstruacije itd. Također je poznato da je prva monoteistička religija koja je uvela obavezu obrezivanja muškaraca jevrejska religija, a obrezivanje je u davna vremena vršeno kamenim nožem osmog dana po rođenju muškog djeteta. Obrezivač se zvao mohel. Obrezivanja su se odvijala u sinagogama (jevrejskim bogomoljama) u mjesnim opštinama na taj način što bi u prisustvu roditelja i bliže rodbine od majke djeteta rabin (vjeroučitelj) preuzimao dijete od majke djeteta koje se prenosilo preko ruku prisutnih uz molitvu i blagoslove na hebrejskom jeziku i isto se predavalo kumu odnosno srodniku ili bliskom prijatelju dječakovih roditelja koji je sjedio na posebno posvećenoj stplici proroka Elijahua (Ilije) koji je primao dijete u naručje. Zatim bi došao mohel koji bi odvio dijete iz pelena i oštrim nožem ili makazama obrezao kožicu sa spolovila novorođenčeta bez anestezije. I danas se tako tradicionalno obrezuju Jevreji diljem svijeta s tim što se koriste gvozdeni instrumenti nož ili makaze, i metalna pločica u vidu kleme ili štipaljke koja se postavlja na spolovilo djeteta da zaštiti glans spolovila djeteta od eventualnih mogućih ozljeda, odnosno da zaštite dječaka kojeg obrezuju. Kožica spolovila djeteta se navuče preko zaštitne plohe-kleme i onda se jako stisne, a zatim se nožem ili makazama odsijeca kapičasti dio kožice dječaka. Nakon toga se iz srebrene čaše uzima crno vino kojim se mažu usne djetetu. Krvarenje djeteta ustavlja mohel i to mjesto se također maže odgovarajućim medicinskim pripravcima (preparatima) iz narodne apoteke. Djete vrišti od bolova i nogata se jer sve se to radi bez anestezije i zašivanja. Zatim se pali tamjan, a neki Jevreji pored toga pale i svijeće i rabin i svi prisutni pjevaju odnosno recituju određene ulomke (odlomke) iz molitve vjerskih knjiga Talmuda odnosno Tore. Nakon toga dolazi svečani dio obreda sa zakuskom odnosno banketom. Prilikom obrezivanja djeteta djetetu se nadijeva ime koje rabin onda upisuje u vjerske knjige. Činom obrezivanja muškog djeteta po vjerovanju Jevreja stvara se savez sa Bogom odnosno savez sa Izraelom odnosno sa svetom zemljom postojbinom Jevreja. Takav način obrezivanja Jevreja zadržan je do danas, bez obzira gdje oni živjeli kao i u samom Izraelu. Naravno, u Izraelu postoji i medicinsko obrezivanje muškaraca u bolnicama. Neke bogatije zagrebačke jevrejske obitelji prema pisanju pojedinih internet portala vodile su svoju djecu na obrezivanje u Izrael. Kao što u sudskim procesima postoje u sudovima liste ovlaštenih sudskih vještaka i prevodilaca, tako je država Izrael utvrdila listu mohela (vjerskih obrezivača) koju je usvojio tamošnji parlament koji imaju certifikat i koji su ovlašteni da se bave tim poslovima vjerskog obrezivanja muške djece. Od Jevreja obrezivanje muške djece su preuzeli starozavjetni kršćani. Dakle, Biblija kao sveta knjiga kršćana koja se sastoji od Starog i Novog zavjeta pominje obrezivanje muškaraca u svom sadržaju. Stari zavjet iz Biblije je istovjetan sa jevrejskim svetim knjigama, pa je tu obrezivanje muškaraca predviđeno kao obavezno osmog dana po rođenju djeteta, dok Novim zavjetom, tačnije Poslanicom Apostola Pavla, muškarci koji primaju kršćanstvo nisu bili u obavezi da se obrezuju, ali tom istom Poslanicom obrezivanje muškaraca nije bilo izričito zabranjeno niti je ono smatrano grijehom. Ovakvu Poslanicu je napisao apostol Pavle iz razloga što je obrezivanje predstavljalo prepreku širenju kršćanstva kao religije. Slično obrezivanje muške djece kao kod Jevreja vršeno je kasnije i kod muslimana, samo što se ono u pravilu obavljalo u trinaestoj godini života djeteta. To je inače period kada muška djeca ulaze u pubertet period polnog sazrijevanja i odrasle osobe. Tehnika obrezivanja odnosno instrumenti su isti kao kod Jevreja, a isto se najčešće izvodi u stojećem položaju tako da kumovi drže dijete, odnosno u ležećem pološaju na krevetu tako da kumovi za noge i ruke drže dijete ili mu zaklanjaju pogled rukama na očima. Kumovi su također iz reda bliskih prijatelja dječakovih roditelja, a mogu biti i srodnici kao npr. daidže (ujaci), amidže (stričevi) ili njihovi muški punoljetni potomci. Obrezivač se ovdje naziva berber ili u BiH „berbo“. Nakon obrezivanja dijete se daruje novcem, igračkama, čokoladama i slatkišima. Vjersko obrezivanje se u pravilu vrši bez anestezije i veoma je bolno, pa se djeca koja se obrezuju otimaju prilikom zahvata i vrište, što je veoma stresno. U današnje vrijeme sve veći broj muslimana u BiH se odlučuje za obrezivanje djece u bolnicama. Kirurški zahvat je u bolničkom tretmanu mnogo komforniji i bezbolan nego tradicionalno vjersko obrezivanje. Također nakon obrezivanja djeteta se organizira slavlje. Kod Jevreja se obrezivanje muške djece zove brit milah ili kratko brit, a kod muslimana sunnet, odnosno kod Arapa muslimana tahur. Ono se najčešće izvodi putem zaštitne pločice-kleme koja štiti glans dječakovbog spolovila, a od kirurških instrumenata se koristi britva. To je klasičan ili tradicionalan način koji koriste muslimani od Maroka do Filipina i od BiH do Južne Afrike. Prilikom obrezivanja dešavaju se i razni događaji. Jedan moj prijatelj musliman mi je ispričao svoj utisak ove pojave. Kad mu je rekao njegov otac da ga mora osunetiti (obrezati), i da će doći jedan dan jedan čiko da to uradi, da će doći rodbina i komšije, na to sve on je toga dana u toj opštoj pripremi uspio se izvući iz svoje kuće i pobjeći preko nekoliko brda daleko od kuće u šumu gdje se sakrio. Gotovo pola pridošle rodbine se dalo u potragu za njim nekoliko sati, tako da je cijela ceremonija njegovog obrezivanja tog dana kasnila, a berbo je kasnio na ostale naručene sunetluke u drugom selu. Sjeća se da su ga jedva pronašli njegovi rođaci i doveli kući na obrezivanje. Dok je to meni ispričao smijao se i sjeća se da je dobio kao nagradu bicikl, nogometnu loptu, igračaka, čokolada i slatkiša i mnogo novaca, da su mu roditelji kupili odjeću i knjige za školu. Također su mu roditelji ispunjavali sve njegove želje. Na kraju mi je rekao da mu je bilo užasno bolno, ali da mu se isplatilo zbog poklona koje je dobio i nasmijao se. Drugi naš sugrađanin se sjeća da su ga prilikom obrezivanja prevarili da pogleda u plafon sobe u kojoj su ga obrezivali, jer se „na plafonu navodno pojavio mačak Tom koji ganja miša Džerija“. U tom trenutku osjetio je nepodnošljivo oštar bol jer mu je berbo britvom odsjekao dio kožice. Treći moj vršnjak čiji su roditelji bili visokopozicionirani funkcioneri Saveza komunista u Titovoj Jugoslaviji i ugledni građani našeg grada obrezali su svoje dijete tako što su svog sina prevarili da mora ići na operaciju krajnika. Sjeli su ga u auto i odvezli pravo u Koševsku bolnicu u Sarajevu. I pošto je sve već bilo unaprijed dogovoreno sa roditeljima djeteta, dječaku su dali kratkotrajnu opštu anesteziju i obrezali ga. Kada se probudio rekao je da ga ne boli grlo, ali je osjećao blaže bolove u predjelu spolovila. Njegov otac mu je tada rekao šta mu je uradio i rečeno mu je da ne dira u spolovilo. Kada su se vratili kući, bilo je organizirano slavlje sa dosta jela i pića i brojnim gostima uglavnom rodbinom i bliskim prijateljima roditelja, gdje je dobio dosta novaca i raznih poklona. Uglavnom je bio zadovoljan jer je prošlo sve bezbolno. Sada ću nešto reći i o sunnetu kao izvoru šerijatskog prava. Na prvoj godini Pravnog fakulteta u Sarajevu iz predmeta Opšta istorija države i prava se izučava i šerijatsko pravo (Šerijat ili Šerija), odnosno muslimansko vjersko pravo. U Kraljevini Jugoslaviji šerijatsko pravo se primjenjivalo na porodično-pravne i nasljedno-pravne odnose muslimana kao dio građanskog prava. Danas se šerijatsko pravo primjenjuje