Obrezivanje i odrasli

Samo obrezivanje predstavlja svojevrsnu tabu temu zbog toga što postoji toliko dezinformacija, kao i veliki broj sukoba mišljenja u čijoj su osnovi jake emocije ili religijski motivi. Činjenice su nešto sasvim drugo…
Da li je obrezivanje korisno?
Uprkos velikom protivljenju nekih ljudi, kada je reč o obrezivanju, ono ipak ima izvesnih bioloških prednosti. Jedna od njih jeste i ta da su obrezani muškarci manje skloni obolevanju od raka penisa – retke ali smrtonosne vrste raka. Takođe postoje izvesni dokazi da su obrezani muškarci mnogo manje skloni dobijanju seksualno prenosivih bolesti, pa i AIDS-a.
Problemi sa kožicom penisa
Muškarci koji se žale na probleme prilikom pomeranja kožice na penisu verovatni su kandidati za jednu od tri opcije kojima se to može rešiti. Ovaj problem, poznatiji kao fimoza, javlja se kao posledica povrede tkiva kružnog oblika koje se nalazi u kožici, usled nasilnog povlačenja te kožice ili usled neke komplikacije prilikom rađanja. Tokom vremena, moguće je da rana sama postepeno zaraste, ostavljajući samo ožiljak. Ipak, moguće je i da taj ožiljak ne zaceli kako valja, pa dolazi do stvaranja brojnih komplikacija prilikom pomeranja kožice. Ovakva ranica može rezultovati i potpunom nemogućnošću pomeranja kožice.
Opcije
1. Prva opcija je da jednostavno ne uradite ništa povodom ovoga. Postoji velika verovatnoća da ne dođe do pogoršanja, a stanje se može i popraviti samo od sebe ili, u najgorem slučaju, ostati nepromenjeno. Ipak, pokušajte da što manje pomerate kožicu na silu, jer time možete samo pogoršati situaciju.
2. Druga opcija je poznatija pod imenom dorsalni rez. Njome se jednim rezom, pod lokalnom anestezijom, pravi uzdužni rez na vrhu kožice, čitavom njenom dužinom i pored ožiljka. Time se osobi omogućuje da pomera kožicu bez problema, a i dalje se zadržava prvobitni izgled penisa.
3. Treća opcija predstavlja konvencionalno obrezivanje. Uprkos burnim reakcijama i povremenoj histeriji, skorijim istraživanjima je analizirana količina tečnosti koju izbacuje obrezani polni organ, kako bi se utvrdilo da li obrezani muškarci imaju jači, slabiji ili isti osećaj seksualnog zadovoljstva. Rezultat ovog istraživanja pokazao je da obrezani muškarci imaju, po intenzitetu, isti osećaj seksualnog zadovoljstva kao i neobrezani muškarci.
Rezime
Najbolji način da saznate koliko je obrezivanje dobro ili loše jeste da pitate osobe za koje znate da su se kao odrasle podvrgle ovom poduhvatu. Takva iskustva mogu vam najbolje reći ono što želite da saznate. Ukoliko se pak odlučite za operaciju, onda je najbolje obratiti se lekaru koji je za to stručan, kako bi sve bilo urađeno profesionalno, sterilno i bez komplikacija.

Pratite Krstaricu i preko mobilne aplikacije za Android i iPhone.

obrezivanje
Komentari (39)
Dodaj komentar
  • Anonimni

    E ovako imam 14 godina i danas sam se obrezao bilo mi je jako tesko jer sam mislio da ce se osecati jaka bol.Dosao sam tamo i doktor mi je rekao da nisam obrijan i da moram da se obrijem medicinska sestra me je obrijala.Dosao sam h salu prepao sam se kada su mi vezali ruke ali stvarno nije nista strasno ja sam inace bas osjetljiv ali nije bilo toliko bolno jedino sto boli je davanje anestezije ali bas malo ali posle toga nista ne osecate samo dodire medjutim moja operacije je trajala oko sat vremena pa je anestezija krenula da popusta pa je je malo bolelo pri kraju sivenja zadnjih nekoliko konaca posle toga isperu vas sve to stave vam nesto nalik krpi preko penisa i samo to treba da zavrnetr da bi piskili za sada nemam nikakve bolove.Ne bojte se nista nije strasno

  • Zdravko

    Zahvaljujem se gospodinu Branislav Bera,za detaljno objesnjenje i trud.

