Momcima u bivšoj Jugi na odsluženju vojnog roka mesni narezak bio je super hrana. Volela su ga i deca u letnjim kampovima, omladina na radnim akcijama, bio je i školska užina.
Starije generacije će se i danas setiti da su to bile prilike da se upoznaju s mesnim nareskom. Bio je to jedan od najprezrenijih, a istovremeno i najpopularnijih oblika industrijske hrane.
Mesni narezak je prerađevina smeštena u malu okruglastu konzervu, sadržala je ostatke goveđeg, svinjskog, pilećeg i, ređe, ćurećeg mesa, dobro začinjene i „oplemenjene” pojačivačima ukusa, emulgatorima…
Mesni narezak je bio jeftin, u ponudi čak i u najmanjim provincijskim i seoskim radnjama, mogao se čuvati mesecima, čak godinama, nositi sa sobom u rančevima po vozovima, brodovima i planinskim vrletima…
Iskusnim domaćicama sa plićim kućnim budžetom veći je izazov bio kako od mesnog nareska napraviti ozbiljno jelo. Neke su ga tranžirale na tanke šnicle i pohovale, druge samlele i koristile za musaku, punjene paprike ili „špagete bolonjeze”, posute sitnim sirom i peršinom, a mogao se staviti umesto šunke ili salame u sendvič ili iseći na kockice i dodati salati, kao obrok. Neiscrpne mogućnosti!
Nutricionisti su i tada upozoravali da je ovo veoma nezdrava hrana, sa dosta soli i hemikalija, proizvođači su tvrdili da mesni narezak nije ništa gori od ostalih mesnih prerađevina, a potrošači su se delili na one koji ga obožavaju i one koji ga ne bi okusili pa makar skapavali od gladi.
Istraživanja su pokazala da se i danas na području bivše Jugoslavije mesni narezak najviše kupuje u letnim mjesecima, zato što je zgodan za izlete i putovanja, što ljude mrzi da kuvaju po vrućini, i što se tad obavlja najveći broj građevinskih i poljoprivrednih radova – a „fizikalci” su dokazano najveći potrošači ovog proizvoda.
Takođe je utvrđeno da je mesni narezak redovno na jelovniku više od trećine stanovništva; da ga radije jedu muškarci nego žene, da su najpopularnija pakovanja od 100 i 150 grama, dok najslabije idu ona od pola kilograma.
U Hrvatskoj i Srbiji najtraženiji su naresci od svinjskog mesa (iznad 53,6 odsto), a u BiH od govedine i piletine.
Najznačajniji kupci su vojska, policija, bolnice i druge javne ustanove koje mesni narezak nabavljaju preko tendera.
Zanimljivo je da domaća mesna industrija, odnosno firme koje proizvode mesni narezak, poslednjih godina beleže rast izvoza ovog proizvoda na svetsko, a posebno na tržište Evropske unije.
Objašnjenje je možda u novom gastronomskom trendu, koji su zapazili i svetski mediji, da se i u elitnim restoranima koriste jela sa mesnim nareskom. Kako je nedavno objavio „Tajm magazin”, ova namirnica, nekadašnje „jelo za siromašne”, sad se nudi i bogatoj, probirljivoj klijenteli poznatih njujorških lokala.
Naravno, ne nudi se onako jednostavno istreseno na tanjir iz konzerve. Dodaju se tu fini začini i prelivi, dinsta u sosu, meša sa povrćem i žitaricama…
Mesni narezak se prvo proširio po Aziji – lokalno stanovništvo ga je brzo prihvatilo i uklopilo u nacionalnu kuhinju tamo odakle su se povukli američki vojnici, a ostale neke njihove navike.
Korejci su ga počeli jesti sa kimčijem (kiselim kupusom) i pirinčom, stanovnici pacifičkih ostrva ga prže sa jajima ili povrćem (tako je nastao sad već tradicionalni „musubi”), dodaju ga u salatu, uvijaju ga umesto ribe u rolnice od algi („kimbap”) ili mešaju sa prženim pirinčom.
Ravi Kapur, šef kuhinje čuvenog „Liholiho” jaht kluba u San Francisku, priznaje da je kao dete često i sa zadovoljstvom kod kuće jeo mesni narezak, i nije znao koliko je on „na lošem glasu” sve dok nije napustio rodni grad na Havajima. Odskora je rešio da ga postavi na svoj meni.
– Nije to najomiljenije, a ni najvažnije jelo koje nudim, ali, eto, poželeo sam da ga ipak imam u ponudi, da me podseća na dom i detinjstvo”, rekao je Kapur novinaru „Tajma”.
Mesni narezak je namirnica koju su izmislili američki proizvođači kako bi za vreme Drugog svetskom rata snabdevali „nekvarljivom” hranom svoje trupe u Guamu, Japanu, na Filipinima i u Južnoj Koreji.
I u kasnijim ratovima mesni narezak je uredno „pratio” vojsku SAD na njenim pohodima po svetu, u naše krajeve stigao je odmah pozavršetku Drugog svetskog rata zajedno sa jajima u prahu i crvenim sirom iz Unrinih paketa, prenose mediji u regionu.
Pratite Krstaricu i preko mobilne aplikacije za Android i iPhone.
Na tome i pastetama smo svi odrasli. Istina, nije se radilo o pecenim jarebicama i langustu, ali kakva god da je bila, ta jeftina hrana je opet bila zdravija od svih mekdonaldsa danas. Sve najbolje o mesnom narezku.
Ulazi mlađa ženska osoba u mesaru i kaže: dajte mi 1 kg radničkih kobasica za psa. Komentar nije potreban.
„SVI U GRAD“ i uzivajte u „narescima“….. mi na selu se trujemo domacom hranom iz svinjca i kokosinjca….i baste.
Nazalost danas moze se postaviti pitanje o kvalitetu jeftinih mesnih preradjevina i konzervi. Ima proizvoda, koje ni ker nece da pojede. Profit je u pitanju za proizvodjaca. Narod danas sve manje para ima za kupovinu nesto kvalitetnije pa daj sta das samo da je jeftino. Ali sta je danas jeftino?
Anonimni, mnogo više ti drugih g….a jedeš u hrani, nego što je mesni narezak.
Od 💩 se pita ne pravi!