u manjem broju islamskih zemalja kao što su Saudijaska Arabija, Pakistan, Afganistan, i još neke zemlje, ali ono je imalo i ima snažan utjecaj i u nekim sekularnim zemljama gdje je religija odvojena od državne vlasti kao, npr. u Turskoj, Albaniji, a koje države su se deklarirale kao sekularne države. Npr. Turska i Abanija su se deklarirale kao sekulane države de iure, ali de facto islamska religija u tim državama ima ogroman utjecaj na formiranje značajnih političkih događaja i društvenih procesa, jer su vjerska osjećanja duboko ukorijenjena u mentalnom sklopu stanovništva tih zemalja. Glavni izvori šerijatskog prava su: Kuran, Sunnet, Idžma ul umet (ili kratko rečeno umet) i kijas. Kuran je muslimanska sveta knjiga koja predstavlja glavno uputstvo za život, prava, dužnosti i obaveze pravovjernih muslimana kod nas i u svijetu. Kuran je glavni izvor vjere i kao takav preveden je na gotovo sve svjetske žive jezike. U Kuranu ne postoji propisana obaveza obrezivanja muškaraca. Drugi izvor šerijatskog prava je sunnet. Pod pojmom sunnet se podrazumjeva sve ono što nije izričito propisano u Kuranu, a prorok Muhamed a.s. je to odobrio. Pojam sunnet je širi od pojma obrezivanja muške djece, odnosno muškaraca i pod tim pojmom se podrazumjevaju sva dobra odnosno sva plemenita djela muslimana, za razliku od pojma haram, koji podrazumjeva zabranjena djela i ponašanja. Pojam sunnet u najužem smislu ili praktičnom smislu se svodi na tradiciju odnosno obrezivanje muških potomaka koje se prenosi sa koljena na koljeno (pradjeda na djeda, djed na oca, otac na sina, sin na sinovljevog sina i tako redom, na mušku
    unučad, praunučad itd.). Treći izvor šerijatskog prava je idžma ul umet ili kratko umet odnosno svijest o pripadništvu islmaskoj vjeri i velikoj islamskoj porodici odnosno svjetskoj islamskoj zajednici (kalifat). Po islamskom vjerovanju svi muslimani su međusobno braća i sestre u vjeri povezani bez obzira na njihovu međusobnu zemljopisnu udaljenost. Iako islam obuhvaća različite rase i narode, po islamskom vjerovanju nema nacije i države već postoji umet odnosno svijest o pripadništvu svjetskom islamu (kalifatu) čije je sjedište u Meki u Sauduijskoj Arabiji kao glavnom vjerskom i duhovnom svetilištu muslimana gdje se organizirano odlazi na hadžiluk u vrijeme islamskih vjerskih praznika, što je jedna od obaveza muslimana. Četvrti izvor šerijatskog prava je kijas, odnosno pravna analogija i usaglašena mišljenja islamskih pravnika i sudija (kadija) sa ulemom (sveštenicima). Po značaju iza Kurana kao drugi izvor šerijatskog prava dolazi sunnet koji u praksi predstavlja tradiciju odnosno obrezivanje muškaraca. Pošto prorok Muhamed a.s. nije imao muških potomaka jedan dio muslimana tvrdi da je obrezivanje muškaraca poteklo od Alije, zeta proroka Muhameda a.s. Ta grupa muslimana u svijetu se zovu Šiiti i oni Aliju smatraju osnivačem islamske religije. Za razliku od njih Suniti smatraju da je osnivač islamske religije prorok Muhamed a.s. koji ne svijet prema predanju došao obrezan i koji je odobrio praksu obrezivanja muškaraca, pa se ova brojnija grupacija muslimana u svijetu nazivaju Suniti. Od tada pa do današnjih dana obrezivanje muških potomaka u islamskom svijetu gotovo je obavezno jer je isto snažno preporučeno. Tako je već ranije objašnjeno da je turska okupaciona sila kao islamska zemlja provodila vjersku segregaciju nad hrišćanskim stanovništvom Balkana u zemljama u kojima su Turci vladali. Hrišćani su morali davati turskim plemićima trećinu, a kasnije i desetinu poljoprivrednih proizvoda sa zemlje koju su obrađivali, a morali su izvoditi i besplatne javne radove tzv. kuluk. To je utjecalo na mnoge tadašnje balkanske kršćane da se obrezuju, jer su obrezani kršćani u tadašnjoj feudalnoj turskoj imperiji imali povlašćen položaj u odnosu na one kršćane koji nisu bili obrezani. Bile su im dostupne javne službe. Mogli su biti seoski knezovi, sakupljači poreza od kršćana, te učestvovati kao neka vrsta pratioca i tjelesne zaštite turskih plemića. Običaj obrezivanja odnosno praksu obrezivanja muškaraca Turci su među porobljenim kršćanskim stanovništvom širili na još dva načina. To je bio danak u krvi gdje su zdrava kršćanska djeca prisilno oduzimana od njihovih roditelja, a zatim odvođena u Istanbul i tu obrezivana i odgajana u islamskom duhu i od njih stvarana elitna turska vojska, tzv. janjičari. Tu je pojavu opisao i sam nobelovac Ivo Andrić u svom romanu Na Drini ćuprija, a postoji i narodna pjesma Janjičar, koju je često pjevao Predrag Gojković Cune. Isto tako obrezivanje muškaraca promovisano je kroz pravo turskih plemića – begova i aga na prvu bračnu noć (ius primae noctis). Obzirom da su kršćani u doba turske imeprijalne vladavine Balkanom imali položaj raje odnosno da u pravima nisu bili izjednačeni sa muslimanima, kršćanski momci se nisu mogli ženiti bez odobrenja turskog plemića – bega. Mladić odnosno njegova rodbina je svoju namjeru morao saopštiti begu, a mladenka je morala određen broj dana provesti u domaćinstvu bega gdje je spremala hranu, prala rublje, i obavljala sve ostale kućanske poslove, a nakon toga je morala imati i polni odnos sa begom, gdje su te djevojke gubile svoju nevinost, a begovi su promovirali obrezivanje kao polnu prednost muslimana. Takav odnos turskih feudalaca prema kršćanima kojima su vladali u balkanskim zemljama pa i BiH utjecao je na veliki broj ustanaka i pobuna i rezultirao je protjerivanjem turske okupacione sile i jednog broja domaćih muslimana koji su čini zulume (zločine) nad kršćanima. Veći pošteni i čestiti dio muslimana koji se nisu ogriješili o kršćansko stanovnipštvo je ostao da živi u balkanskim zemljama uključujući i BiH. Oni su nastavili da održavaju tradiciju obrezivanja muškog potomstva. U Titovoj Jugoslaviji neposredno po završetku Drugog svjetskog rata vjerske zajednice su bile odvojene od države pa su komunističke vlasti u početku zabranjivale ispoljavanje vjerskih osjećanja. Međutim to se veoma brzo promjenilo. Sa otvaranjem ondašnje SFRJ prema nesvrstanim zemljama od kojih su većina bile islamske, došlo je do snažnog utjecaja tih zemalja da domaće muslimane u SFRJ posebno u BiH. U BiH su uglavnom studirali studenti muslimani iz arapskih zemalja, a sa tim zemljama SFRJ je oživljavala trgovinske, političke i druge veze. Obrezivanje muslimanske djece tada izlazi iz ilegale i vremenom sve više postaje legalni i organizirani čin. U to vrijeme je nastala pjesma koju sam čuo u Bosanskom Novom u jednom kvartu ovog gradića: „Vjetrić piri, lipa miri, sunete se pioniri.“ Tako su moji školski drugovi muslimani pored osnovne škole pohađali i mekteb (nižu vjersku školu) a o čemu kršćanska djeca u Bosanskom Novom nisu imala ni pojma. Kroz to se širila i praksa obrezivanja muške djece, a prema nekim informacijama sa medija i interneta u BiH je za vrijeme socijalisrtičke vladavine Josipa Broza Tita izgrađeno više džamija i drugih vjerskih objekata muslimana u BiH nego u doba turske vladavine koja je ovom zemljom upravljala preko 400 godina, tj. od 1463. godine do Berlinskog kongresa 1878. godine kada je BiH okupirala Austro-Ugarska, a 1908. BiH je anektirala Austro-Ugarska isplativši Turskoj otkupnu cijenu. Kmetstvo je u BiH zadržano sve do 1919. odnosno 1920. godine, kada je aktom jugoslovenskog monarha zemlja vraćena seljacima koji je obrađuju, a begovima odnosno njihovim potomcima isplaćena otkupna cijena nekretnina. Dakle, nisu u pravu oni koji tvrde da je muslimanima za vrijeme Tita bilo zabranjeno ili ograničeno prakticirtanje vjerskih obaveza uključujući i obrezivanje djece. Toliko o ovoj pojavi iz kuta religija, prava i povijesti.
    Lijep pozdrav svekolikom čitateljstvu!

