U čuda se veruje (2)

Tkanje bajke je nalik paučini i kada u nju uđemo prihvatamo sve neobičnosti kao logične i moguće. Čuđenja nema u čudo se veruje. To je primarno imala na umu Gordana Maletić kada je stvarala prvu antologiju srpskih umetničkih bajki među kojima se nalaze dela mnogih srpskih pisaca od Laze Kostića, preko Stevana Raičkovića, Raduivoja Lole Đukića, Branislava Nušića, Jovana Jovanovića Zmaja, Branka Ćopića ili Dragana Lukića. Bez obzira na sveopštu različitost stilova ovih pisaca postoji nešto što je svima njima zajedničko – bogatstvo simbola koje bajka pruža svet je za sebe i zaista nema većeg uživanja za decu i odrasle od njihovog čitanja.
Posebno mesto u antologiji pripada Grozdani Olujić koja je proslavila srpsku bajku širom sveta i koja je jedna od retkih autora koji su najveći deo stvaralaštva posvetili upravo pisanju bajki. Ovoj književnoj vrsti sa najvećom ozbiljnošću pristupa i Ranko Pavlović čija knjiga "Moć divlje oskoruše" predstavlja delo visoke umetničke vrednosti. Tiodor Rosić je u svojim pričama išao onim putem kojim bajka ne ide: on je sposjio legendarno i istorijsko da bi dobio treće, naizgled nespojivo, bajku. To mu je pošlo za rukom zahvaljujući odličnom poznavanju narodne tradicije i jezika. Rano preminula Ljiljana Praizović sa knjigom "Knežević i Severni vetar" uspela je da prodre duboko u suštinu bajki, koje su važan deo stvaralaštva i Branka V Radičevića. Ovaj izuzetno plodni pisac našao je neiscrpan izvor u narodnoj tradiciji, ali u njegovim bajkama postoji i duh modernog vremena izražen u buntu i težnji da se poprave socijalne nepravde u svetu.
Ono što je svakom čitaocu ostavljeno da sam obavi jeste da u okviru antologije "Ptice ostanice" pronađe svoju najomiljeniju bajku.

Pratite Krstaricu i preko mobilne aplikacije za Android i iPhone.

Komentari (0)
Dodaj komentar