  • Stefan

    Ja sam imao totalnu fimozu. Nisam ni mogao videti glavic. Otisao sam kod urologa koji mi je zakazao operaciju. Samo najgori stvar pred operaciju je cekanje. To ubija. Morate se psihicki dobro pripremiti za to. Operacija su mi radeli u lokalnoj anesteziiji. To traje oko pola sata. Malo boli ubod inekcije(u koren penisa) a sama operacija je mene iskreno maalo bolela. Al to zavisi kako podnnesete anesteziju. Ali taj bol nije jaka. Onda imate previjanja nekoliko puta. A zatim navikavanje na otvoreni glavic. To je malo nezgodno ali vremenom prodje. Preporucio bi svakom ko ima slican problem da ode i rresi se velikog tereta i psihicke barijere. Posle toga možete imati normalne seksualne odnose. Znam po sebi koliko je tesko da odete i resite to, ali sto pre to bolje. Isplati se. Ja sam to uradio tek sa 19 god

    • Anonimni

      Ako postoje medicinske indikacije za ovu proceduru, onda je to sasvim u redu. Kao kod tebe, Stefane. Trebala ti je ta operacija i podvrgao si joj se, svaka cast na hrabrosti. Zalosno je samo kad idioti to rade zbog „higijene“ (valjda ne znaju da se za dva minuta svakodnevno operu???) jer im tako ispiraju mozak. Ili jos prica za budale… Sprecice HIV? Da li iko normalan u to veruje? Naprotiv, ta laz indukuje muskarce da ulecu u rizicne seksualne odnose, tako da je rizik na kraju zapravo veci. Bolji seks? Sa glansom ciji je epitel potpuno neprirodno morao da prodje kroz orozavanje i izgubio fini senzibilitet? Kako da ne.

  • Branislav

    Kada je riječ o obrezivanju i odraslima, pored svega naprijed rečenog, treba nešto reći i napisati u vezi sa psihologijom i mentalnim sklopom muškarca u vezi sa temom. Kada su u pitanju muslimani i Jevreji, obrezivanje muškaraca uopšte nije upitno i ono se privodi gotovo u 100% slučajeva. Ostale religije i kulture, barem što se tiče Bosne i Hercegovine, imaju prema ovoj pojavi selektivan pristup. Međutim, smatram korisnim nešto napisati i o psihološko-mentalnom sklopu odraslih muškaraca kršćanske kulture kod kojih praksa obrezivanja muškaraca nije sastavni dio njihovog vjerskog i nacionalnog miljea. Lijep pozdrav svekolikoj čitalačkoj publici od Bere Branislava iz Novog Grada/Bosanskog Novog.

