Upoznaćeš visokog, crnog muškarca

Žanr: drama
Trajanje: 98 min.
Zemlja porekla: SAD, Španija, Velika Britanija, 2010

Glavne uloge: Entoni Hopkins (Antony Hopkins), Džema Džouns (Gemma Jones), Džoš Brolin (Josh Brolin), Naomi Vots (Naomi Watts), Antonio Banderas (Antonio Banderas)
Scenario: Vudi Alen (Woody Allen)
Režija: Vudi Alen (Woody Allen)

SINOPSIS
Film prikazuje dva bračna para – Alfija (Entoni Hopkins) i Helenu (Džema Džouns) i njihovu ćerku Sali (Naomi Vots) i njenog muža Roja (Džoš Brolin) – dok ih strasti i ambicije vode u nevolje i pravo ludilo. Kada Alfi napusti Helenu da bi oživeo svoju izgubljenu mladost s bezbrižnom prostitutkom Čarmejn, Helena doslovno gubi razum i svoj život predaje ludim savetima gatare šarlatanke. Nesrećna u braku, Sali se zaljubljuje u zgodnog šefa i vlasnika umetničke galerije Grega, a Roja, romanopisca koji nestrpljivo očekuje reakciju na svoj najnoviji rukopis, opčini Dija, tajanstvena žena koju ugleda kroz prozor.
O FILMU
S naslovom preuzetim iz proročanstva kojim se gatare služe da bi namamile svoj plen, film "Upoznaćeš visokog, crnog muškarca" na ciničan način ilustruje kako nas iluzije vrlo lako mogu učiniti budalama.
Kao što je to često slučaj s filmovima Vudija Alena, i u ovom filmu pojavljuje se glumačka ekipa koju čine prestižni, dobro poznati glumci i talentovani početnici. "Uvek se iznenadim kad vidim koliko dobri mogu da budu", kaže Alen. "Ne održavamo probe. Većina glumaca me ništa ne pita o likovima ili o scenariju. Samo dođu i odglume svoje, ponekad iz prve, a nekad iz druge, i zatim idemo dalje."
Zapravo, Alen uopšte nije upoznao Naomi Vots pre nego što je stigla na snimanje, a njena prva scena bila je jedna od najemotivnijih koje je morala da odigra u ovom filmu. "Stigla je tog jutra, pozdravila me i ja sam pozdravio nju, a onda je počela da glumi kao automobil koji preskače prvu i drugu brzinu i odmah kreće u trećoj", kaže Alen. "Bila je odlična čim je otvorila usta. Nikad ranije nisam video nešto slično: dolazi smirena, najednom izvlači svoj glumački talenat i uspeva iz prve."
Votsova se toga seća malo drugačije: "Bilo je prilično stresno, a ja sam bila potpuno prestrašena od Vudija". Alen ima velike reči hvale za Entonija Hopkinsa. "On donosi celoživotno, superiorno glumačko iskustvo: pojavi se na ekranu i automatski ima ono nešto. Toliko je snažan i fantastičan glumac da vas neprestano zadivljuje." Hopkins kaže da mu je Alen pružio dosta samopouzdanja: "Osećao sam da veruje u moje sposobnosti. Nije preterivao u svojoj režiji, ali istovremeno mi nije dozvolio da se izvlačim. Vrlo je zahtevan i želeo je da izvuče iz mene ono najbolje. I bio je vrlo srećan kad bih sve izveo kako treba!"
Dok je Alen birao glumicu za ulogu Helene, stalno mu se vraćalo ime Džeme Džouns. "Kad bih opisivao taj lik, svi bi me pitali: ‘Govoriš o Džemi Džouns?’", kaže on. "Razmotrili smo dosta ljudi za tu ulogu, ali ona nije samo divna glumica nego se činila i prirodnim izborom za ulogu koja joj je pristajala kao rukavica."
U poređenju s ostalim glumcima, Džoš Brolin je imao brojne ideje i pitanja za Alena. "Pomisao da glumim bilo koji lik koji je iole ‘normalan’, šta god to značilo, uvek me plaši", kaže Brolin. "Stoga sam odmah predložio Vudiju da Roj bude u invalidskim kolicima. Napisao sam mu imejl na tri stranice o tome zašto smatram da je to nužno i mislim da sam čak u jednom trenutku spomenuo jugoslovenski naglasak. A on mi je poslao imejl u kojem je pisalo samo: "Ne." To me je dobro nasmejalo – i sad se smejem. Bio je to početak našeg prijateljstva."
Alen kaže: "Neki glumci nemaju pitanja, a Džoš ih ima dosta, zaista se unese u to – pitao me je o svojoj frizuri, o tome kako treba da hoda, oblači se i kakav stav ima, i to je odlično, on tako radi. Mogao sam da mu dam samo pokoji predlog, ali njegovi odgovori su uvek bili bolji od mojih."