  • Branislav Bera

    U prethodnom poslednjem komentaru kada sam komentirao odnos ljudi iz kultura koje ne prakticiraju obrezivanje prema obrezanm licima, konstatirao sam da pojedini ljudi (muškarci i žene) iz kršćanske kulture imaju negativan odnos prema muškarcima koji su obrezani ili za koje znaju da su obrezani. Da ne bude zabune, tu se ne radi o tome da svi ljudi kršćanske provenijencije imaju negativan odnos prema licima koja su obrezana ili podržvaju obrezivanje. Tu se radi o manjem broju lica iz kultura koje ne prakticiraju obrezivanje muškaraca, a koja su ili neobavještena dovoljno o ovoj pojavi ili su frustrirana bilo zbog negativnog povjesnog nasljeđa, bilo zbog veoma raširenih vjerskih sukoba koji su danas prisutni u svijetu kao što su vjerski sukobi u Indiji između budista i muslimana, u Kini Hani i muslimani, Filipinima i Istočnom Timoru katolici i muslimani, Kipru Grci – pravoslavci i Turci – muslimani, u Egiptu Kopti pravoslavci i musllimani, Čečeniji Rusi pravoslavci i Čečeni muslimani, Libanonu kršćani i muslimani, muslimanski sukobi u Alžiru između muslimana modernista, odnosno sekularista, koji prihvaćaju suvremene vrijednosti kršćanske Europe, i radikalnih i konzervativnih muslimana, te napokon i sukobi u BiH koji su imali pored ostalog i vjersko-nacionalne konotacije, kao i diverzanstsko-teroristički akti islamskih imigranata diljem Evropske Unije i SAD (London, Madrid, Moskva, Italija, Njemačka, Austrija, SAD). Zato ne čudi što se pojedini kršćani svojim sunarodnicima kršćanima koji su se podvrgli obrezivanju na krajnje ironičan način obraćaju. Tako „kao u šali“ obrezanom licu kojem je ime Nenad obraćaju se sa Senad, Slavka zovu Salko, ili od Ilija – Alija itd. Naravno da bezvezno predijevanje imena ili slične insenacije iritiraju čestite ljude. Doduše, bilo je predijevanja imena, ali iz drugih razloga i u drugim okolnostima. Tako se supruga bivšeg libijskog predsjednika Gadafija Hrvatica, katolkinja, Mostarka, zvala Sofija, a kada se udala za Gadfija, postala je Safija. Nadam se da hrišćanke u BiH, Srbiji i Hrvatskoj koje uđu u nacionalno i vjerski mješovite brakove neće slijediti primjer gospođe Safije kada je u pitanju izmjena imena. Međutim, i to je kao i obrezivanje muškaraca osobna stvar svakog čovjeka. Ali vrlo je ružno kada pojedinci iz kultura koji ne prakticiraju obrezivanje muškaraca svojim sunarodnicima koji potiču iz te iste kulture, a koji su se medicinsko-terapeutski obrezali stvaraju percepciju da su sada nešto drugo, a ne ono što su oni bili od rođenja. To za te poštene obrezane kršćane djeluje veoma neugodno i pomalo uvredljivo. Smisao postojanja je opstanak sviju ljudi (muškaraca i žena) bez obzira ko su, šta su i kakvi su, pa u tom smislu je nebitno da li je netko obrezan ili nije. Svaki mušarac je muškarac bez obzira na ovaj detalj i svaki čovjek treba ostati čovjek odnosno ono što jeste. U tom smislu valja imati na umu da porugljive i uvredljive šale mogu obrezanim muškarcima nanijeti i posebnu duševnu bol jer isti zbog toga što su obrezani ne žele da se osjećaju odbačenima među svojim sunarodnicima niti da se na njih gleda kao da su „pali sa Marsa“. Ti pošteni ljudi nikoga ne ugrožavaju i oni ne žele da ih zbog toga što su obrezani bilo tko trača, ismijava i povocira. Lijep pozdrav svekolikoj čitalačkoj publici!