  • Branislav

    Svi navedeni komentari bili bi siromašni kada bi propustili da nešto napišemo i o obrezivanju muškaraca u vojsci. Svi muškarci u bivšoj SFRJ sa navršenih 18 godina, neki i mlađi, imali su obavezne ljekarske sistematske preglede radi upućivanja na odsluženje vojnog roka. Jednog popodneva u jedan od kabineta Gimnazije „Petar Kočić“ u tadašnjem Bosanskom Novom dolazi vojnoljekarska komisija iz Banja Luke sa predstavnicima Opštinskog sekretarijata za narodnu odbranu koji vodi evidenciju vojnih obveznika. Postrojava nas 10 muškaraca koji imamo samo na sebi gaćice. Slijedi opšti tjelesni pregled. Doktorica u pratnji ljekara i medicinskog osoblja vrši opći tjelesni pregled sviju. Kada to završi, izmiče se i naređuju nam svima da svučemo gaćice. Nastaje nesnosan stid. Neki muškarci rukama pokrivaju svoje spoloivilo, a doktorica ide i sklanja ruke i pregleda spolovila. Tada prvi put vidimo da smo različiti jedni u odnosu na druge, kako po veličini i razvijenosti spolovila, tako i po spoljnoj građi. Doktorica na rukama ima medicinske rukavice, drži desnom rukom olovku i pomjera penise regruta lijevo i desno. Pošto je razbijen stid i strah, dvojica regruta iz grupe se zdušno interesiraju za obrezivanje kožice na svom spolovilu. Doktorica ih izdvaja, piše dijagnozu i upućuje ih na liječnike koji će to obaviti. Tako se prilikom regrutacije radi odlaska u tadašnju JNA neki prvi put susreću sa ovom pojavom. Prilikom dolaska u kasarnu, prvi dan kupanje i pregled i opet ista slika. Neki neobrezani muškarci kršćani interesiraju se preko svojih obrezanih drugova za ovaj kirurški zahvat. Jedne večeri to bi glavna tema razgovora među vojnicima u spavaoni. muslimani, Sandžaklije i Albanci o tome imaju afirmativan stav kao i veći dio Makedonaca i Crnogoraca. Srbijanci, odnosno Srbi i Hrvati, imaju uglavnom o toj temi izbalansiran stav, dok su se Slovenci tome grohotno ismijavali i rugali, smatrajući to nepotrebnim i čudnim. Kako je sa nama bio i jedan Janez, kako smo ga mi zvali, iz Ptuja, nas nekoliko regruta smo se dogovorili da mu „isperemo mozak“ i da ga ubijedimo i nagovorimo da se obreže. Nakon velikog njegovog kolebanja, u tome smo uspjeli, pa se Slovenac vratio „osunećen“ u Ptuj. Nakon toga smo organizirali jednu zakusku u jednom lokalu u Bijeljini gdje sam služio vojni rok. Taj Slovenac je po svemu odudarao od ostalih vojnika. Imao je kompleks veće vrijednosti, bio je veoma škrt na čašćavanju, a šlepao se uz nas. Uvjek je u podsvjesti mislio da je pametniji od sviju nas. Nas Srbe i Hrvate i Srbohrvate je bagatelisao, a da ne govorim o ostalim, uvijek je nešto glumio i sebe predstavljao kao koruškog Slovenca sa austrijskom kulturom. A onda je došla sjajna ideja od jednog našeg druga muslimana, sada bošnjaka, i jednog crnogorskog vojnika muslimana iz Pljevalja da ga nagovorimo na muško obrezivanje. Na tome se angažirao veći dio spavaone baš zbog njegove uobraženosti karakteristične za Slovence u tadašnjoj JNA. I u tome smo uspjeli. Na kraju se i on pomirio sa time i naša dva druga su ga odvela kod ljekara. Bili smo zadovoljni da je dio bosanske muslimanske kulture tada došao i u Sloveniju, jer je i Slovenci trebalo da znaju kako izgledaju obrezani „pimpeci“. Više se taj Slovenac nije ismijavao na račun obrezanih svojih kolega u vojsci.

