Lekari i pacijenti na internetu

Danas ima dosta lekara koji pišu svoje blogove ili koriste društvene mreže kao što je na primer Fejsbuk, što može ugroziti privatnost, profesionalizam kao i odnos između lekara i pacijenata.
Dokazi rizika
Godine 2010. urađeno je istraživanje u kome je učestvovalo oko 200 francuskih lekara koji imaju nalog na Fejsbuku. Utvrđeno je da 97% do 99% njih prikazuje dovoljno ličnih podataka za identifikaciju, uključujući i pravo ime i datum rođenja, a 91% prikazuje svoje lične fotografije.
Samo nekoliko njih je primilo zahtev za prijateljstvo od svojih pacijenata (oko 6%), a 4% je prihvatilo "prijateljstvo". Međutim, autori istraživanja smatraju da će ovakvi zahtevi verovatno postati uobičajena pojava.
Dok većina ispitanika (85%) kaže da bi automatski odbila zahtev za prijateljstvo od pacijenata, 15% njih je reklo da bi to odlučili od slučaja do slučaja. Kao razloge za prihvatanje pacijenata kao prijatelja navode osećaj naklonosti prema njima kao i strah od toga da ne izgube svoje pacijente ako odbiju zahtev.
Granice društvenih mreža
Društvene mreže pružaju određene mogućnosti lekarima i studentima medicine, ali im nude i izazove. Medicinski stručnjaci trebalo bi da vode računa o tome ko bi sve mogao da pristupi njihovim ličnim podacima i na koji način bi to mogli da dožive njihovi pacijenti.
Privatnost je bitna
Evo nekoliko saveta:

  • Razmotrite mogućnosti strožih podešavanja privatnosti, ali budite svesni da se ne mogu baš sve informacije zaštititi.
  • Etičke i zakonske obaveze o zaštiti poverljivosti pacijenata na internetu iste su kao i na drugim medijima.
  • Nemojte ostavljati neformalne, lične ili uvredljive komentare u vezi sa pacijentima ili kolegama na javnim internet forumima.
  • Ne prihvatajte zahteve za prijateljstvo na Fejsbuku od sadašnjih ili bivših pacijenata.
  • Zakon o klevetama ili uvredama može se primeniti na bilo koji komentar objavljen na internetu, bilo da je lične ili profesionalne prirode.

Studenti medicine
Fejsbuk je izmišljen zbog studenata pre nego što je postao svima dostupan. Iako ga mnogi studenti koriste kako bi dokumentovali svoje aktivnosti tokom studenstkih dana, za studente medicine postoje posebni izazovi.
Student medicine Nik Dikin, član Medicinskog etičkog odbora, kaže da se od njih očekuju drugačiji standardi profesionalnog ponašanja i da to može uticati na njihove šanse za dobijanje posla nakon medicinske obuke. On kaže da neke ogranizacije koriste internet kako bi proverile kandidate, kao deo procesa zapošljavanja.
Studenti medicine i lekari moraju da budu svesni da ih bilo koji materijal na društvenim mrežama koji prikazuje kandidate u lošem svetlu, može koštati posla ili naneti štetu njihovoj karijeri.

Pratite Krstaricu i preko mobilne aplikacije za Android i iPhone.

fejsbuklekaripacijenti
Komentari (1)
Dodaj komentar
  • Branislav Bera

    Ovo je jedna zaista prava tema. Moje mišljenje je da tehnička dostignuća u komunikaciji treba obavezno da budu u službi čovjeka. Ja sam apsolutni pristalica kada je u pitanju zdravlje čovjeka istine, javnosti, blagovremenog i konrektnog informisanja i naročito telemedicine. Primjetno je da u malim mjestima u Bosni i Hercegovini ljekari ne vole da su građani medicinski obrazovani i edukovani jer onda ne mogu stvarati lični biznis na tuđim problemima. To je potpuno krajnje neetično od strane ljekara. Nema medicinskih predavanja za građane kao nekada, a nema ni upoznavanja građana sa rukovanjem pojedinim dijagnostičkim aparatima za kućnu upotrebu. Kada sam rekao jednom ovdašnjem ljekaru da posjedujem gotovo sve medicinske aparate za kućnu dijagnostiku sa priključkom na računar (aparat za mjerenje pritiska i pulsa, ekg aparat, pulsni oksimetar, spirometar, tjelesna vaga sa visinomjerom, aparat za mjerenje šećera, masnoća i triglicerida iz kapilarne krvi, ortoskop, aparat za proračun BMI, beskontaktni toplomjer), isti mi je sa dozom zavisti rekao: „A šta će ti to“. Umjesto da je rekao to treba da ima svako domaćinstvo i mi smo spremni svakog čovjeka edukovati u primjeni tih aparata za telemedicinu. Dobijeni podaci se mogu printati, ali i slati e-mailom na klinike ili institute u Beograd, Zagreb i Sarajevo, koji imaju stručnjake za telemedicinu. Također, u Beogradu, Zagrebu i Sarajevu su u javnoj prodaji po pristupačnimm cijenama nalaze sve vrste listića i markera koji u malim provincijama nema za laboratorijske biohemijske rezultate. Tako postoje tračice za urin koje daju 11 parametara, zatim tračice, odnosno markeri koji otkrivaju kancerozna oboljenja, kao i zaraze bolesti, tračice odnosno markeri koji otkrivaju HIV, tračice za otkrivanje trudnoće, tračice za otkrivanje konsumiranja droga putem urina itd. U naših pet apoteka u Novom Gradu/Bosanskom Novom ne možete kupiti ništa od tog laboratorijskog materijala jer jedna državna i jedna privatna laboratorija za medicinsku biohemiju žele imati monopol. Kada sam pitao odgovorne u apotekama u Novom Gradu/Bosanskom Novom zašto nemaju tih tračica i markera, dobio sam odgovor da oni ne rade sa tim firmama i da im to niko ne traži. Opšti je zaključak da naše tršište u mjestima u BiH poput Novog Grada/Bosanski Novog nije snabdjeveno u potrebnoj mjeri ni medicinskim aparaturama za kućnu upotrebu niti markerima, odnosno tračicama za medicinsku biohemiju zato što ljudi u zdravstvu i farmaciji na lokalnom nivou žele imati monopol. Jer ako će tračicom koja mjeri 11 parametara u urinu građanin utvrditi hemijski sastav urina, onda će se time smanjiti rad privatne laboratorije kao i laboratorije u krugu Doma zdravlja u Novom Gradu/Bosanskom Novom. Neki ljekari u privatnim ordinacijama su navodno naplaćivali i po pet maraka za mjerenje krvnog pritiska. U Domu zdravlja u Novom Gradu/Bosanskom Novom se nije moglo izvaditi ljekarsko uvjerenje za vozački ispit, ali zato može u jednoj privatnoj ordinaciji! Zašto, razmislite sami? Kod ljekara je, nažalost, glavna motivacija sticanje novca, a ne edukacija građana i upućivanje istih u osnove medicine i medicinske dijagnostike. Ovdašnji ljekari uglavnom sanjaju ko će imati bolju kuću, bolji stan, poslovni prostor, vozati nove supermederne džipove, mjenjati svako par mjeseci mobitele, imati po nekoliko privatnih stanova, vikendice, pa čak i apartmane na morskoj obali. Zato nema edukacije građana jer preko interneta ne mogu naplaćivati svoje usluge. Lijep pozdrav svim čitateljima.