Kako prepoznati i izlečiti traume iz detinjstva?

Ne tako mali broj ljudi pretrpeo je neki oblik zlostavljanja u detinjstvu. Zlostavljanje može da se javi kao fizičko nasilje, seksualno zlostavljanje, emotivni napadi ili zanemarivanje.

Bez obzira na oblik, ma koji vid traumatičnog iskustva ne nestane u potpunosti u kasnijem periodu života. Ovakva iskustva prate osobe kao duhovi, proganjajući njihov svakodnevni život. Prema tome, važno je da osobe koje su imale takvu prošlost i oni koji ih okružuju shvate problem i nauče kako da se nose sa tim.

Prva reakcija ljudi kada čuju za nečiju traumatsku prošlost (ili kada razmišljaju o sopstvenoj) jeste da kažu kako to treba samo da se ostavi u prošlosti, tamo gde i pripada, drugim rečima, da treba „zaboraviti na to“. Ipak, ljudi ne shvataju da je to kao da se nekom ko je slomio nogu kaže da zaboravi na bol.

Tačno je da su se ti nemili događaji dogodili odavno, ali je bol i dalje prisutan. Prema tome, psiha kod takvih osoba nije izlečena ili nije izlečena kako treba. Tako je i sa slomljenom nogom, osim što je bitna razlika u tome što ne možemo fizički videti oštećenu psihu.

Kada deca odrastu, ona razvijaju razne modele razmišljanja o sebi i svetu oko sebe i koriste ih tokom svog života. Iako se to menja kroz životno iskustvo, velike promene su kod nekada istraumiranih pojedinaca manje verovatne. Takve promene su češće rezultat značajnijih životnih događaja, kao što su izlečenje bolesti, dugoročne veze ili psihoterapija.

Ako razmislite o tome, shvatićete da će oni koji su bili zlostavljani ili zanemareni u sebi stvoriti osećaj da nešto nije u redu sa njima i da je svet strašno i opasno mesto. To predstavlja perspektivu iz koje oni žive svoje živote. Da biste bolje razumeli kako traumatska prošlost može i dalje da progoni ljude, obratite pažnju na sledeće poređenje koje je zasnovano na iskustvima ljudi:

Zdravo detinjstvo:

  • pozitivna percepcija sebe kao sposobne i vredne osobe
  • u osnovi se osećaju bezbedno u svetu
  • osećaj da imaju kontrolu nad sopstvenim životom
  • osećaj da su kompetentni za efikasno suočavanje sa situacijama koje ne mogu da kontrolišu
  • precenjuju šanse da će se dogoditi nešto lepo
  • potcenjuju šanse da će se dogoditi nešto loše
  • pronalaze smisao u svom životu i kao deo sveta

Traumatično detinjstvo:

  • negativna percepcija sebe kao nesposobne i bezvredne osobe
  • osećaj nebezbednosti i nepoverenja
  • osećaj da imaju malo kontrolu nad sopstvenim životom
  • osećaj da su nekompetentni za efikasno suočavanje sa situacijama koje ne mogu da kontrolišu
  • potcenjuju šanse da će se dogoditi nešto lepo
  • precenjuju šanse da će se dogoditi nešto loše
  • pronalaze malo smisla u svom životu i u svetu izvan svoje traume

Lečenje od posledica bolnog detinjstva

Izlečenje može da se desi, ali je potrebno vremena, energije, fokusa i saosećanja. Učenje o efektima traumatskih iskustava predstavlja veoma koristan prvi korak. Ljudi sa takvom prošlošću mogu da steknu bolje samorazumevanje, a ljudi u njihovoj okolini kojima je stalo do njih, mogu da steknu znanje koje im je potrebno da budu prava podrška i više saosećajni. Sve ovo može da pomogne u ograničavanju nevolja koje duhovi iz prošlosti mogu da izazovu u životu.

Pratite Krstaricu i preko mobilne aplikacije za Android i iPhone.

decadetinjstvonasiljeodraslipsihička bolseksualno zlostavljanjetraumezlostavljanje
Komentari (2)
Dodaj komentar
  • bambi

    Sta ocekivati od danasnjih majki? Cim zatrudne, oduzimaju decu ocevima, beze kod roditelja, tuze bivseg, da bi koristeci dete dosle do alimentacionih para. Zatim, sledece u njihovom paklenom planu je, odmah upisivanje deteta u vrtic, da ga cuvaju i podizu vaspitacice, oca deteta tuzi jedno tri puta za izmisljena nasilja da bi sam proces brakorazvodne parnice i dodeljivanja starateljstva majci isao brze i gladje, a popodne i nocu decu ostavljaju po komsiluku ili babi i dedi. A sta rade takve mamice sponzoruse? Pa s obzirom da nigde ne rade, gurnu novac u dzepcic pa od kafica do kafica, od dzipa do dzipa, od intimnog prijatelja do instimnog prijatelja. Cele noci se alkoholosisu po kaficima i diskotekama, drogiraju se, tetoviraju, pirsing. Ujutru ustaju oko pola dvanaest, do pola cetiri sms poruke i razgovore zavrsavaju, pa zatim setaju dzukele po parkovima da bi ih frajeri primetili. A nasa deca zrtve. A sudovi u 99% slucajeva ovakvim majkama dodeljuju decu. Savet mladim momcima. Beztite sto dalje is Srbije. Ozenite bilo koju devojku sa planete ali srpkinju ni slucajno. Ovo je strasno. Ovo je uzas. Hiperprodukcija spnzorusa, starleta i prostitutki. Zasto ovo drzava radi, ostaje da se vidi.

  • Nataša Gajić

    Ljudi često nemaju nikakvu podršku ni saosjećanje u najtežim trenucima u svom životu, naročito od najbližih imaju samo kontru, tj. kontraargumente na sve moguće pokušaje izlaska iz „tamnog vilajeta“; protivljenje kad je saglasnost najsigurniji „balans“ koji čuva ravnotežu na klimavim nogama; uspijanje i coktanje umjesto (pre)blage riječi; o materijalnoj podršci na gotovs ni riječi…- zato to i jesu NAJTEŽI TRENUCI U ŽIVOTU koji traju i protežu se kroz cijeli teren koji tek treba osvojiti, a to je samopozdanje, sopstvena vrijednost i sposobnost na ispitu! Najlakše je nekom konstatovati: „pali ste“; ja kažem :“dali ste“! i pametnom dovoljno, sasvim okrenuti se sebi i sopstvenim snagama- „vidim da pozitivna energija kulja iz tebe“