  • Branislav

    Iz mojih komentara datih na navedenu temu, obrezivanje odraslih muškaraca može se gledati ne samo kao medicinska potreba nego i estetska potreba, posebno kao nadgradnja čovjeka. Muškarac se ne rađa bez kožice na spolovilu, dakle, ne rađa se obrezan. Obrezivanje u tom smislu možemo smatrati kao dio tjelesne nadgradnje kojim se poboljšava fiziološka, odnosno biološka funkcionalnost muškolg spolovila, lakše održavanje higijene, kao i estetska komponenta, o kojoj je ranije bilo riječi. Da uporedim sa dugim oblicima nadgradnje: već je bilo riječi o skraćivanju kose, noktiju, brade i brkova. Ali pored tjelesnih, postoje i duhovni oblici nadgradnje čovjeka. Čovjek se ne rađa pismen, već ide u školu da bi naučio čitati i pisati. Čovjek se ne rađa sa znanjem, već ide u školu da bi se osposobio i stekao potrebno znanje i zvanje za svoj životni poziv. Mladići se bave fitnesom ili drugim sportom da bi bili zdraviji i imali izgrađeno svoje tijelo. Dakle, sve su to oblici nadgradnje. Kupite bicikl za rekreaciju, ali na njemu nemate brzinomjer, kalorimetar, GPS sistem za snalaženje na putu, nemate akcionu kameru, niti radio sa mp3 plejerom. Svu tu dodatnu opremu kupujete da bi važa vožnja i rekreacija u prirodi bila atraktivnija. Tako je i sa muškim obrezivanjem. Muško obrezivanje je dio nadgradnje muškarca i tamo gdje je to potrebno uraditi i gdje postoji voljni element muškarca, bez obzira na potrebu, to se smatra najplemenitijim činom za jednog muškarca. Dakle, tu je veoma bitan voljni element odraslog muškarca. Kod mnogih odraslih muškaraca hrišćana postoji voljni element da obrežu kod liječnika kožicu sa svog spolovila, ali postoji strah i stid, negativne emocije koje ih sputavaju i stvaraju kod takvih muškaraca nervno rastrojstvo. Neki muškarci upravo zbog sužene kožice dobivaju u pubertetu mladalačko ludilo koje ih, ako se ne podvrgnu zahvatu obrezivanja, prati do kraja života. U tom smislu, jevrejska i islamska religija su u znatnoj prednosti nad kršćanima, jer muška djeca u tim religijama ne moraju razmišljati i brinuti se o tome, već brigu o tome preuzimaju njihovi roditelji i rodbina, koji ovaj kirurški zahvat u gotovo 100% slučajeva izvršavaju. Dakle, da zaključim – obrezivanje muškaraca, uključujući i odrasle muškarce, je plemenit i u ne malom broju slučajeva potreban čin od kojeg ne treba zazirati, već na pojavu obrezivanja muškaraca treba gledati razumski, kao na dio potrebne nadgradnje muškog tijela, bez predrasuda. To znači da ti obrezani kršćani nisu de iure muslimani niti jevreji, a to još manje znači da su obrezani muškarci osakaćeni ili polno nastrane osobe zbog toga što su se dali obrezati. Ovo sam napisao zbog toga što u jednom dijelu hrišćanske populacije postoje krajnje podozrive i porugljive i negativne insenacije na račun muškaraca hrišćana koji su obrezani. Takvo ponašanje takvih pojedinih neobrezanih kršćana može se smatrati kao kompleks prema obrezanim kršćanima muškarcima. Inače, u BiH postoji mnogo ljudi koji su iskompleksirani na razne načine. Tako npr. veliki dio ljudi sa nižim stupnjem naobrazbe mrzi ili je iskompleksirano prema ljudima sa većim stupnjem naobrazbe. Ljudi iz bogatijih porodica ili čiji su roditelji bili rukovodioci opet su iskompleksirani prema siromašnijim ljudima, kao i građanima čiji roditelji nisu rukovodioci. U Novom Gradu, bivšem Bosanskom Novom, oduvjek je postojao kompleks između ljudi sa sela-seljaka i ljudi koji su rođeni i živjeli u gradu-građana. Postojao je i geografski kompleks seljaka sa podgrmečkog i podkozarskog dijela Opštine Novi Grad, bivši Bosanski