Šta, ko i zašto koči ekonomsko povezivanje Z. Balkana?

Stvaranje potpuno funkcionalnog regionalnog ekonomskog prostora, što je najvažniji cilj Berlinskog procesa i cilj koji poslovna zajednica regiona očekuje, i pored ,pomaka u proteklom periodu, i dalje nije na listi prioriteta svih vlada šest ekonomija Zapadnog Balkana.

Kako bi region postao konkuretniji na globalnoj investicionoj mapi i nastavio ekonomski rast u pravcu pristupanja Evropskoj uniji, pored volje privrednika neophodno je i snažnije političko razumevanje i delovanje u tom pravcu.

Ovaj stav privrede potvrđuje i studija MMF-a i Svetske banke, koja pokazuje da bi, ukoliko mere regionalnih integracija budu uspostavljene, rast u regionu iznosio preko četiri odsto godišnje u periodu od 2018. do 2022. godine.

To bi, piše u studiji, rezultiralo većim nominalnim BDP-om za čak 15 do 17 milijardi evra na regionalnom nivou, sa tendencijom daljeg rasta nakon 2022. godine.

Međutim, poslednji u nizu primera koji ne idu u prilog stvaranju zajedničkog ekonomskog prostora je i novi potez Prištine da uvedu „zaštitne mere“ u vidu carine od 30 odsto na uvoz pojedinih vrsta voća i povrća i kukuruza.

To je samo nastavak „neekonomske“ politike koje su primenjivale i druge vlade regiona u proteklom periodu, a kojima se krše osnovna pravila CEFTA (ranija makedonska barijera na uvoz srpskog brašna, hrvatska na uvoz pojedinog voća i povrća, prištinsko na građevinske blokove iz Srbije)…

Osnivanjem prve zajedničke privredne institucije u regionu, Komorskog investicionog foruma (KIF) koji čine privredne komore uključene u Berlinski proces – Albanije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, UNMIK Kosovo, Makedonije i Srbije, kao i komore Hrvatske i Slovenije, u proteklom periodu je učinjen značajan napredak na povezivanju ekonomija, ali za dalje umrežavanje nedostaje jača podrška političara na najvišem nivou.

„Morate da imate jaku aktivnost političkih aktera, vlade moraju da imaju koordinaciju i naprave minimum zajedničkih interesa kako bi se ukrupnio ekonomski prostor“, smatra direktor Sektora za ekonomske odnose sa inostranstvom u Privrednoj komori Srbije (PKS) Nenad Đurđević.

Često nedostaje „konekcija“ između politike i poslovnog sveta što je, napominje Đurđević, nešto što će u buducnosti morati da se ispravi ukoliko region želi da se razvija.

„Siguran sam da ćemo u trenutku kada bude došlo do sporazuma između Beograda i Prištine imati “nultu tačku“ sa koje ćemo moći da krenemo u razgovor o ukrupnjavanju ekonomija“, mišljenja je Đurđević.

Zarad jačanja ekonomija regiona važno je, napominje, osnovati Ministarstva za regionalnu saradnju u svakoj vladi šestorke na ZB, a koja će raditi na konkretnim projektima, posebno na usaglašavanju sertifikata i na otklanjanju barijera koje su u suprotnosti sa CEFTA.

„Kada pogledate šest ekonomija ZB, one imaju oko 18 miliona stanovnilka, ali njihov BDP je na nivou jedne Slovačke. To govori o našem položaju na globalnoj ekonomskoj slici sveta ili Evrope“, kaže on.

Da umrežavanje ekonomija regiona nema alternativu i nudi brojne koristi, smatra i ekonomista Ivan Nikolić i kaže da su vancarinske barijere, koje se s vremena na vreme pojave, pre svega stvar političkih odnosa u regionu.

Dodaje da spajanje tržišta regiona „nekome ne odgovara“ isključivo zbog birokratskih razloga, navodeći primer Hrvatske, gde pojedini političari, kako kaže, strahuju od rekacije svog biračkog tela i prisećanja na nekadašnju Jugoslaviju.

Nikolić nema dilemu da bi jače ekonomske veze regiona bile znajčajne za sve ekonomije na ZB.

„Apsolutno bi bilo više investitora. Cela priča se i svodi na to. Kada ste mali i kada se vaša ekonomija meri sa milijardu, dve ili 10, to je jedno, a kada se meri sa 20 milijardi, to je potpuno druga priča“, kaže Nikolić.

Sumirajući rezultate u periodu od godinu dana nakon Samita u Trstu i onoga što je postigla zapadnobalkanska šestorka u cilju stvaranja regionalnomg ekonomskog prostora, napredak je, kažu u PKS, ostvaren na nekoliko polja.

Za sada, jedan od najvažnijih koraka jeste osnivanje Komorskog investicionog foruma, koji zastupa interese više od 350.000 kompanija u regionu.

Postavljeni su koordinatori za regionalnu ekonomsku saradnju u okviru kabineta premijera, uvodena su elektronska dokumenata kako bi se vreme zastoja kamiona u regionu svelo na minimum (procena je da optimalno vreme zadržavanja kamiona na granici treba da bude 7,5 minuta).

Pokrenuta je i onlajn investiciona platforma koja nudi privrednicima u regionu brojne informacije o poslovanju svake ekonomije pojedinačno, kao i stranim investitorima.

Međutim, neophodno je omogućiti brži i jeftiniji promet robe u regionu, ukloniti sve necarinske barijere, uzajamno priznati sertifikate i omogućiti lakši pristup finansiranju za mala i srednja preduzeća, kao i protok ljudi, posebno razmenu mladih.

Neophodno je, takođe, više napora uložiti u smanjenje prepreka za pristup bankarskim kreditima i promovisanje alternativnih oblika finansiranja (kapital, kvazi-kapital, kraudfanding, lizing), projektovati i implementirati regionalni IT sistem za povezivanje svih carina, omogućiti ljudima da putuju, uče i rade u regionu bez dodatne papirologije…

(Tanjug)

Pratite Krstaricu i preko mobilne aplikacije za Android i iPhone.

ekonomijaZapadni Balkan
Komentari (0)
Dodaj komentar