  • Branislav Bera

    U ovoj temi Obrezivanje ili pomodarstvo bilo je riječi i o nekim negativnim egzibicionističkim ponašanjima pojedinaca iz kultura koje prakticiraju obrezivanje. Međutim, ostao bih nepravedan i nekorektan kada bih propustio da prokomentarišem postupke i ponašanja pojedinaca koji potiču iz kultura koje ne prakticiraju obrezivanje i koji se žestoko protive ovoj pojavi. Veliki dio kršćana u BiH i zemljama bivše SFRJ, nešto zbog neinformiranosti, a više zbog negativnog povjesnog nasljeđa negativno govore o ovoj pojavi i temi postavljenoj na internet portalu, što zbog pristrasnosti i odioznosti prema obrezivanju kao pojavi se može posmatrati kao jedan vid psihološke nastranosti. Obzirom da nemaju objektivan pristup, takvi komentatori uglavnom kršćanske provenijencije krajnje negativno komentaraju pojavu obrezivanja muškarca, pogotovu odraslih. To se može vidjeti i čuti iz njihovih negativnih komentara javnih i polujavnih. Neka mi bude dozvoljeno da radi usporedbe objasnim pobliže ovo negativno ponašanje muškaraca i žena koji kude obrezivanje muškaraca i njihov društveni odnos prema muškarcima za koje znaju ili pretpostavljaju da su obrezani. Obrezani muškarci su od strane neobrezanih muškaraca i žena koje ne podržavaju obrezivanje najčešće izloženi ismijavanju, ogovaranju i malograđanskom traču u malim mjestima. Ljudi (muškarci i žene) koji se tako ponašaju prema obrezanim muškarcima robuju svome neznanju, neobavještenosti pa donekle i primitivizmu. Npr. većina žena koje se spremaju za rađanje prvog djeteta imaju strah od poroda, kako za sebe tako i za dijete. Ponašanje trudnica lijepo je opisao akademik Meša Selimović u svom romanu. Neke žene da ne bi rizikovale zahtijevaju porod na carski rijez iz sigurnosnih razloga jer strahuju da bi u porodu mogle umrijeti, da može umrijeti plod ili da neće moći podnijeti bolove. To su predrasude koje prema analizama stručnjaka obično prate ženu prvorotkinju. Zato mnoge žene traže i kada to nije neophodno porođaj na tzv. carski rijez. Te žene niko zbog toga ne ismijava i njihov zahtjev za porodom na carski rijez niko ne komentariše čak ni u slučaju kada carski rijez za porod žene nije neophodno potreban. Kada je u pitanju obrezivanje muškarca, pogotovu odraslog muškarca dio ljudi (muškaraca i žena) koji imaju negativan odnos prema ovoj pojavi se odnosi malograđanski prema tim obrezanim muškarcima (ismijavaju ih, prokazuju ih, tračaju ih). Ako su ti ljudi hrišćani po porijeklu ovi neobrezani ili njihove supruge koje ne podržavaju obrezivanje muškaraca smatraju ih kao otpadnike od hrišćanstva i svog naroda. To je više nego li morbidan način razmišljanja. Tim obrezanim muškarcima pojedini neobrezani muškarci ili žene koje ne podržavaju obrezivanje upućuju ironične šale, pa i uvredljive poruge. Problem leži u tome što takve osobe posmatraju obrezivanje kroz negativnu povjesnu prizmu, a ne kaao medicinsko terapeutski zahvat kod tih kršćana. Naime BiH i balkanskim zemljama dugo je upravljala turska imperija koja je ostavila u raznim sferama života znatnog traga. Obzirom da su balkanske zemlje u većini bile kršćanske, razne pobune i ratovi ostavili su svoje veoma negativne posljedice naročito na prostoru BiH, pa i šire regije. Turska okupatorska imperija tokom vijekova doživljavana je u BiH kao teokratska država sa vjerskom segregacijom, zbog čega je i obrezivanje muškaraca čiji su glavni protagonisti na ovim prostorima bili Turci kao okupatorski narod koji je donio islam u Evropu stvorio je generacijski animozitet balkanskih i europskih kršćana prema ovoj pojavi. Otuda svaki muški kršćanin koji se obreže od takvih neukih ljudi iz kršćanske sredine biva izopćen, prema takvom muškarcu se ima velika doza rezerve i na njega se kod takvih ljudi – pojedinaca hrišćana gleda pogrešno kao na izdajnika svoje vjere i nacije. Za razliku od nas Balkanaca, britanski princ je prema pisanju internet portala navodno zatražio od glavnog jevrejskog rabina Londona da ga vjerski obreže. Da je netko to uradio od naših dužnosnika ili političara u BiH, to bi bile glavane top teme u medijima, uličnim i kafanskim tračevima. Dakle, pojedini ljudi na Balkanu i u BiH nisu educirani da na obrezivanje muškarca gledaju kao njegovu privatnu stvar. Krajnje je glupo zbog muškog obrezivanja čovjek hrišćanina zbog toga ismijavati ili provocirati ili negirati njegovu potrebu za obrezivanjem, kao što je i glupo pridavati mu one vrijednosti koje mu činom obrezivanja ne pripadaju. Koliko su u današnje vrijeme vrlo neugodni i neumjesni oni koji se produciraju, hvale i reklamiraju ovu pojavu tražeći i od drugih da ih obavezno slijede, isto toliko su neugodni i neumjesni i oni koji u potpunosti negiraju obrezivanje muškaraca bez realnog sagledavanja ove pojave, koji obrezane muškarce ismijavaju, provociraju, progone ili im na drugi način stvaraju očiglednu štetu. Prava istina je uvijek na sredini i pravi čovjek će uvijek prihvatiti svijet onakav kakav on jeste, bez pokuđavanja ili nerealnog pohvaljivanja drugih.
    Lijep pozdrav svekolikom čitateljstvu!

  • Branislav Bera

    Ukucajte na googlu Elena Malisheva Pro obrezanie, što predstavlja isječak sa Prvog programa Ruske državne televizije. Malo ćete se nasmijati demostraciji prikaza. Jezik je veoma razumljiv, a spot, odnosno prikaz, veoma interesantan. Naše TV stance u BiH nisu nikada organizirale jednu takvu naučnu raspravu za razliku od Prvog kanala Ruske državne televizije!

  • Branislav Bera

    Na kraju imajte na umu da pravovaljana informacija i uputa zlata vrijedi! Ne dajte se obmanuti niti biti u zabludi, bilo da prihvatite ili ne prihvatite obrezivanje. Izbor mora biti isključivo Vaš! Lijep pozdrav svekolikom čitateljstvu!