Novi, jer su pruga i pune komunikacije, kao i eksploatacija prirodnih bogastava prije otpočele na pokozarskom dijelu opštine Bosanski Novi/Novi Grad. Postoji profesionalni kompleks npr. između ljekara i onih ljudi koji to nisu, sudija i advokata i onih građana koji to nisu, profesora i onih građana koji to nisu. Postoji i polni kompleks između žena i muškaraca. Stalnim kukanjem da su ugrožene, iako nisu, žene su u Republici Srpskoj osvojile ključne pozicije, ne samo u porodici već i u institucijama vlasti i u nekim opštinama u Republici Srpskoj, a pogotovu u Opštini Novi Grad, bivši Bosanski Novi, žene drže uglavnom sve ključne pozicije vlasti i mnoge od njih se ponašaju kako hoće. Dakle, to su sve kompleksi koji postoje, pa tako postoje i kompleksi u odnosu na pojavu obrezivanja muškaraca. Većina neobrzanih muškaraca hrišćana nema o tome pravu informaciju ili izdefiniran stav, dok mala manjina muškaraca hrišćana u BiH ima o tome afirmativan stav i to smatra poželjnom intervencijom. Za razliku od njih, većina sljedbenika islama i judaizma u BiH ima o tome afirmativan stav, a samo mali broj pripadnika tih religija ne praktikuje obrezivanje i ima o tome neodređen stav. Zato ne čudi činjenica što je jedan radnik sa posla, inače seljak i poljoprivrednik, čiji sin izučva bogoslovski fakultet, kada se u podne oglasio mujezin sa susjedne džamije, meni kroz smijeh podrugljivo i sa aluzijom i smjehom dobacio: „Eno ga uči, hajde u džamiju“, očigledno svrstavajući me u muslimane zbog mog afirmativnog komentara prema pojavi obrezivanja muškaraca. Čak i neki ljekari hričćani u Novom Gradu o obrezivanju muškaraca kao pojavi imaju negativan stav. Takvi koji se meni rugaju kao navedena osoba, odnosno koji me zbog toga provociraju, ne znaju da je u starom vijeku grčki matematičar Pitagora, prema istorijskim zapisima, bio obrezana osoba. Tada, u to doba, islam nije ni postojao kao religija. Islam kao religija je postao tek u VII vijeku nove ere. Toliko o muškom obrezivanju kao nadgradnji i neukosti i neobavještenosti pojedinaca kršćana koji na ovu pojaviu gledaju sa podozrenjem, zavišću i provokacijom. Judaizam i islam su religije koje između ostalog i zbog obrezivanja muškaraca uživaju u savremenom svijetu veliko poštovanje i uvažavanje i visoku društvenu poziciju, što se ogleda u činjenici da nemali broj kršćana i pripadnika drugih religija konvertuje (prelazi) u judejstvo i u islam, dok daleko manje jevreja i muslimana konveruje u hrišćanstvo. U skorijoj povijesti, poznati režiser Emir Kusturica je konvertovao u pravoslavlje i za zasluge, ni više ni manje, dobio orden ruske pravoslavne crkve i ako su na TV prenosu bili vidljivi pokreti njegovih usana da nešto šapće dok mu uručilac ordena stavlja ogrlicu sa krstom oko vrata. Sarajevski mediji su bili objavili svojevremeno njegovu izjavu da se osjećao većim muslimanom od prvog predsjednika neovisne BiH, jer je Kusta bio isprovociran pitanjima sarajevskih novinara, ali je ta Kusturičina izjava kasnije sakrivena. Bilo kako bilo, simbioza i multikulturalni utjecaji u BiH su neminovnost, pa je za očekivati da će u BiH u budućnosti biti sve više obrezanih muškaraca kršćana, ali i muslimana koji će sve više uvažavati kršćanske vrijednosti, kao npr. podjelu djeci šarenih uskršnjih jaja, jer je to zanimljiva atrakcija za sve, bez obzira na vjersku pripadnost. U to ime, neka živi multikulturalna i multireligijska simbioza i sve afirmativne vrijednosti današnjeg svijeta koje služe tjelesnom i duhovnom osvježavanju ljudi. Lijep pozdrav svekolikom čitateljstvu od Bere Branislava iz Novog Grada/Bosanskog Novog.

