Bezbroj lica depresije (1)

Depresija ima mnogo lica, a svoje prisustvo ponekad ispoljava i na najneočekivanije načine. Neverovatno ali istinito – ova podla bolest u stanju je da se predstavi čak i kao srčani napad ili, recimo, vanmaterična trudnoća!

Bolovi u želucu koji se stalno ponavljaju, neprestano ubrzan ili pojačan rad srca i zatvori – čak i najiskusnijeg lekara mogu zbuniti brojne maske iza kojih se često krije ovo komplikovano oboljenje. No, i pored toga, medicina je ipak naučila da prepozna kada je u pitanju „izvorna“ bolest, a kada je to samo jedno od pritvornih lica depresije, osposobivši se metodologijom koja obezbeđuje postavljanje prilično uspešnih dijagnoza.

Utučeno raspoloženje, kada celokupno okruženje izaziva osećaj tupe razdraženosti, poznato je svakome. Uostalom, dokazano je da depresiju može da proživi čak i odojčad.

Premda se u srpskom jeziku reč „depresija“ upotrebljava dosta proizvoljno, ne bi trebalo mešati privremeno, prolazno stanje zdrave psihe i pravu depresiju – kliničku bolest. Prva se smatra normalnom reakcijom organizma na bilo kakav traumatičan događaj i brzo prolazi sama od sebe. Potonja predstavlja daleko ozbiljniji oblik, koji se obično javlja posle neke stresne situacije, ali u suštini ima unutrašnje uzroke, čiji koreni mogu ležati čak i u poremećajima centralnog nervnog sistema, i ona se mora lečiti.

Na prvi pogled, depresiju je lako raspoznati: za to nije potreban složen medicinski pribor i oprema, ni beskrajna laboratorijska istraživanja. No, da li je baš tako?

U stvarnosti, ovo oboljenje često može proteći u skrivenom, kamufliranom obliku, sasvim drugačijem od klasičnog. A tada, pre nego što se pokaže istinski uzrok tegoba, čovek nekoliko godina ide u krug od jednog do drugog specijaliste. Žalbe pacijenata na bolove u glavi ili želucu, kožni svrab, poremećaji varenja ili napadi gušenja ne nalaze svoju realnu potvrdu i podlogu posle ispitivanja, koje pokazuje ili normalno stanje ili neslaganje sa tegobama pacijenata. Razume se da lečenje preporučeno na osnovu nepravilno postavljene dijagnoze ne donosi ni olakšanje, a kamoli izlečenje.

Dešava se, verovali ili ne, da čovek sa prikrivenom depresijom dospe čak i na operacioni sto i tek se tamo otkrije kako kod njega nema nikakvih patoloških promena ili stanja koja bi iziskivala intervenciju hirurga.

Ovako naporna i loša situacija vezana za dijagnostikovanje depresije dovodi do toga da se put bolesnika do specijaliste koji je obolelom potreban – neuropatologa ili psihijatra – oduži i na 10 do 15 godina.

Iza kakvih se maski najčešće krije ova prilagodljiva i prepredena bolest?
Čitajte u nastavku!

Pratite Krstaricu i preko mobilne aplikacije za Android i iPhone.

depresijamaske depresije
Komentari (6)
Dodaj komentar
  • Mojca Mitić

    Jako interesantna izlaganja. Da li ima još priča, jer i sama bolujem od manične depresije, a zna se da u Sloveniji ima u svetu najviše depresije. Zašto je tako, ne znam? Jako me interesira što pišu vaši sagovornici, pa ako ima još komentara, rado bih ih čula i pročitala.

  • Mustafa Samardžić

    Poznajući jednu prelepu gospođu koja boluje od manične depresije, nisam mogao da dokučim zašto je ta osoba rušila 4/5 brakova iza sebe, ostavljala malu decu drugima da se brinu o njima, ulazila iz veze u vezu, ponašala se neodgovorno prema sebi i okolini, lutala od jednoga do drugoga partnera tražeći neku utehu i ispunjenost, ali uvek je ta gospođa iza sebe ostavljala razorene porodice i pokušavala da dosegne ili dostigne nešto što u stvarnosti i ne postoji. Posmatrajuci je, nisam je razumeo, da li je u pitanju ta bolest da je potpuno um čoveka zapostavljen, nije mi ni danas potpuno jasno. Da li je u pitanju ta bolest ili je u pitanju nešto drugo? Ko bi ga znao, ali tim ljuidma treba da se pomogne da ne prave još veću nevolju drugima ako su već sami u nevolji…

  • S. Lekić

    Shvatih da je bolest jako teška. Živeći u braku sa osobom koja je bolovala od jedne vrste depresije, nisam mogao da shvatim kao laik šta je to i zasto je tako. Dosta muke i nevolje prouzrokuje ta bolest. Supruga je isbijegavala terapiju kada joj je dobro, što je kontraefekat, koji se kao bumerang vraćao. Mislim samo disciplina, upornost i naravno preduslovi za bolji odnos prema bolesti pomažu u svakome slučaju. Teška je bolest za partnera skoro kao i za bolesnika.

  • Ivana Mirosav

    Vrlo lepo opisano, vrlo istinito, beštija sa hiljadu lica, može uvek biti iz drugog razloga i da se manifestuje drugačije. Ja sam trenutno u panici, jer već više puta i pored terapije, redovne, upadam u još težu depresiju, a ne znam što. I najblaži me stres baci u pakao. Nade ima, mnogo truda oko svog tela i duha, puno sporta i slične priče, ali kad mi je teško, ne mogu ni do toaleta. Eto…

  • Borka Ilić

    Pošto bolujem od depresije i anksioznosti, volim pročitati svaki dobar tekst o tim vrstama bolesti. Tekst je jako dobar i poučan. Baš je opisano onako kako se ja osećam. Najviše me brine panika i velika nervoza. Samo tako nastavite da pišete o tome, jer sam primetila da mnogo ljudi, čak i mladih, pati od depresije i anksioznosti. Sve više je bolesnih baš od tih bolesti, pa bi moj savet bio da se zdravstvo malo više zainteresuje za to i da se svi psihijatri pošalju na edukaciju i na seminare da bi imali bolji pristup lečenju svojih pacijenata.

  • Sloba Bojanić

    Tekst je odličan i veoma poučan za svakog ko je u prilici da ga pročita, pošto nažalost ima mnogo stanovništava svih populacija da imaju ovakve tegobe – stresne, a rezultati lečenja su nikakvi. Smatram da bi samo trebalo još objasniti na koji najbrži način da se dođe do otkrivanja dijagnoze.