U trendu

Dete liči na Vas? Pogledajte bolje!

Za vašeg sina kažu da ima iste mamine oči i tatinu vilicu i kosu? Da li ste sigurni da je baš tako? Jedan italijanski tim naučnika dao je sve od sebe da uveri čovečanstvo da je, zapravo, u zabludi kada misli da deca liče na svoje roditelje. Da, zaista ste glupi ako mislite da se uverenje da dete liči na roditelja više zasniva na pretpostavci da su oni genetski povezani nego na upečatljivoj sličnosti u njihovoj fizionomiji.

Dr Paola Bresan (Paola Bressan) sa odeljenja za psihologiju Univerziteta u Padovi, tako, kaže: „Roditelji i deca svakako međusobno liče više nego ljudi koji nisu u srodstvu, ali udeo te činjenice u ukupnom utisku je sasvim mali. Kada primećujemo sličnost odojčeta sa roditeljima, mi je vidimo čak i onda kada je nema, jer verujemo da postoji. Ne lažemo svesno, ali se zavaravamo.“

Kako bi ovu, našem sirotom običnom, prosečnom umu klimavu tezu potkrepili (čak) i činjenicama, naučnici su sproveli tri ogleda u kojima su od ispitanika tražili da procene sličnost lica deteta i odrasle osobe na fotografijama. U prvom slučaju su im davali istinitu, u drugom lažnu, a u trećem nikakvu informaciju o srodstvu deteta i odrasle osobe.

Rezultati pokazuju da je činilac koji je presudno uticao na to hoće li ispitanici uočiti sličnost između „roditelja“ i „potomaka“ upravo – informacija koju bi dobijali.

Bresanova, ne bez ponosa na zaključke svog tima, kaže: „Parovi za koje se verovalo da su roditelj i potomak su ocenjivani sličnijim od parova za koje se mislilo da nisu u srodstvu.“

A sada nešto što će naročito pogoditi očeve: naučnici koji su učestvovali u ovom istraživanju veruju da za ovo „samozavaravanje“ možda postoji i opravdanje zasnovano na evoluciji (pod uslovom, naravno, da verujete u Darvinovu hipotezu): u interesu je društva da očevi pomažu u podizanju potomstva, čak i kada deca nisu biološki njihova. Ovi naučnici veruju da, stoga, možda postoji potreba da društvo uveri očeve da su deca njihova čak i kada to nije stvarno tako. Nas baš i nisu uverili, a koliko njihovi argumenti zvuče ubedljivo za vas, procenite sami.

Dr Bresan se ne predaje tako lako: „Zaista delotvorna evolucijska strategija povezuje slabu osetljivost na stvarno srodstvo sa snažnim dejstvom pretpostavljenog srodstva. U društvu u kojem preljuba nije retka pojava, ovakva samoobmana može biti korisna, jer, biološki posmatrano, bebe za koje se veruje da su deca svojih očeva imaju više izgleda za opstanak od beba sa kojima to nije slučaj.“

U do sada objavljenim agencijskim vestima o rezultatima istraživanja ne govori se ništa podrobnije o uzorku, uzrastu dece na slikama… Dobro je poznata činjenica da se fizionomija deteta u prvim godinama života menja velikom brzinom, kao i to da fizičke karakteristike, crte lica, visina i sve ostalo bivaju definitivno određeni tek po završetku adolescencije, često i posle 25. godine života. Ta činjenica, međutim, izgleda ne dopire do italijanskih naučnika.

Zabrinjavajuć je podatak da ni nauka više nije imuna na senzacionalizam i plitke pokušaje izvođenja određenih teza bez jačeg uporišta u obimnom i kompleksnom teorijskom, ali i sofisticiranom eksperimentalnom aparatu kojim čovečanstvo danas raspolaže. Čuđenje izaziva i činjenica da ogromna količina informacija kojom danas raspolažemo, paradoksalno, ne dovodi do sve dubljih i celovitijih zaključaka o suštini našeg bivstvovanja i prirodi sveta koji nas okružuje, već nas zapravo zapljuskuje morem nepovezanih podataka, izazivajući svojevrsnu „prezasićenost“ znanjem i omogućujući često i sasvim banalnim tezama da pronađu svoj put do ozbiljnih naučnih publikacija i univerzitetskih udžbenika.

Zato, dragi očevi, pre nego što sledeći put kad vam poštar dođe na vrata počnete da zagledate njegove crte lica, u sumnji da vaše dete nije, zapravo, njegovo, ili se pak kad vam žena saopšti da je (ponovo) ostala u drugom stanju, uplašite da umesto pravog ljudskog deteta ne rodi slona ili žirafu, mućnite malo glavom i suprotstavite se tezama ove vrste. Društvo pluralizma jesmo postali, ali tim pre treba biti svestan da to što je neka izjava ili pretpostavka uspela da dospe u javnost, ne znači i da je mudra i istinita.

Nama samo ostaje da, po pitanju „otkrića“ italijanskih naučnika, konsternirano izjavimo: kakva tvrdnja usred tehnološke ere!

Pratite Krstaricu i preko mobilne aplikacije za Android i iPhone.

Pošalji komentar