Kad porastem, biću kengur

Žanr: komedija/drama
Trajanje: 80 min.

Glavne uloge:

Sergej Trifunović, Marija Karan, Boris Milivojević, Nikola Vujović, Gordan Kičić, Nebojša Glogovac, Nikola Đuričko, Boris Komnenić, Olga Odanović, Petar Kralj, Lazar Strugar, Miodrag Fišeković, Mladen Andrejević, Miloš Samolov, Srđan Miletić, Ana Marković, Predrag Bjelac, Goran Daničić, Ana Bretšnajder, Aleksandar Šapić (specijalni gost)

Scenario: Miroslav Momčilović
Producenti: Milko Josifov, Zoran Cvijanović
Muzika: Vasil Hadžimanov
Režija: Radivoje Andrić

SINOPSIS

Film „Kad porastem, biću kengur“ sastoji se iz tri isprepletene priče čija je radnja smeštena na Voždovac. U prvoj priči, voždovački „urođenik“ Braca pokušava da „zbari“ Iris, manekenku iz centra grada. Iako se trude da ne budu „dva sveta“, oni to definitivno jesu. U drugoj priči, Šomi i Duje se klade na pobedu engleskog fudbalskog kluba „Istvič“, u kome brani njihov školski drug, a protiv favorizovanog „Mančestera“. U trećoj priči, Avaks i Hibrid provode dan u gluvarenju na krovu solitera i očekivanju da se nešto desi. Pobornici su filozofije „najrentabilniji sam kad sedim kod kuće – nema prihoda, ali nema ni rashoda“. Onda Avaks ugleda neobičnu pojavu na nebu.

Ovo je priča o mladim ljudima koji su na granici kada mladost prestaje – a ništa nisu uradili u svom životu. Svi oni bave se sporednim stvarima, pa čak i kad pokušavaju da unesu promene u svoje živote, čine to na pogrešan način. Čekaju da ih nešto trgne iz učmalosti, ne shvatajući da se život, kao i duhovno zdravlje, ne dobija na poklon, već osvaja teškom borbom.

REDITELJ O FILMU

Ma koliko to čudno zvučalo, ovo je smešan i veseo film o beznađu. To nije ono veliko, filozofsko beznađe ruskih pisaca, nego ovo naše, svakodnevno, domaće beznađe, koje svi jako dobro poznajemo. Junaci ovog filma, svako na svoj način, bore se sa tim – neki ljubavlju, neki očekujući dobitak u kladionici, a neki nalaze spas u potpunom prepuštanju, tako da jedan od junaka filma kaže: „Ja sam najrentabilniji kad ništa ne radim. Nemam prihode, ali nemam ni rashode.“

U filmu ima svega i svačega; što bi se za velike robne kuće reklo – od igle do lokomotive, dakle, u ovom slučaju od mlade i lepe manekenke do zemljotresa, od Aleksandra Šapića do Nikole Đurička, kome penal puca Pol Skols („Mančester junajted“), od plave magme na nebu do embriona miša u pivu. Ovo je film koji je mogao da se zove: „Na tri ćoška“, „Aj“ zovemo neke ribe“, „Slađana i sedam mentalnih patuljaka“, „Sto dvadeset sa osamdeset“, „Mali korak za čovečanstvo“, a zove se „Kad porastem, biću kengur“. Otkrijte zašto.

Snimiti zabavan i duhovit film za bioskopsku publiku bila je „površinska“ namera. Suština je zagrebati tu površinu i reći nešto više o životu mladih ljudi, o njihovoj sputanosti, o njihovim inhibicijama, o njihovim pokušajima da se iskobeljaju iz žabokrečine, o tome da su „novac, gajba i bilo kakav posao sa platom“ suštinski važni, da visprenost, duhovitost, cinizam i širina duha ne vrede bez „zadovoljenja baznih potreba“ – da se nikad neće desiti nešto veliko, ako mi sami to ne stvorimo svojim radom. Što je najvažnije, namera je da kažemo da ima nade u ovom vremenu i u ovoj Srbiji (i Crnoj Gori).

O REŽISERU

Radivoje – Raša Andrić (reditelj)
Rođen je u julu 1967. godine. Pre nego što je upisao režiju na FDU-u, režirao je amaterske predstave u pozorištu „Dadov“. Andrić je stekao pozamašno filmsko iskustvo radeći kao asistent režije na nekim od najvećih domaćih filmova u poslednjih deset godina. Asistirao je poznatim domaćim režiserima na filmovima i serijama kao što su: „Policajac sa Petlovog brda“, „Otvorena vrata“, „Spasitelj“, „Do koske“, „Nebeska udica“, „Nataša“, „Jedan na jedan“, „Sjaj u očima“. Neka od prvih režiserskih iskustava Raše Andrića usko su povezana sa demonstracijama koje su se zbivale 1996-1997. godine. Tada je za video produkciju „B-92“ snimio filmove „Januarska reka“ i „Nedelja borbe protiv ometanja“. Filmografija: „Tri palme za dve bitange i ribicu“, „Munje!“. Na televiziji režira poznati serijal sa Zoranom Cvijanovićem u glavnoj ulozi – „Mile vs. tranzicija“.

