Nije precizno određeno koliko godina treba da prođe da bi jedan događaj postao bitan deo pozorišne istorije, ali je izvesno da mjuzikl „A Chorus Line“ iz 1975. godine to jeste. U domenu muzičkog pozorišta smatra se prvim konceptualnim mjuziklom koji je uspeo da postane izuzetno komercijalan. Čini se da će isto biti i sa postavkom ovog komada u poslednjem renoviranom beogradskom pozorištu – Pozorištu na terazijama.
U režiji Mihaila Vukobratovića, pod dirigentskom palicom Milana Nedeljkovića i u koreografiji Vladimira Logunova, u predstavi igraju Ivan Bosiljčić, Mina Lazarević, Ivana Knežević, Jelena Jovičić, Slobodan Stefanović, Kalina Kovačević, Bojana Stefanović, Janoš Tot i još puno mladih ljudi iz nove generacije glumaca, koji umeju da se pokažu i kao glumci, i kao igrači, i kao plesači. Komad govori o želji da se sačuva ljudsko dostojanstvo od kapricioznosti posla kojim se likovi bave; priča je to o ljudima koji predstavljaju inspiraciju jedni drugima, ne zaboravljajući pri tom i da su jedni drugima konkurenti. Tako se pred publiku iznosi omaž skrajnutim herojima scene, članovima brodvejskog hora koji prelaze iz predstave u predstavu. Na sceni su funkcionalni jedino kao deo grupe i svako od njih ima ulogu samo ako se stavi u službu koncepta koji podseća na strukturu grupne psihoterapije.
Ta zamisao predstavlja idealan okvir za prikazivanje odnosa grupa – pojedinac, i to je ono što mjuzikl uspešno premešta u vode dramske literature. I pored toga što se kao centralna tema predstave nameće život u šou-biznisu, ovaj mjuzikl ne govori o slavi. On odaje počast borbenoj ljudskoj prirodi, govori o iznalaženju mogućnosti da se ostvari samstvo unutar grupe. Tako je velikim brodvejskim hitom započeta sezona igranja velikih mjuzikala, koji su beogradskoj publici uglavnom poznati u filmskim verzijama.
Pratite Krstaricu i preko mobilne aplikacije za Android i iPhone.