  • Branislav Bera

    Želim dati još jedan komentar koji se odnosi na negativnu ulogu obrezanih muškaraca u promociji ove pojave. Nemali broj obrezanih muškaraca su muški egzibicionisti. Egizibicionizam je negativna i veoma nastrana pojava koja se sastoji u tome da obrezani muškarci najčešće zorno pokazuju svoj polni organ promovišući time obrezivanje kao polnu prednost i praksu. To je naročito bilo izraženo u BiH kao vjerski i nacionalno mješovitoj sredini a bilo je uglavnom karakteristično za pojedince iz naroda koji prakticiraju praksu obrezivanja. Taj muški egizibicionizam bio je naročito izražen već u dječijoj dobi kod jednog broja muške djece muslimanskog porijekla. To je poteklo od odnosa njihovih roditelja prema toj muslimanskoj djeci koji su im objašnjavali kako je to nešto lijepo i dobro, pa su oni to sebi tako prihvatili u svoj mentalni sklop i nastojali to promovirati pred svojim školskim drugovima sa kojima su išli u isti razred nagovarajući ih da se i oni obrežu. Tako su se u sedmom razredu osnovne škole dva moja školska druga od kojih je jedan bio muslimanskog, a drugi hrišćanskog porijekla prepirali o obrezivanju kao pojavi. Ovaj obrezani učenik u školskom WC-u za vrijeme velikog odmora vršeći nuždu stalno ponosno pokazivao svoj polni organ među hrišćanskom djecom, ovaj drugi učenik hrišćanin je tvrdio da je on u prednosti kao neobrezani muškarac. Na kraju između njih dvojice je navodno došlo do opklade da će ovaj neobrezani učenik izbaciti više sjemene tekućine od obrezanog. Ja sam tog dana bio dežurni učenik i čekao sam pred ulazom u razred – kabinet nastavnika matematike. Bili smo u tek novotvorenoj školi „Braće Hrnčić“ u Bosanskom Novom, kako se tada zvala ova škola i ovaj grad. U školi je tada bio uveden takav protokol da dežurni učenik na ulazu u razred-kabinet sačeka nastavnika, otvori mu vrata i zatim raportira ko nije prisutan na času. Međutim sada već pokojni nastavnik matematike je naglo uhvatio za kvaku kabineta prošavši pored mene i primjetio da jedan broj učenika nedostaje u razredu. Isti se zatim vratio i sam se uputio prema školskom WC-u misleći da su tamo ti učenici i da puše cigarete. Tamo je zatekao tu dvojicu učenika iz razreda pred kabinama WC-a jedan pored drugog gdje jednom rukom drže fildžane, a drugom rukom rade „manufakturu“ koji izraz je uzet iz istorije za ručni rad, a ovaj se termin među učenicima tada upotrebljavao za samozadovoljavanje. Ne znajući šta se tamo dešava nastavnik se vratio i u prolazu mi rekao poimenično za ta dva učenika da tamo se samozadovoljavaju i nasmijao se. Ja sam se također tome postiđeno blago nasmijao rekavši da su oni vjerovatno umorni od predavanja pa se malo relaksiraju, na šta se nastavnik matematike žešće nasmijao i ušli smo u razred. Ta dvojica učenika se nisu pojavila na času. Kasnije sam doznao da su se oni kladili ko će prije svršiti i ko će prije napuniti fildžan sa sjemenom tekućinom. Ovaj neobrezani učenik je navodno tri puta svršio na velikom odmoru u svojoj manufakturi i napunio fildžan, dok ovaj obrezani navodno nije uspio svršiti ni jednom. Ovaj neobrezani učenik pošto je odnio opkladu se hvalio da je on u prednosti nad obrezanim učenikom jer je ispao biološki funkcionalniji. Tako je seksualni egzibicionizam ovog obrezanog učenika tada propao i ono što su mu roditelji servirali kao prednost, a on je to pokušao promovirati kod hrišćanske djece je tada propalo. Dakle, samo ritualno ili vjersko obrezivanje pred publikom je jedna vrsta egzibicionizma za razliku od medicinskog terapijskog obrezivanja. Kod ljudi koji su kao djeca ritualno vjerski obrezani se javlja poriv za pokazivanjem genitalija publici i reklamiranjem te pojave što u istinu predstavlja polnu nastranost, dok sam čin medicinsko-terapeutskog obrezivanja se ne može smatrati nastranim. Također jedan student muslimanskog porijekla Dobojlija u amfiteatru prve godine Pravnog fakulteta u Sarajevu dok je profesorica držala predavanje pokazivao je svoj polni organ studenticama, pa se profesorica uputila od katedre na vrhu slušaonice prema zadnjim redovima, što je izazvalo podsmjeh svih studenata. Čak i mi koji smo sjedili u prvim redovima do katedre i pažljivo pratili predavanje čuli smo smijanje i žamor iz zadnjih klupa velike slušaonice prve godine Pravnog fakulteta u Sarajevu. Nadalje takav egzibicionizam su obrezani studenti pokazivali i na raznim sportskim i rekrativnim aktivnostima. Znam da su u grupnim svlačionicama nakon rekreativnog malog fudbala ili plivanja gdje je kao fakultativni predmet na Pravnom fakultetu u Sarajevu bio i predmet tjelesni odgoj, odnosno fizičko vaspitanje, obrezane kolege studenti su u muškim svlačionicama zorno naglašavali svoje „prednosti“. Čak je i profesor tjelesnog odgoja koji je bio Hrvat i katolik savjetovao studentima da im kožicu kolegice studentice „prevlače“, a ako imaju problema da se obavezno jave ljekaru. Pri tome je taj profesor prije odlaska iz svlačiona pod tuš djelovao kao neka vrsta nadzornog organa u tom smislu. Tada je jedan dio mojih kolega Hrvata iz Sarajeva se podvrgao kao studenti obrezivanju. Ovdje sam ukazao na širenje pojave obrezivanja kao neke vrste seksualnog egzibicionizma koje je uglavnom poticano od djece muslimanskog porijakla nad kojima je izvršeno javno ritualno obrezivanje i koji su ubjeđivali svoje školske kolege u zdravstvenu ispravnost toga zahvata. Danas imigranti (useljenici u druge države) muslimanskog i židovskog porijekla pod geslom vjerskih sloboda to čine u zemljama Europske unije i SAD želeći da tu pojavu prenesu i na što više tamošnjih hrišćana jer su europske zemljem i SAD u svojoj osnovi kršćanske zemlje. Da zaključim, nažalost, obrezivanje muškaraca ima više veze sa seksualnim egzibicionizmom koji je u osnovi seksualno nastrana pojava (pokazivanje polnog organa) nego li sa pomodarstvom. Sam čin medicinsko-terapeutskog obrezivanja ne može se smatrati nastranim, ali pokazivanje polnog organa i nerealno prikazivanje koristi od obrezivanja bez objektivnog sagledavanja ove pojave i promotivno reklamiranje iste također se ne može smatrati po mom uvjerenju normalnom pojavom. Pri tome treba razlikovati pravodobno informiranje ljudi i javnosti o ovoj pojavi od sugestibilnog nagovaranja ljudi koji za to nemaju potrebe pokazivanjem polnog organa i isticanjem obrezivanja kao biološke prednosti.Lijep pozdrav svekolikom čitateljstvu!

  • Branislav Bera

    Kada je riječ o pomenutoj temi, treba istaći da su zbog obavljanja posla odnosno materijalnih razloga također vršena obrezivanja odraslih muškaraca. Tako, npr. jedan naš sugrađanin hrišćanin po javnom natječaju nekadašnjeg Saveznog sekretarijata za narodnu odbranu bivše SFRJ javio se za poslove kuhara za potrebe sada već bivšeg libijskog predsjednika Moamera el Gadafija. Nakon potpisivanja ugovora prošao je sistematski ljekarski pregled i jedan od nepisanih uslova je da se morao obrezati. Kao kuhar koji je u pustinji bivšem libijskom vladaru pravio čaj imao je veoma visoku platu. Mnogi vozači koji su vozili tzv. rasute terete (cement i sl.) u Irak i druge zemlje Bliskog istoka, a koji su bili hrišćani također su se podvrgli intervenciji muškog obrezivanja iz bezbjednosnih razloga. Duboko u Anadoliji i turskom dijelu Kurdistana na prelazu u Irak postojali su na putevima drumski razbojnici koji su presretali kamione, pa oni vozači iz Evrope koji su vozili robu i bili obrezani bili su pošteđeni većih maltretiranja drumskih razbojnika. Zbog velikih vrućina, nedostatka vode, kao i sigurnosnih razloga prilikom izlaska iz kampova u kojima su živjeli u arapskim zemljama gdje su izvodili razne građevinske radove ili radili na naftnim bušotinama mnogi naši radnici hrišćanske provenijencije su se obrezivali prije odlaska u te zemlje iz bezbjednosnih razloga u slučaju da budu izvan kampa zarobljeni kao taoci tamošnjih radikalnih islamističkih grupa i pojedinaca. Dakle, iz bivše SFRJ mnogi naši građani hrišćanskog porijekla su išli zbog zarada na privremeni rad u islamske zemlje ili su prevozili robu u islamske zemlje ili iz islamskih zemalja u ondašnju SFRJ pa su se najčešće obrezivali iz bezbjednosnih razloga. Neki od njih su to i javno pričali o takvim pojavama i neugodnostima koje su u tim zemljama doživljavali, ali zahvaljujući tome što su bili obrezani nisu imali tamo većih neugodnosti i maltretiranja.