O GLUMCIMA

Sergej Trifunović (Braca)
Rođen je u septembru 1972. godine u Mostaru. Filmografija: „Tuđa Amerika“ (1995), „Ubistvo s predumišljajem“ (1995), „Stršljen“ (1998), „Bure baruta“ (1998), „Munje!“ (2001), „Lisice“ (TV, 2002), „Ljubavnici“ („Lovers“, 1999), „Profesionalac“ (2003), „Crni Gruja“ (TV, 2003), „Pogled s Ajfelovog tornja“ (postprodukcija).

Marija Karan (Iris)
Filmografija: „Banatska priča“ (2004), postprodukcija

Boris Milivojević (Šomi)
Debitovao je na filmu kao šesnaestogodišnjak igrajući glavnu ulogu u filmu Darka Bajića „Zaboravljeni“. Za ulogu u tom filmu nagrađen je na Festivalu u Rio de Žaneiru. Jedan je od najpopularnijih glumaca mlađe generacije. Basista je rok grupa „The Kuguars“ i „Sport i reinkarnacija“.
Filmografija: „Mahovina na asfaltu“ (1983), „Vuk Karadžić“ (TV, 1987), „Soba 405“ (TV, 1987), „Zaboravljeni“ (1988), „Lepa sela lepo gore“ (1996), „Do koske“ (1998), „Nebeska udica“ (1999), „Munje!“ (2001), „Nataša“ (2001), „Lisice“ (TV, 2002), „Crni Gruja“ (2003), „Sivi kamion crvene boje“ (postprodukcija), „Banatska priča“ (postprodukcija).

Gordan Kičić (Sumpor)
Diplomirao je na FDU-u u Beogradu 2001. godine, u klasi profesora Predraga Bajčetića. Posle debitantske uloge u filmu Slobodana Skerlića „Do koske“, Kičić ostvaruje uloge u filmovima Ljubiše Samardžića, Đorđa Milosavljevića, Darka Bajića, Isidore Bjelice i Marka Marinkovića. Na Festivalu u Nišu 2000. godine nagrađen je poveljom za izuzetnu mušku ulogu ostvarenu u studentskom filmu „Natalija“.
Filmografija: „Porodično blago“ (TV, 1998), „Do koske“ (1998), „Nebeska udica“ (1999), „Mehanizam“ (2000), „Rat uživo“ (2000), „Dorćol-Menhetn“ (2000), „Ona voli Zvezdu“ (2001), „Lavirint“ (2002), „Mala noćna muzika“ (2002), „Lisice“ (TV, 2002), „Siroti mali hrčki 2010“.

Nebojša Glogovac (Živac)
Rođen je u Trebinju 1969. godine. Filmografija: „Bolji život“ (TV, 1986), „Vukovar jedna priča“ (1994), „Ubistvo s predumišljajem“ (1995), „Bure baruta“ (1998), „Porodično blago“ (TV, 1998), „Do koske“ (1998), „Ranjena zemlja“ (1999), „Nebeska udica“ (1999), „Normalni ljudi“ (2001), „Munje“ (2001), „Boomerang“ (2001), „T. T. sindrom“ (2002).

Nikola Đuričko (Kengur)
Rođen je julu 1974. godine. Oženjen je Ljiljanom Nešić od juna 2002. godine. Filmografija: „Šta je s tobom, Nina“ (1984), „Poslednji krug u Monci“ (1989), „Gospođa ministarka“ (TV, 1989), „Lajanje na zvezde“ (1998), „Do koske“ (1998), „Nebeska udica“ (1999), „Normalni ljudi“ (2001), „Otvorena vrata“ (TV, 1994), „Vukovar jedna priča“ (1994), „Gore-dole“ (TV, 1996), „Munje!“ (2001), „Nataša“ (2001), „Boomerang“ (2001), „Virtualna stvarnost“ (2001), „Mrtav „ladan“ (2002), „T. T. sindrom“ (2002), „Zona Zamfirova“ (2002), „Kordon“ (2002), „Pljačka Trećeg rajha“ (2004).

Oficijelni sajt:

  • Kad porastem, biću kengur (2004)

    Premijera: 25. mart 2004. godine u Centru „Sava“

    Pratite Krstaricu i preko mobilne aplikacije za Android i iPhone.

  • Komentari (1)
    Dodaj komentar
    • Milanka Mihajlović

      Najbolji film svih vremena.