Pisac Zelić nastavlja borbu protiv Kovida usavršavanjem u SA

ATLANTA – Pisac Pavle Zelić je 18 godina karijere rekapitulirao sa isto toliko priča u nedavno objavljenoj zbrici „Dum dum“, gde je nekoliko njih nastalo u doba pandemije Kovid-19, kojom nastavlja da se bavi u svom osnovnom zvanju farmaceuta, pošto se ovih dana obreo kao Fulbrajtov stipendista na višemesečnom stručnom usavršavanju u SAD.

„Ovaj intervju je prvi koji pišem upravo sa Emori univerziteta u Atlanti, DŽordžija, gde ću boraviti 11 meseci, najpre vredno učeći kako da savladamo pandemiju Kovid-19, ali i sprečimo buduće pandemije, a onda ostvarujući praksu u Centru za kontrolu bolesti, kojeg maltene mogu da vidim sa prozora moje sobe u vili za internacionalne stipendiste“, izjavio je Zelić agenciji Tanjug.

Predstavnik Agencije za lekove i medicinska sredstva, magistar farmacije Zelić je među pričama starijeg datuma u zbirci „Dum dum“ uvrstio i četiri novije – „Pandemoniju“, „Velikog vakcinatora“, „Knjigokalipsu““ i „Najbolji gol koji Pele nikada nije dao“, koje je pisao u doba pandemije, ne mogavši odoleti da ne uhvati „cajtgajst“, dok su „utisci vrući, a rane sveže“.

„Pandemiju sagledavam ili pak napadam sa naučne i zdravstvene, ali i čisto umetničke, pa čak i filozofske strane. Kroz priče ljudi koji su me svakodnevno zvali, molili za savet i pomoć, dobio sam neiscrpno vrelo ljudskih sudbina na kojima su se mogli graditi zapleti, a jedna od tih sudbina je naravno i moja lična. Korona jeste izvrnula svet naopačke, pritom istresajući iz nas sve bojazni, traume, zablude i zastranjivanja – i zato ćemo se njom tek baviti“, ocenio je Zelić.

U zbirci „Dum dum“, koju je nedavno objavila Laguna, Zelić čitaoca vodi od afričkih prašuma i voda Amazona, do mističnog jevrejskog geta srednjovekovnog Praga i tajnog sovjetskog Gulaga za tuđine, a kroz priče provejavaju kancerozna deca-krvopije, besmrtni kafanski gosti, sablasti sa odeljenja intenzivne nege, političari koji su đavolu prodali dušu i petparački proroci sudnjeg dana.

Zelić ističe da je uvek istinita osnova njegovih priča, ma koliko god bili fantastični zapleti, a likove i replike bazira na nekome koga lično poznaje ili ga je makar nakratko “skenirao” prilikom susreta ili telefonskog razgovora.

„Tražim u svetu oko sebe junake za priče, jer samo tako dobijam tu crtu stvarnosne proze koja se provlači kroz ceo moj opus. Takođe, brojna putovanja na kojima sam bio i nebrojeni međunarodni kontakti omogućavaju da čak i za najegzotičnije destinacije imam adekvatne likove, ali u konačnom sledu to nije toliko bitno, jer sve su to samo ljudi. Grešni i slabi na prvi pogled, a nepokorni i odlučni kada se stave na pravo iskušenje“, naglasio je Zelić.

Kolega pisac Vladimir Kecmanović nedavno je ocenio da „Dum dum“ priče ne beže od fantastike, već pokazuju sposobnost njenog korišćenja za nešto drugo, a Zelić dodaje da voli i poštuje žanr, ali da nikada nije pristajao da robuje konvencijama i ograničenjima koje ponekad podrazumeva.

„Fantastični elementi u mojim pričama su nekad samo začin kojim oneobičavam stvarnost ili češće služe da naglase ideju, kao u priči ‘Sami’ o zoo vrtu budućnosti u kojoj su izumrle životinje zamenjene robotskim replikama. Napisana pre više od decenije i po, ova priča se pokazala proročkom jer danas u akva parkovima u Kini prave delfine zamenjuju robotima!“, istakao je Zelić.

Prema njegovim rečima, „sirovi i surovi realizam“ bi mogao biti žanrovska kovanica i pravac kojim se namjerava dalje razvijati pisac.

„Relativno davno sam počeo da pišem u čisto realističnom ključu, beležeći priče koje sam čuo, ne verujući zapletima fantastičnijim od bilo kojeg nadnaravnog scenarija koji sam mogao da izmislim. Žestoke ali i istinite na način koji ne ostavlja sumnju u njihovu autentičnost, već neko vreme izazivaju pažnju čitalaca, i siguran sam da će obeležiti i budućnost moje karijere, u balansu sa suptilnom, idejama nabijenom fanastikom, koje se takođe ne odričem“, naglasio je pisac.

Zelić je prethodno bio objavio zbirku priča „Poslednja velika avantura“ (2009), pisao je scenario za stripove „Družine Dardaneli“, a svoj prvi i za sada jedini roman „Pešcana hronika“ (2013), adaptirao je u filmski scenario koji je dobio podršku Filmskog centra Srbije.

„Kao i još nekoliko kratkometražnih filmova po pričama zastupljenim upravo u zbirci ‘Dum dum’, koji su takođe dobili značajna sredstva na nacionalnim konkursima u zemlji i regionu, i film ‘Peščana hronika’ je u fazi razvoja. Nadam se i radujem daljim koracima u produkciji, naročito pošto je moj scenaristički posao gotov, pa mogu da se opustim i uživam u onome što sledi“, rekao je Zelić.

Svetom farmacije Zelić se namerava baviti i u svom planiranom drugom romanu, za kog unapred kaže da „nije viđen ne samo na ovim prostorima, nego verovatno u svetskim okvirima“, a biće triler koji se bavi suštinskim razobličavanjem teorija zavere o toj struci, i „redak pogled iza kulisa najtajanstvenije industrije koja postoji“.

(Tanjug)

Pratite Krstaricu i preko mobilne aplikacije za Android i iPhone.

Komentari (0)
Dodaj komentar