U trendu

„Nirvana” i „Rejdiohed” – simboli devedesetih

Sjaj, kontroverzu i pop megazvezde osamdesetih zamenile su u poslednjoj dekadi 20. veka nihilističke poruke koje su dolazile iz Sijetla, rodnog mesta grandž pokreta, ili melanholija koju su iz Bristola širili trip-hop umetnici.

Indi-rok je „cvetao” širom Amerike, hip-hop je bio na vrhuncu, uz neminovnu podelu na društveno angažovani i tzv. gengsta rep. Bendovi pod kapom tzv. brit-popa stvarali su svojevrsni muzički eskapizam, sve je popularniji postajao neosoul, a tehno i haus muzika doživeli su pravu eksploziju.

Devedesetih se mnogi sećaju i kao turbulentnog perioda za pop žanr, ali i po najgorim muzičkim tvorevinama – tzv. dečačkim i ženskim sastavima koji su nicali s obe strane okeana.

Sastavi „Blur”, „Oejzis”, „Suejd”, „Palp” bili su perjanice brit-popa. Bristol je iznedrio „Portished”, „Mesiv atek” ili Trikija, ali na Ostrvu su, ipak, najpopularnije bile „Spice Girls”. Amerika nije mogla da „diše” od „Nirvane”, „Saundgardena”, sastava „Pearl Jam”, „Pejvmenta”, „Smešing pamkinsa”, „Bridersa”, Beka i zabavljala se hip-hop rivalstvom na relaciji zapadna – istočna obala.

Britanski sastav „Underworld”, ali i francuski duo „Daft pank” uspeli su da elektronsku muziku konačno uguraju na svetske top-liste.

Ako se pogledaju liste vrhunskih muzičkih dometa tokom ove dekade, od kojih je poslednja – „Rolingstounov” izbor 50 najboljih singlova devedesetih objavljen nedavno, ispada da, kada je reč o kvalitetu, niko ne može da se približi jednom američkom i jednom britanskom bendu – „Nirvani”, odnosno „Rejdiohedu”.

Kratka, ali eksplozivna karijera sastava „Nirvana”, okončana samoubistvom Kurta Kobejna 1994. u sijetlskom domu, za američki magazin „Rolingstoun” sasvim je bila dovoljna da ovaj bend stavi na prvo mesto i liste najboljih albuma i singlova. Od tri ploče koje su snimili, dve su se našle među prvih 10 remek-dela. I dok je „In Utero” završio na sedmom mestu, nijedan album, pa makar ga potpisali Lorin Hil, „ Pearl Jam”, „Ju-tu”, „Rejdiohed” ili Doktor Dre, nije ni prineti drugoj „Nirvaninoj” ploči „Nevermind” iz 1991. Prvi singl skinut sa tog albuma, zahvaljujući kome je alternativni rok konačno postao mejnstrim – „Smells Like Teen Spirit”, za „Rolingstoun” je pesma decenije.

Drugačiji sud stigao je sa ove strane Atlantika. Tu himnu devedesetih britanski magazin NME smestio je na drugo mesto svoje liste 100 najboljih pesama. Na vrhu je „domaći proizvod” – pesma „Common People” iz 1995. sastava „Palp”, za koju je pevač grupe Džarvis Koker inspiraciju našao u supruzi nekadašnjeg grčkog ministra finansija Janisa Varufakisa, sa kojom je studirao na čuvenom Sent Martins koledžu u Londonu.

Za druge američke, ali i britanske magazine primat, bar kada je reč o albumu decenije, ima sastav iz Oksfordšira „Rejdiohed” sa trećim studijskim izdanjem – „OK Computer” (1997). Po „Pičforku”, ali i magazinu „Pejst” to je, bez premca, ploča poslednje dekade 20. veka.

Isto, ponavlja i časopis „Kju”, a u ovim izborima među najbolje uspeli su da uđu i „Ju- tu” („Achtung Baby”), Džef Bakli („Grace”), nezaobilazna „Nirvana”, Triki („Maxinquaye”) i najuspešnija bela hip-hop grupa – „Bisti bojs” („Ill Communication”).

(Jelena Koprivica, Politika)

 

Pratite Krstaricu i preko mobilne aplikacije za Android i iPhone.