  • Branislav

    Sada nešto i o estetskoj komponenti obrezivanja kožice sa muškog spolovila.Do sada je uglavnom bilo riječi o obrezivanju muškaraca kao fiziološkoj medicinskoj i higijenskoj potrebi muškaraca.Sada valja nešto reći i o estetskoj komponenti obrezivanja muškaraca.Što se tiče žena njihova mišljenja su po tom pitanju veoma podijeljena,baš kao i kod muškaraca.Neke žene više vole prirodni kožni kapičasti dodatak sa kojim one vole manipulisati u toku predigre.Također i muškarci koji su skloniji samozadovoljavanju više vole da imaju sačuvanu kožicu.Naprotiv žene koje vole duži polni odnos i one koje više pažnje posvećuju čistoći muškarca iz straha od eventualne zaraze više vole muškarce sa obrezanom kožicom.Dakle objektivno gledano obrezanost odnosno neobrezanost muškaraca je stvar ukusa ili bolje rečeno individualnih opredjeljenja.Međutim moj osobni stav iako sam hrišćanin je da obrezivanje sadrži i estetku komponentu,pa je kao tako prihvatljivo.Protivnici muškog obrezivanja smatraju da je to skrnavljenje prirode,ali moj način razmišljanja ne ide u tom pravcu.Radi pojašnjenja dozvolite da to uporedim sa drugim prirodnim i društvenim pojavama.Uzmite npr. slučaj muškarca koji se godinama nije ošišao niti obrijao niti skraćuje svoju kosu i bradu.Na šta takav muškarac liči?U većini slučajeva puštanje duge i neuređene kose ,brade i brkova iako je to prirodno većina muškaraca i žena to smatra neurednim.Isto je i sa nokcima muškarca.Iako je rast nokata prirodan proces,smatra se nenormalnim da se ti nokci ne odsjecaju.Iako je rast kose,brade,brkova,nokata prirodan proces njihovo skraćivanje i uređivanje se ne smatra nenormalnim.Tako neki dan gledajući TV intervju sa generalnim direktorom Turkiš Zirat Banke iz Sarajeva pored njegove naobrazbe,inteligencije,elegancije nisam imao prilike da vidim čovjeka sa tako bujnom,crnom,valovitom i na da sve filmski uređenom muškom frizurom.U BiH,pa i u Republici Srpskoj naši muškarci za razliku od stranaca i poslovnih ljudi malo pažnje posvećuju uređivanju muške frizure.To je zbog predrasuda jer se sve do skora smatralo da samo žene trebaju da uređuju frizuru.Dakle muškarac kad se ne bi šišao imao bi veoma dugu kosu i bio bi neuredan.Tako je u većini slučajeva i sa obrezivanjem muškaraca.Naime obrezani muškarac je etetskiji jer u mnogome liči na falus-tj. na muško spolovilo u erekciji kada je glans penisa prirodno ogoljen.Dakle falus,tj.muškarac sa eregriranim spolovilom i ogoljenim glansom predstavlja simbol muške snage podobne za seksualni čin.U tom smislu obrezani muškarac i kada nije u erekciji veoma podsjeća na falus,pa se takav obrezani muškarac i kad nije u erekciji najčešće identificira sa polno moćnim muškarcima kojima je glans prirodno otkriven,pa čak ti obrezani muškarci smatraju sebe muževnijim i od tih neobrezanih muškaraca,a što ne mora biti u potpunosti tačno.Dakle obrezivanje muškarca tu ima smisla baš kao i uređivanje kose ,brkova,brade ili nokata,pogotovu ako je kožna kapica na vrhu spolovila duga,zadebljala i ima surlast oblik.Ova estetska komponenta snažno djeluje pored sveg naprijed napisanog na psihu čovjeka jer ga strašno emocionalno rastrećuje i u njegovom mentalnom sklopu stvara veći osjećaj muževnosti.Ovo tim prije što kod kupanja vlastitog tijela i teže dostupna mjesta na muškom spolovilu se lakše peru.Iz vlastitog iskustva ću Vam reći kada se kupam pod tušem ili u kadi bez ikakvih problema mogu oprati svoje muško spolovilo.Prije dok nisam bio obrezan između kožice-frenuluma i glansa taj dio sam morao čistiti smotuljcima vate sa štapićima za uši.Nakon obrezivanja i presijecanja frenuluma više mi to nije bilo potrebno jer mi je taj dio tijela bio lako dostupan za pranje vodom,sapunom i gelom za tuširanje.Dakle to je pored naprijed navedenog jedna od praktičnih vrijednosti obrezivanja muškaraca.Mnogi muškarci kada se kupaju operu taj dio tijela površno.Veoma je bitno da se dobro opere frenulum tj spoj unutrašnje kožice sa glansom,a u apotekama (ljekarnama) postoje i razne vrste dezinfekcionih sredstava.Medicinski alkohol nije poželjno upotrebljavati jer isti jako nagriza i isušuje kožu i sluzokožu spolovila.Deinfekcija je potrebna ako se taj dio tijela ne pere duže vremena.Kao što je medicinski propis da svakodnevno peremo zube,dakle dio tijela koji drobi i siječe hranu tako je potrebno da svakodnevno peremo i mjesta na tijelu na kojima izlazi otpad,a to je spolovilo muškarca koje izbacuje mokraću i čmar odnosno završetak crijeva koji izbacuju fekalije.Samo sa čistim i zdravim muškim spolovilom svaki muškarac i njegova partnerka imaće zdraviji i srećniji polni život.Ovo možda malo liči na EPP muško obrezivanje ili pretjerana i nepotrebna edukacija,ali nije baš tako.Ima ne mali broj hrišćana muškaraca posebno u ruralnim predjelima koji se ne peru ili se ne redovno peru i sve ovo što je naprijed napisano pomalo ismijavaju.Na žalost veliki dio polnih oboljenja muškaraca i žena upravo potječe zbog nedovoljnog održavanja higijene pa i neobrezanosti muškaraca tamo gdje je to, potrebno uraditi.Lijep pozdrav svekolikoj čitalačkoj publici od Bere Branislava iz Novog Grada/Bosanskog Novog.