Uloga Grega Klementea drugačija je od uloga koje Antonio Banderas inače dobija. "Obično, posebno u Americi, dobijam velike, junačke likove u epskim filmovima. Nikad ne glumim simpatične, normalne osobe s dobrim namerama. Ovo je za mene zapravo nešto novo." Međutim, zavodnička osobina koju je Banderas pokazao u tim epskim ulogama učinila ga je idealnim za ovu smireniju ulogu. Iako je Alen dao Banderasu primerak scenarija kada je ovaj stigao na snimanje, on je odlučio da neće pročitati ništa osim scena u kojima se pojavljuje. "Pitao sam Vudija da li želi da ga pročitam celog, a on mi je rekao da to zavisi od mene. Morao sam da odigram svoju ulogu nezavisno od radnje priče. Budući da mi je to bila prva saradnja s Vudijem i da nikad ranije nisam imao takvo iskustvo, odlučio sam da ga neću pročitati."
Banderas dodaje da je pre dolaska na snimanje primio Alenovo pismo (koje je sada uramljeno), u kojem mu je napisao da slobodno može da menja dijalog, pa čak i da izostavi ili doda neke rečenice. Svi glumci su oduševljeni Alenovim prihvatanjem improvizacije.
Film počinje i završava se rečenicom preuzetom iz Magbeta: "…priča puna buke i besa, a ne znači ništa". Alen objašnjava: "Svi ovi likovi trčkaraju okolo u potrazi za značenjem u svom životu, a pronalaze ambicije, uspehe i ljubav. Trčkaraju okolo, susreću se, povređuju jedni druge, bivaju povređeni, greše – to je konstantni haos. Ali svi će nestati nakon sto godina, a nakon još sto godina tu će biti novi ljudi. A posle svih ambicija, težnji, plagijata i preljuba, ono što je nekada imalo značenje više ništa neće značiti. Sunce će u budućnosti pregoreti i Zemlja će nestati, a u još kasnijoj budućnosti nestaće čitav svemir. Čak i da pronađete tabletu od koje ćete živeti večno, ta večnost je ipak ograničena jer ništa nije večno. Sve je to buka i bes, a na kraju ne znači ništa." S obzirom na tu sumornu viziju, zašto Alen nastavlja da snima filmove? "To je razonoda koja donosi svoje male izazove i tako me odvraća od morbidnih misli."
O GLUMCIMA
Antonio Banderas (Greg)
Rođen je 10. avgusta 1960. godine u Malagi, u Španiji. Njegova prva strast bio je fudbal. Sanjao je da postane profesionalni fudbaler, ali posle peha, kada je slomio nogu, potpuno se okrenuo glumi. Već sa 14 godina glumio je u maloj privatnoj pozorišnoj kući u Malagi. Pohađao je i školu dramskih umetnosti u Malagi. Sa 19 godina preselio se u Madrid i postao glumac Španskog nacionalnog pozorišta.
Godine 1982. započeo je seriju važnih uloga u španskim filmovima. Bio je omiljeni glumac španskog režisera Pedra Almodovara. Ženska američka populacija, među kojom je naročito popularan, uočila ga je u američkim verzijama filmova istoimenog režisera. Njegov američki debi bio je film "The Mambo Kings", snimljen 1992. godine. U to vreme on nije znao engleski jezik, pa su mu tekstovi za dijaloge prenošeni bežičnim slušalicama. U Americi je često poređen s Rudolfom Valentinom, zbog atraktivnog fizičkog izgleda i tvrdog akcenta.
U Holivudu je postao jedan od najpopularnijih glumaca. Imao je uloge u veoma poznatim filmovima: "Intervju sa vampirom", "Filadelfija", "Maska Zoroa", "Evita", "Trinaesti ratnik", "Lavirint strasti", "Matador", "Law Of Desire", "Žene na ivici nervnog sloma", "Veži me", "Kraljevi mamba", "Kuća čudnih duša", "Prvi greh", "Miami Rhapsody", "Desperado", sva tri dela filma "Deca špijuni" (Spy Kids, Spy Kids 2, Spy Kids: Game Over), "Četiri sobe", "Bilo jednom u Meksiku", "Šrek 2", "Frida", "Fatalna žena" i mnoge druge. Filmom "Crazy in Alabama" Banderas se oprobao i u režiserskom poslu.
Džoš Brolin (Roj)