  • Branislav Bera

    Kada se raspravlja o postavljenoj temi – obrezivanje – potreba ili pomodarstvo, veoma su interesantni stavovi političara, sudova, medija i stručne javnosti. Čitajući novine, internet portale, kao i slušajući medije u svijetu ipak postoji politički, pravni, medijski i stručni pragmatizam u pristupu i tumačenju ove teme. Tako je nedavno sud u Kelnu (SR Njemačka ) donio sudsku odluku da je tjelesni integritet djeteta iznad vjerskih osjećanja i interesa vjerskih zajednica, što bi u prenesenom smislu značilo da se zabranjuje obrezivanje maloljetnih muških lica jer o tom činu odluku donose njihovi roditelji, a ne ta lica koja se obrezuju. To je opet izazvalo lavinu negativnih reakcija muslimana i Jevreja kako u SR Njemačkoj tako i diljem svijeta. Došlo je i do velikih razlika u političkim mišljenjima u okviru same SR Njemačke, tamošnjih glavnih političkih čindbenika u odnosu na ovu sudsku presudu, pa je ipak njemačka kancelarka gospođa Angela Merkel morala javno reagirati u javnosti kojom prilikom je zatražila zaštitu vjerskih i tradicionalnih prava Jevreja i muslimana u Njemačkoj tvrdeći da bi provođenje tako rigorozne odluke suda u Kelnu Njemačku izložilo ruglu u svijetu. Ruski predsjednik gospodin Vladimir Putin revoltiran postupcima radikalnih čečenskih separatistsa i islimista u jednom intervju jednom zapadnom novinaru se negativno odnosno ironično izjasnio o obrezivanju, a ta izjava se nalazi na masi internet portala. Zbog te izjave se gospodin Putin kasnije ispričao. Također u SAD, gdje prema procjenama ima i do 75% obrezanih dječaka, sada prema pisanju internet portala u 17 saveznih država SAD obrezivanje muške djece je skinuto sa liste pokrivenosti obavezne zdravstvene zaštite, čime su navodno postignute uštede u tim saveznim državama u sistemu javnog zdravstvenog osiguranja. Za to vrijeme Svjetska zdravstvena organizacija i razne američke fondacije finansiraju obrezivanje muškaraca u podsaharskoj Africi tvrdeći da je to najbolja prevencija protiv AIDS-a(side). Također, na internetu postoji video zapis ruske državne televizije 1. kanal gdje voditeljica gospođa Mališeva u otvorenom studiju sa gledaocima vodi razgovor sa glavnim jevrejskim rabinom Rusije i ruskim hirurzima o obrezivanju muškaraca, pohvalno se izražavajući o ovoj pojavi, a zatim to i demostrativno pokazuje pozivajući jednu ženu sa majicom sa rolkom, koju rolku navlači preko njene glave, steže krajeve te rolke, a zatim ih makazama odsjeca što izaziva ironičan podsmjeh u gledalištu, govoreći joj: novac je Vaš. Interesantno je i pomalo duhovito to za pogledati. Dakle, stav hrišćanskog svijeta prema ovoj pojavi je dosta pragmatičan, od liberalizacije do pokušaja ograničavanja, pa i zabrane ove intervencije. Npr. Mađarska kao klerikalna katolička zemlja je u toku Drugog svjetskog rata protjerala gotovo sve Jevreje, a prema pisanju muslimanskih internet portala to je evropska zemlja u kojoj je veoma prisutna asimilacija, kristijanizacija i katolizacija, odnosno denacionalizacija muslimanskih imigranata, a time i potiskivanje običaja obrezivanja. Nasuprot tome u islamskom svijetu ovaj običaj je raširen i među hrišćanima, a naročito u onim hrišćanskim enklavama u Turskoj, Iranu, arapskim zemljama i Bliskom istoku, gdje su islamska, a u Izraelu i jevrejska religija dominirajuće. Prema shvatanjima ortodoksnih Jevreja koja proizilaze iz Talmuda, Tore, odnosno svetih knjiga, čak i gost koji nije Jevrejin odnosno koji je neobrezan, treba od Jevreja domaćina biti ponuđen uslugom obrezivanja. U Turskoj postoje fondacije koje za siromašne građane organiziraju vjersko obrezivanje (sunnet) njihove djece, a takva praksa je preuzeta i u Novom Pazaru u Srbiji, gdje su opštinske vlasti raspisale tender za ponudu kirurga za obrezivanje 180 dječaka. Mediji su skoro objavili da je veći broj dječaka muslimana obrezan u biblioteci u mjestu Janja kod Bjeljine, a da je tu uslugu obavio kirurg koji je došao iz tuzlanske bolnice. U Kaknju (Federacija BiH) je prema pisanju internet portala za više dječaka obrezivanje su obavili ljekari iz turskog bataljona SFOR-a. U Sarajevu također postoje fondacije iz islamskih zemalja koje finansiraju grupno obrezivanje djece, a prema pisanju pojedinih internet portala. Na internet portalima je pisalo da je jedan kažnjenik hrvatske nacionalnosti u zatvoru u Zenici se podvrgao medicinskom obrezivanju, što je izazvalo raličite komentare. Ništa manje komentare u javnosti izazvalo je i navodno obrezivanje jednog hrvatskog političara prema pisanju internet portala u Federaciji BiH. Prema tome valja zaključiti da o ovoj temi postoji veliki politički, medijski, medicinski i svaki drugi pragmatizam. Što se mene osobno tiče, mišljenja sam da postavljena tema ne treba i ne smije biti tabu tema, a smatram da ona to i nije samom činjenicom da je kao takva postavljena na internet portal. Što se tiče samog čina obrezivanja muškaraca, smatram da je to u većini slučajeva više poželjna potreba nego li pomodarstvo i imam dosta liberalan stav prema toj pojavi, sa ogradom da se sa obrezivanjem muškaraca ne smije politički manipulirati kako u smislu sugestibilne promocije i reklame muškog obrezivanja i navođenja ljudi da to čine ako ne moraju, tako ni u smislu ograničavanja ili zabranjivanja obrezivanja muškaraca. To po mom mišljenju treba uglavnom da bude odabir zrele osobe, bilo da se radi o zrelom rasuđivanju roditelja nad maloljetnom osobom po preporucu ljekara ili da se radi o odluci zrele punoljetne osobe koju niko na taj čin nije nagovorio,prinudio,odnosno gdje ne postoje mane volje i koja je na takav čin dobrovoljno pristala potpuno svjesna svih koristi, ali i eventualnih rizika koje obrezivanje muškarca nosi sa sobom, kao i stav sredine i društva u kojem živi. Također vjerske slobode i tradicija obrezivanja moraju i trebaju biti dozvoljene, ali se iste ne smiju politički zloupotrebljavati promocijama i nagovorima prema onim licima koji vjerski, nacionalno i kulturološki ne praktikuju obrezivanje muškaraca, osim ako se radi o medicinskoj terapijskoj potrebi po preporuci ljekara bez obzira na uzrast. Radi otklanjanja medicinskih (anatomskih, fiziloških, higijensko-zaraznih, psiholoških) problema kako u preventivnom tako i kurativnom liječenju muškaraca bez obzira na uzrast obrezivanje je uvijek dozvoljeno po preporuci,nalazu i mišljenju ljekara kada se poštuje isključivo medicinska struka. Lijep pozdrav čitateljstvu!

