Makron: Samostojnost Francuske u spoljnoj politici, o Balkanu ništa

Spoljna politika novog francuskog predsednika Emanuela Makrona će se temeljiti na zaključku da su se raspršili snovi o prevlasti demokratije u svetu i da su ratovi mogući, pa zato Francuska u potporu diplomatiji i sopstvenoj zaštiti mora imati samostojne vojne i odbrambene sposobnosti, uključujući snagu nuklearnog odvraćanja.

To je rekao Makron pošto je, posle dužeg oklevanja, razjasnio glavne tačke svoje spoljnopolitičke doktrine o jačanju snage Francuske kroz snaženje Evropske unije i obnove tešnjeg saveza s Nemačkom, u očekivanju da krajem maja i u neposrednom razgovoru s novim šefom Bele kuće Donaldom Trampom stekne saznanja i o politici SAD, naročito prema Evropi i NATO.

Ali zasad nema naznaka kakvu će politiku njegova vlada voditi prema Balkanu, gde se, i prema oceni francuske diplomatije, prilike zaoštravaju.

Ako je suditi po Makronovim savetnicima kad je reč o spoljnoj politici i odbrani, zasad bi se moglo reći da će francuska diplomatija istrajati na „evropskoj perspektivi“ Zapadnog Balkana, ali tek kad se za to steknu uslovi unutar preustrojene Evropske unije u, sve govori, „više brzina“.

Takodje teško da može biti promena oko podrške zvaničnog Pariza nezavisnosti Kosova, uz stav da na kraju “normalizacije odnosa” Beograd-Priština dodje do potpisanog sporazuma koji će omogućiti Srbiji da udje u članstvo EU, kad o tome okonča pregovore.

Nova vlada u Parizu će na stolu imati i zamisli nekih dosadašnjih visokih francuskih i nemačkih diplomata da u neko dogledno vreme neće moći da se zamisli ulazak novih članica u EU i da se, bar privremeno, osmisli neki „poseban položaj“ za zemlje koje ispune sve uslove u pregovorima o članstvu.

Glavni Makronovi savetniči za spoljnu politiku i odbranu su i tokom izborne kampanje bili ministar odbrne Žan-Iv Le Drijan, direktor Medjunarodnog instituta za strategijske studije Fransoa Esbur, kao i francuski ambasador u Vašingtonu Žerar Aro, vidjen i za mogućeg buduće šefa diplomatije kao i, pored ostalih, bivši šef francuske tajne službe Žan-Klod Kusran.

Za Makronovog predsedničkog diplomatskog savetnika je naimenovan Filip Etjen, sadašnji francuski ambasador u Berlinu, što bez sumnje pokazuje koliku važnost će za šefa Jelisejske palate imati učvršćivanje veza s Berlinom, uključujući i spoljnu politiku, a to znači takodje stavove o Balkanu i proširivanju.

Francuska dosad nije imala nekih posebnih političkih i ekonomskih interesa na Balkanu, a stavovi kad je u pitanju Srbija i rešavanje kosovskog gordijevog čvora su prema Beogradu bili „mekši“ nego nemački.

Berlin se oko kosovskog pitanja uglavnom usaglašavao s prethodnom američkom administracijom, a sad tek ostaje da se vidi šta će biti balkanska politika Stejt departmenta pod predsednikom Donaldom Trampom.

Da neke velike promene ne treba očekivati možda govori i to da Esbur, bliži američkim stavovima, i Le Drijan politiku Francuske i Zapada prema Balkanu, tačnije Srbiji i Kosovu, stavljaju takodje u okvir sukoba s Rusijom oko Ukrajine. Oni su ranije naglašavali da se rusko prisajedinjenje Krima kao narušavanje granica u Evropi ne može porediti s NATO bombardovanjem Srbije i podrškom Francuske i drugih zapadnih zemalja jednostranom proglašavanju nezavisnosti Kosova.

Esbur i Le Drijan kažu da to što Moskva, a i neki francuski i evropski političari navode da je Zapad vojnom agresijom bez saglasnosti UN narušio granice Srbije ne može da se poredi s ruskim prisajedinjenjem Krima. Zato što, smatra Esbur, a to mišljenje deli i Le Drijan, „kakve god bile medjunarodne pravne dvosmislenosti oko proglašavanja nezavisnosti te pokrajine na jugu Srbije, to je bio deo dugog procesa i ratnih zločina koje je počinio Beograd, što je dovelo do uvodjenja medjunarodnog protektorata pod okriljem UN“.

Spoljna politika novog šefa Jelisejske palate, koji je danas preuzeo dužnost, slediće dobrim delom i politiku prethodne vlade i predsednika, mada je Makron i za „otvoren dijalog s Rusijom“, saradnju u rešavanju sirijske krize, slamanju glavne terorističke opasnosti, a to je Islamska država Iraka i Sirije koja Evropu ozbiljno ugrožava.

Ipak, on smatra da nužan „otvoren dijalog s Rusijom“ može da se temelji samo na čvrstim stavovima Evropske unije kad su u pitanju i političko-vojni rasplet sirijske krize i posledice ukrajinske krize i ruskog prisajedinjenja Krima.

To su zasad bili načelni stavovi, a „čvrstina“ prema Moskvi se nadovezuje i na to da „samo jaka Evropa može razgovarati s Amerikom, Kinom i drugim silama, dakle Evropa koja brane svoje vrednosti“.

Novi šef Jelisejske palate je zamisli o spoljnoj i odbrambenoj politici obelodanio, pozvavši se posebno na stav bivšeg francuskog predsednika Šarla de Gola da „zemlja poput Francuske, ako joj se desi da vodi rat, mora znati da je to njen rat“ i da za to mora biti osposobljena i imati vojnu snagu.

Makron, koji će sutra imenovati premijera koji će voditi vladu do junskih predsedničkih izbora, želi da svoje vidjenje sveta i politiku Francuske smesti u okvire onoga što je Francuska bila u doba predsednika Šarla de Gola i Fransoa Miterana, kao što je i sam izjavio.

Novi francuski predsednik je rekao da Francuska ne sme da vodi politiku uplitanja, pa je naveo i primer predsednika Žaka Širaka koji je odbio pritisak američkog predsednika Džordža Buša da Francuska učestvuje invaziji Iraka 2003. godine.

Po tumačenju uglednih francuskih analitičara i komentatora to se poglavito odnosi na buduće odnose s Amerikom, kao i kad je reč o nameri da „Pariz uspostavi konstruktivne veze s Putinom, iako Francuske ne može da deli iste vrednosti“ s njegovim režimom.

Spoljna „degolovsko-miteranovska“ politika mora biti, tumače analitičari Makronovo vidjenje svetskog trenutka, istinski usaglašena s razvojem u svetu u kojem se Francuska i Evropa sučeljavaju s „nepredvidivom američkom vladom, ambicioznom i prodornom Rusijom, islamskim terorizmom koji seje zločine po zapadnim gradovima, Kinom čiji vojni budžet brzo raste, Bliskim istokom u požaru, navalom migranata, granicama koje se zatvaraju… „.

(Beta)

Pratite Krstaricu i preko mobilne aplikacije za Android i iPhone.

Komentari (1)
Dodaj komentar
  • Radoslav Radović

    Ide u Njemačku da pita Merkelovu šta će još da radi.Možda treba da pošalje Francuski bataljon da pomogne Haradonaju.Pričat će o Balkanu kad se vrati uz Njemačke.