Uloga Dena Vajta u hvaljenom filmu "Milk" reditelja Gasa van Santa donela mu je nominaciju za Oskara, a ove godine ćemo ga gledati u čak četiri filma: "Jonah Hex" s Džonom Malkovičem, Megan Foks i Majklom Fazbenderom; "Volstrit: novac nikada ne spava" reditelja Olivera Stouna, s Majklom Daglasom; "Čovek zvani hrabrost" braće Koen, s Metom Dejmonom; "Ljudi u crnom" reditelja Barija Sonenfelda, s Vilom Smitom.
S Metom Dejmonom i Krisom Murom producirao je dokumentarac "The People speak", a velike pohvale kritike donele su mu uloge u filmovima: "W" reditelja Olivera Stouna, "Nema zemlje za starce" braće Koen i "Američki gangster" Ridlija Skota. Rediteljski debi ostvario je 2008. godine kratkim filmom "X", koji je takođe producirao i napisao, a režirao je i dokumentarac o filmu "Nema zemlje za starce". Od filmova u kojima je glumio izdvajamo: "Planeta terora" s Rouz Makgauan i Fredijem Rodrigezom; "Dolina nestalih" reditelja Pola Hagisa; "Noćna straža" s Nikom Noltijem, Patrišom Arket i Juanom Mekgregorom; "Savršen plan" s Ris Viderspun; "Mimic" reditelja Giljerma del Toroa i "Opasno plavetnilo" s Džesikom Albom.
Entoni Hopkins (Alfi)
Uloga u filmu "Kad jaganjci utihnu" iz 1991. godine donela mu je Oskara u kategoriji najboljeg glavnog glumca, a nominacije za Oskara kasnije je osvojio ulogama u filmovima "Na kraju dana" iz 1993. godine i "Nikson" iz 1995. godine. Uloga u filmu "Zemlja senki" Ričarda Atenboroa donela mu je velike pohvale kritike i brojne nagrade, a nominaciju za Oskara u kategoriji najboljeg sporednog glumca osvojio je 1998. godine ulogom u filmu "Amistad" Stivena Spilberga.
Uskoro će zaigrati u filmu "Tor" reditelja Keneta Brane, a od njegovih novijih filmova izdvajamo: "Slom" s Rajanom Gozlingom; "Svi kraljevi ljudi" reditelja Stivena Zailijana; "Dokaz" Džona Madena; "Aleksandar Veliki" Olivera Stouna; "Hanibal" Ridlija Skota; "Upoznajte Džoa Bleka" reditelja Martina Bresta; "Zoro: maskirani osvetnik" Martina Kembela; "Crveni zmaj" s Edvardom Nortonom, Reifom Fajnsom i Emili Votson i "Tragovi na duši" s Nikol Kidman. Od ostalih filmova u kojima je glumio izdvajamo: "Život s Pikasom" s Džulijanom Mur, "Drakula", "Legenda o jeseni", "Čovek slon", "Nedostižni most", "Pobuna na brodu Baunti".
Džema Džouns (Helena)
Ova priznata britanska glumica najpoznatija je po ulozi Bridžetine majke u filmovima "Dnevnik Bridžet Džouns" i "Bridžet Džouns: na ivici pameti", kao i po ulozi u filmovima "Hari Poter i dvorana tajni", "Hari Poter i polukrvni princ", zatim gđe Dašvud, majke Eme Tompson i Kejt Vinslet, u filmu "Razum i osećajnost" reditelja Anga Lija. Filmski debi ostvarila je ulogom u filmu "Demoni" reditelja Kena Rasela, a od ostalih filmova u kojima je glumila izdvajamo: Paperhouse", "Feast of July", "Wilde", "The Theory of Flight", "Captain Jack", "Fragile", "Good" i "Forget Me Not".
Naomi Vots (Sali)
Godine 2004. bila je nominovana za Oskara za ulogu u filmu Alehandra Gonzaleza Injaritua "21 gram", u kojem su glumili i Šon Pen i Benisio del Toro. Votsova se nedavno pojavila uz Viga Mortensena u filmu Dejvida Kronenberga "Eastern Promises". Ova glumica ima impresivnu filmografiju, od svog vrlo zapaženog debija u kontroverznoj drami Dejvida Linča "Bulevar zvezda". Pored rimejka "King Konga" u režiji Pitera Džeksona, pojavila se i u sledećim naslovima: "Mi više ne živimo ovde", koji je i producirala, "Ubistvo Ričarda Niksona" uz Šona Pena i Dona Čidla, "I heart Huckabees" Dejvida O. Rasela s Džadom Louom i Dastinom Hofmanom, "Stay" Marka Forstera s Juanom Mekgregorom i Rajanom Gozlingom, "Krug" Gora Verbinskog i u njegovom nastavku "Krug 2"; "Razvod" Džejmsa Ajvorija s Kejt Hadson, Glen Klouz i Stokard Čening i filmu Džona Karana "Naslikani veo" uz Edvarda Nortona, a po romanu Vilijama Somerseta Moma.
Oficijelni sajt

Premijera: FEST 2011

Pratite Krstaricu i preko mobilne aplikacije za Android i iPhone.

džoš brolinentoni hopkinsnaomi votsvudi alen
Komentari (0)
Dodaj komentar