  • Branislav Bera

    Pored medicinskog hirurškog obrezivanja muškaraca kao terapeutske metode postoji i ritualno vjersko i plemensko obrezivanje muškraca. Postoji tzv. plemensko ritualno obrezivanje kod nekih plemena u Africi, Aziji, Okeaniji, Australiji i Americi (neka indijanska plemena). Kod Jevreja je to vjerska obaveza strogo propisana i obavlja se ritualno osomog dana po rođenju djeteta. Međutim, obrezivanje muškaraca je najraširenije u islamskom svijetu. Ono nije propisano u Kuranu, ali je snažno preporučeno i naziva se sunnet, odnosno tradicija. U svijetu gotovo da ne postoji nijedno muslimansko muško dijete koje nije obrezano. Pojava obrezivanja muškog djetata je veoma učestala kod muslimana. Posredstvom muslimana i Jevreja obrezivanje muškaraca kao vjersko tradicionalni ritualni čin je postalo veoma rasprostranjeno i u Evropi i SAD, koje u osnovi pripadaju hrišćanskoj civilizaciji koja ne praktikuje obrezivanje, osim u medicinsko-terapijskim slučajevima. Od hrišćana obrezivanje kao ritualni čin praktikuje nešto protestanata, baptista, Kopta i starih hrišćanskih crkvi čije je porijeklo sa Bliskog istoka. Danas u svijetu postoji i jedna mudra komparacija koja glasi: glavni izvozni artikal Velike Britanije je engleski jezik čije učenje se sve više promoviše i podržava u svijetu, dok je glavni izvozni artikal Turske i arapskih zemalja Bliskog istoka obrezivanje muškaraca koju pojavu njihovi imigranti (useljenici) sve više šire među stanovništvom SAD i zemljama Evropske unije. Međutim, neovisno od ove komparacije medicinsko terapeutsko obrezivanje muškaraca ima svoje mjesto u svremenom svijetu i svakodnevnoj potrebi nemalog broja muškaraca pa isto u nemalom broju slučajeva predstavlja više medicinsku potrebu nego pomodarstvo. No, međutim, ima i slučajeva pomodarstva kada se obrezivanje muškaraca obavlja po nagovoru drugih. Bilo kako bilo, to je lična stvar svakog muškarca i jedino je nedopušteno prisilno provođenje obrezivanja muškaraca, a kojih pojava je bilo u povijesti čak i na našim prostorima. Prisilno obrezivanje muškarca predstavlja atak na njegov tjelesni integritet i ostavlja duboke traume i kao takvo je kažnjivo.

  • Branislav Bera

    Obrezivanje odraslih a i djece se unazad nekoliko godina razvija kao grana zdravstvenog turizma. U Beogradu, Zagrebu i Sarajevu postoje brojne privatne ordinacije plastične kirurgije koje se bave praksom obrezivanja kako djece tako i odraslih. Postoje internet reklame ovih ordinacija pa mnogi koji žele ostati anonimni a imaju novaca odlaze u ove velike gradove radi vršenja intervencije. U Sarajevu postoje i tzv. sunetarnice, registrovane radnje koje se bave vjerskim obrezivanjem (sunnetom), a najpoznatija su na sarajevskoj Baščaršiji. Također, u sinagogama u Sarajevu i Doboju se vrši vjersko obrezivanje Jevreja. U ljetovalištima u Turskoj postoje u gotovo svim hotelima medicinske ordinacije gdje ljekari kao medicinski turizam promovišu medicinsku uslugu obrezivanje muškaraca. U ljetnom periodu na Jadranu, posebno u Istri, Dubrovniku i Crnogorskom primorju na nudističkim plažama se privatno ugovaraju usluge medicinskog obrezivanja, koje se vrše u medicinskim ordinacijama ili stanovima. Jedno vrijeme u Zadru je bilo prisutno obrezivanje Italijana, gdje su najčešće dolazili na ljetovanje ljekari urolozi iz Bosne i Hercegovine. Nijemci koji putuju dolinom Une na Jadransko more najčešće se privatno obrezuju u BiH, npr. Bosanska Otoka, Bosanska Krupa i Bihać. Tako obrezivanje djece i odrslih muškaraca postaje sve više vid promocije zdravstvenog turizma za one koje imaju novac, a žele ostati anonimni. Od odraslih obrezivanje najčešće provode studenti, a prije rata su to radili poneki od regruta prilikom dolaska u Jugoslavensku narodnu armiju (isključivo iz medicinskih razloga). Danas se odrasli obrezuju u hirurškim odjelima opštih bolnica širom Republike Srpske i BiH. Onaj ko se obrezuje poželjno je da to uradi isključivo u medicinskim bolničkim uvjetima pod veoma jakom anestezijom, jer je takvo obrezivanje stručno i bezbolno, gotovo bez krvi, bez mogućnosti infekcije i pod nadzorom ljekara. Sve ostalo više ili manje predstavlja vlastiti rizik.

  • Branislav Bera

    Samo da čitateljima kažem da se obrezivanje pominje i u nekim umjetničkim djelima kod nas. Npr. u poznatom filmu „Otac na službenom putu“, koji je izazvao pravu senzaciju i koji je nagrađen na Kanskom festivalu, od čuvenog režisera Emira Kusturice postoji nekoliko sekvenci gdje se obrezivanje muškog djeteta prikazuje kao dio muslimanske vjerske tradicije u Bosni i Hercegovini. U hrvatskom filmu „Konjanik“ također je prikazano obrezivanje odraslog muškarca koji je kovertovao u islam (obrezivanje muškarca kao tradicionalno vjerski čin). Reklamu obrezivanja kod muslimana u BiH možete vidjeti i u humurističkoj seriji Lud, zbunjen, normalan u 24. epizodi pod nazivom „Edin ili Edina“. Također, obrezivanje se pominje i u djelima jevrejskog pisca iz BiH Isaka Samokovlije, zatim u romanu Ive Andrića „Na Drini Ćuprija“ (u negativnom kontekstu prisilnog odvođenja hrišćanske djece u Tursku u doba turske imperijalne vladavine u BiH – danak u krvi), te romanu „Nož“ Vuka Draškovića (u negativnom kontekstu prisilne islamizacije djeteta – čovjeka hrišćanskog porijekla). Također, na internetu na Dojče Wele možete vidjeti film pod naslovom Obrezivanje dječaka kao dio svakodnevice sa govornim komentarom na hrvatskom jeziku. Obrezivanju je na internetu posvećen i poseban sajt na engleskom jeziku sa mnoštvom pisanih, foto i video sadržaja pod naslovom Circlist. Na engleskom jeziku, ali i drugim jezicima postoji bezbroj video klipova na interntu pod ukucanim pojmom circumcisio (obrezivanje). Tu su uglavnom prikazane tehnike obrezivanja muškaraca i djece kako tradicionalne, vjerske i plemenske, tako i savremene medicinske. U svemu je najsmješnija sekvenca iz 24. epizode Lud, zbunjen, normalan:“Sunetimo sa osmjehom! Od mravojeda pravimo ljepotana! Ordinacija tjesna koža! Vaš materijal u naše ruke! Za prvih deset pacijenata upaljač i mobitel gratis!“ Pogledajte preko interneta i malo se nasmijte! Lijep pozdrav čitateljima komentara!

