Frljić i Horvat o fašizmu, Jugoslaviji, pozorištu. . .

BEOGRAD – O političkoj angažovanosti, fašizmu, Jugoslaviji, pozorištu …razgovarali su danas filozof Srećko Horvat i pozorišni reditelj Oliver Frljić u specijalnom izdanju Filozofskog teatra na sceni Narodnog pozorišta u Beogradu u programu 52. Bitefa.

U glavnom programu aktuelnog Bitefa biće odigrane dve Frljićeve predstave: zagrebačka „Šest lica traži pisca“ i nemačka „Gorki, alternativa za Nemačku“.

Frljić je jedan od najvažnijih pozorišnih stvaralaca u Evropi po oceni kritike.

Njegove predstave koje eskplicitno pripadaju žanru političkog teatra izazivaju polemike širom Evrope, a neretko i proteste u zemljama gde se izvode.

Srećko Horvat spada među najvažnije filozofe na prostoru nekadašnje Jugoslavije, sa izričitom verom u levičarske ideje.

Na samom početku razgovora Frljić i Horvat su se složili da politika sve više globalno liči na pozorište, naročito ako se uzme u obzir da je Donald Tramp postao predsednik SAD, što je naišlo na aplauz u publici.

Potom je Horvat upitao Frljića da li njegove predstave predskazuju budućnost i da li on svojim delom prorički deluje na budućnost.

Među tim predstavama je, naveo je Horvat, i nemački komad „Gorki, alternativa za Nemačku“, koji će publika Bitefa imati priliku da vidi.

Frljić je napomenuo da je svima jasno da je u toku fašizacija Evrope i da je jedna dilema vezana za okvir i estetiku u kojem tu fašizaciju treba predstaviti u pozorištu.

„Postoji javni govor, i javni diskurs u Nemačkoj, koji je bio nezamisliv do pre par godina Svedočimo brojnim slabostima demokratije, jer demokratija nema mehanizam da sperči davanje legitimiteta političkim partijama koje su nedemokratske…“, kazao je Frljić i dodao da on nema rešenje za takve društvene procese koji se trenutno odvijaju u Evropi.

Njegov zadatak je, kako kaže, da postavlja važna društvena i politička pitanja na pozorišnoj sceni ne bi li ona na neki način dospela u društvenu zbilju.

„Proveo sam dve godine u Rijeci, u tamošnjem HNK, pokušavajući da shvatim na koje načine možemo da delujemo u širem društvenom kontekstu, a ne samo da postavljamo stvari na scenu. Naravno da je to izazvalo napade na nas u riječkom pozorištu, gde su nas optuživali za malograđanski tetar i društveni aktivizam. U Hrvatskoj me više doživlajavaju često kao društvenog aktivistu, nikako kao umetnika“, kazao je Frljić.

Reditelj je sa publikom u Narodnom pozorištu podelio svoja iskustva iz Poljske:

„Tamo sam radio predstavu „Kletva“ i tri hiljade ljudi je ispred pozorišta sprečavalo publiku da vidi komad. Slično se dogodilo, u Brnu, Sarajevu, Rijeci…Pokušavao sam na svakom od tih mesta da promislim kako se pozorišni medij može iskoristiti danas u eri razvoja tehnologije, koja mnogo brže može da deluje na društvena pitanja“, kazao je Frljić.

Horvat je u kontekstu Frljićevih predstava koje su izazvale proteste, izdvojio „Balkan maćt frai“, koja je izvedena u Minhenu.

„Ta predstava je totalno uznemirila javnost u Nemačkoj, jer njen naslov asocira na natpis koji je dočekivao logoraše u Aušvicu. Imam utisak da je Frljić radio nešto pre nekoliko godina što liberali širom Evrope tek sada razumeju kao pretnju. Sve te predstave postavio je u zemljama gde su pretnje pooulista najizraženije“, kazao je Horvat.

On podseća da je u istoriji pozorišta publika sve do 20. veka glasno iznosila stavove za vreme predstave.

„Pozorište je uvek bilo društveno angažovani medij, tek u 20. veku je tetar je preuzela buržoazija. Kada je Frljić došao u riječki HNK, on je želeo da izmesti teatar iz malograđanske predvidivosti“, kazao je Horvat.

Frljić je potom rekao da je imao nameru da HNK vrati njegovoj nameni.

„To pozorište treba da predstavlja sve društvene grupe, a naročito manjine, a ne da bilduje nacionalni zanos kod Hrvata. Kada sam stigao, prvo smo podigli zastavu LGBT populacije na Dan nezavisnosti Hrvatske. To je većina ljudi u Hrvatskoj videla kao provokaciju. Upravo suprotno, želeli smo da toj društvenoj grupi damo vidljivost u vreme kada će svi na prozor okačiti zastavu Hrvatske“ kazao je Frljić.

Horvat je između ostalog analizirao dobre strane jugoslovenskog društva.

On je izdvojio dve prakse koje su bile avangardne za vreme kada su nastajale.

„Pokret nesvrstanosti i samoupravljanje su izuzetno avangardne idejeo kojima se danas sve više priča u Evropi. Tito je na svom brodu „Galeb“ išao u Afriku da kaže tim ljudima da smo jednaki i da smo braća. Nakon svih imperijalističkih platformikoje su sprovodile velike države u Evropi. Slično je i sa osmočasovnim radnim vremenom i samopupravljanjem kao oblikom kontrole kapitala. To su danas ideje koje su sve više zastupljene u Evropi“.

Cenjeni filozof je potom kazao da se o fašizmu može govoriti kao o krajnjem obliku kapitalizma.

„Momenat u kojem ljudi rade praktično bez hrane do smrti je idealan odnos ulaganja i dobiti koje propagira neoliberalni kapitalizam“ kazao je Horvat.

(Tanjug)

Pratite Krstaricu i preko mobilne aplikacije za Android i iPhone.

Komentari (0)
Dodaj komentar