Ovenčan mnogobrojnim priznanjima i nagradama, vrstan esejista i likovni kritičar, Dragan Jovanović Danilov objavio je nove pesme pod nazivom "Memoari peska". Ako su ranijim poetskim knjigama Danilova kao bitne odlike njegove poetike pripisivana renesansna i barokna obeležja raspevanosti u jeziku i zvuku, raskošno slikanje i muzika stiha – sada bi se to moglo zameniti pojmovima pre svega njegovim: "neizrecivost rečima… miran pogled" i "elokvencija tišine", koja je predstavljena i belim stranicama, a dodajmo paradokse, aforizme i eliptičnost, i sve to u tamnim bojama i tamnim tonalnim izrazom.
Nakon prologa "Davno izgovorene reči", koji počinje stihom "Ne govorim rečima već ćutanjem", dolazi ciklus "Elokvencija tišine". Primenjujući načelo da o svemu treba govoriti sažeto, autor to izrazito ilustruje na odabranim svakodnevnim pojavama. U ciklusu "Opasne margine" nalazimo naizgled marginalne pojave koje privlače pesnikovu pažnju; tu je npr. pesma o tome kako slepi dečaci igraju fudbal ili o zimskim nevoljama jednom zečića. U kontekstu zimskog ambijenta pesnik je vizuelnu predstavu preneo slikovno u jezik i zvuk, tako da umetnički obrađene teme ostaju da lebde u vidokrugu čitalaca. Likovni dar pesnik ispoljava u svim motivima, uključujući jezičke i zvučne fenomene.
Zbirka se završava petom astrofičnom pesmom "Čuvar beležnice", u kojoj autor mirnim pogledom sagledava, a nezaboravnim tonom opeva posthumnu sudbinu – svoju i svoje "antikvarnice" rodnog ambijenta "Memoara peska".
Pratite Krstaricu i preko mobilne aplikacije za Android i iPhone.