  • Branislav Bera

    Svoj komentar na ovu temu daću sa dvije izreke, jednom narodnom iz Bosne i jednom latinskom. U Bosni, kada se raspravlja o nečemu, kada neko nešto kudi, kao prethodni komentator, gospodin Dimitrijević, obično se kaže:“Ni gavran nije crn koliko ljudi misle“. Druga izreka je latinska, a u našem slobodnom prevodu glasi: „Koliko ljudi, toliko ćudi“. To znači da o jednoj temi svako ima vlastito viđenje. Tako čuveni seksolog akademik prof. dr Aleksandar Kostić u svojoj knjizi „Polni život savremenog čovjeka“ piše da se procjenjuje da je od ukupne muške populacije ljudi na zemljinoj kugli obrezana gotovo polovina stanovništva, navodeći države u kojima se to praktikuje, kao i narode ili pojedine plemenske skupine u svijetu gdje se to tradicionalno obavlja, od Eskima iz kruga Sjevernog pola preko pojedinih skupina američkih Indijanaca, afričkih plemena, pacifičkih plemena na pojedinim ostrvima, Aboridžina, muslimana, jevreja i pojedinih hrišćanski crkvi, kao što su koptska, sirijska pravoslavna crkva, etipska pravoslavna crkva, eritrejska pravoslavna crkva, hrišćanske crkve u Libanu, monofiziti, baptisti, dio irskih protestanata, zatim Južna Koreja itd. Drugi autori tvrde da je taj procenat znatno manji – trećina, neki pišu četvrtina, pa čak i petina ukupne muške populacije na kugli zemaljskoj, naravno, prema procjenama. Obrezivanje muškaraca vrši se iz medicinskih, vjerskih i kulturoloških razloga. Ono se najčešće vrši iz potrebe, ali ima i slučajeva pomodarstva. Protivnici obrezivanja na krajnje drzak, netačan i neprimjeran način iz vlastitih kompleksa nastoje što više dezavuisati javnost i stvoriti konfuziju kod čitalaca. Mnogi koji se upuštaju u negativne komentare nemaju pojma o tome i koriste postavljenu temu na sajtu da bi što više pokudili ovu medicinsku intervenciju. Savremeno medicinsko obrezivanje u svijetu, pa i kod nas, kada su u pitanju odrasli, potpuno je bezbolno kada ga obavlja profesionalni operater urolog pod primjerenim anestetičkim uslovima. Čak je teže podnijeti vađenje zuba pod anestezijom (vjerovatno zbog blizine moždanih centara) nego li obrezivanje. Svi muškarci koji su obrezani uglavnom to ističu kao pohvalan čin, što izaziva komplekse manje vrijednosti kod labilnih muškaraca koji su neobrezani. Zato razumijem pisanije neobrezanih koji kude ovaj čin jer je to način da se psihološki odbrane od pravovaljanih informacija stručnjaka i obrezanih muškaraca koje realno govore o ovoj pojavi. Ovom prilikom valja naglasiti da se veliki broj svjetski poznatih i priznatih javnih ličnosti iz civilizivanog svijeta deklarisao kao obrezani muškarci ili ljudi koji podržavaju obrezivanje. Među njima ima političara iz SAD i Evrope, umjetnika, naučnika, sportista. Da ne bude zabune, ne radi se o ljudima islamske ili jevrejske religije, već o čistokrvnim hrišćanima, pa čak i ljudima „plave krvi“ iz kraljevskih porodica. Spisak tih ljudi je podugačak i isti je objavljen na Internetu. Cjeneći upravo tu činjenicu, dolazimo do saznanja da je obrezivanje muškarca više racionalan čin nego pomodarstvo, mada nisu isključeni u potpunosti i slučajevi pomodarstva. Koristi koje čin obrezivanja donosi muškarcu daleko su veće od izmišljene štete ili napuhane priče o bolovima koje navodno trpi muškarac. Izuzetak je jedino ako se operacija izvodi bez anestezije, što čine neki iz vjerske ili plemenske tradicije, ali, zaboga, medicina je što se toga tiče daleko uznapredovala i taj se zahvat sada obavlja uglavnom uz dobru lokalnu anesteziju – bezbolno. Ja pri tome nikoga ne nagovaram na taj čin, ali smatram da je krajnje glupo i neumjesno kuditi taj čin, pogotovu neargumentirano, kako to čine pojedini čitatelji. Uostalom, svrha rasprave o postavljenoj temi je da se čitaoci informišu, a najkompetentniji za davanje informacije o ovoj pojavi jesu ljekari urolozi i zato bilo ko u bilo kom uzrastu ko ima bilo kakvih problema ili predrasuda te vrste treba se javiti na pregled, odnosno u savjetovalište kod urologa. Ako žene imaju ginekologa, normalno je da muškarci imaju urologa ili androloga. Ti stručnjaci su između ostalih najkompetentniji da sa pacijentima raspravljaju o muškom obrezivanju. Lijep pozdrav svekolikom čitateljstvu od Bere Branislava iz Novog Grada/Bosanskog Novog.

  • Vladimir Dimitrijević

    Na slici u vezi s ovim člankom vidimo vrištanje bebe kojoj su vezane ruke i noge.
    Bebama se ne daje anestezija jer je organizam neotporan. Sasvim razumljivo, ne daje se ni totalna anestezija zbog problematičnog buđenja.
    POSTUPAK:
    – uklanja se prirodna zaštita od urina u vidu slepljenosti kožice tokom prve tri godine života. Priroda je obezbedila higijenu jer se ispod slepljenog dela ne skuplja ništa.
    – pratećim priborom se nadražuje bebin polni organ da dođe u stanje erekcije
    – obeležava se veličina reza i počinje sa nasilnim odlepljivanjem koje je izuzetno bolno s obzirom na to da se zahvat vrši na pronervljenom delu prepucijuma i bez anestezije
    – mnogi roditelji odustaju od procesa ako su u prisustvu svoje bebe, inače ih lažu kako bebe ne osećaju ništa
    KONSEKVENCE:
    – jaki i konstantni bolovi deset dana dok rana ne zaraste
    – hirurške greške nad milimetrima organa koji uključuju i odstranjivanje dela glansa penisa tokom nasilnog odlepljivanja prepucijuma
    – ogroman rizik od uklanjanja čitavog penisa bebe zbog greške hirurga
    – padanje bebe u stanje kome usled ogromnog bola, prečesto sa fatalnim završetkom
    DODATNE KONSEKVENCE TOKOM ODRASTANJA:
    – problem sa ranicom koja krvari
    – loše formiran prepucijum tokom odrastanja
    – krivljenje polnog organa jer sunđerasto tkivo nije pod kontrolom prepuijuma
    – osećaj da je izvršeno nasilje
    – osećaj da se razlikuje od ostalih muškaraca
    – nedostatak prijatnog osećaja usled umrtljivanja receptora na površini eksponiranog glansa
    – ostatak prepucijuma nema nervni sistem koji reaguje na toplotu, vlažnost i trenje (kod ženskih genitalija), nema receptore, nema metaboličku funkciju održavanja prirodne ovlaženosti i zaštite polnog organa kako od fizičkih iritacija tako i od bakterija.
    ZANIMLJIVOSTI U VEZI S PREPUCIJUMOM:
    – deo populacije na ovoj planeti kojoj se obavlja cirkumizacija kao tradicija tokom svog odrastanja postaje ekstremno agresivna usled polnog nezadovoljstva. Psihijatri su dokazali, a vi proverite na globusu gde su problemi. 😉

  • Branislav Bera

    Obrezivanje muškaraca je u nemalom broju slučajeva ljudska potreba, ali je i nemali broj slučajeva pomodarstvo.

  • Joca Mundrić

    Bezbedno živim i lako održavam higijenu evo 63 godine. Prezervativ se lakše postavlja i uživanje je veće.

Ostavite komentar

Oznake