  • Branislav

    Prije izvjesnog vremena putujem kolima poslovno za Prijedor. Moj prijatelj u automobilu koji putuje sa društvom kaže mi: „Moj sin je neki dan čitao tvoje komentare na internetu.“ Pitam ga koje komentare. On mi zatim odgovara: „One na portalu Krstarice o obrezivanju.“ Pitam ga da li mu se dopadaju komentari, a on odgovara potvrdno. Onda mu ja kažem da sam napisao više odmjeren komentar da bi se ljudi više informirali o toj pojavi, a ne da bih ljude nagovarao na obrezivanje. Uostalom, ljekari tvrde da se ti problemi mogu riješiti sistematskim rastezanjem kožice od ranog djetinjstva. Moj sagovornik, koji je stariji od mene, tada otvara dušu i kaže: „Ne može se to riješiti nikakvim rastezanjem kožice. To je majka priroda tako uredila“, i sa uzdahom dodaje: „Ti si hrabar čovjek. Ja sam se pokajao što se nisam obrezao kada mi je to ponuđeno. Bio sam kukavica. Sada je to već kasno, jer imam i unučad. Nisam robovao predrasudama, ali sam bio jako staršiv.“ Ja mu na to odgovaram: „I ja sam bio strašiv, ali sam ipak dospustio kirurški zahvat i, naravno, preživio. Nije to tako strašno kako ljudi misle“, i dodao: „Kada se to obavlja u bolničkim uvjetima, uz odgovarajuću anesteziju, to je potpuno bezbolno i bezopasno jer se kirurška intervencija odvija pod nadzorom ljekara, a to je površinski zahvat.“ Zatim moj sagovornik dodaje: „Mene sada ni sam Bog ne bi natjerao na to. Ja sam sada već postao deda i imam unučad.“ Ja mu na to onda odgovaram: „Ti onda trpi i pati.“ Kažem mu :“Odeš u Beograd i to tamo uradiš i niko ne zna. Samo svojoj supruzi to ispričaj da ideš u Beograd radi toga.“ Sagovornik odgovara: „Zna i ona za moj problem i mislim da se ne bi ljutila“. Ja mu zatim kažem: „Pa onda šta čekaš? Je li bolje da budeš time non-stop mentalno opterećen ili da to riješavaš?“ Na kraju neodlučno kaže: „Vidjeću šta ću uraditi.“ Iz ovog kratkog razgovora da se zaključiti da nemali broj neobrezanih hrišćana ima podsvjesnu moru zbog toga što se nisu na vrijeme obrezali.Pojedini Muslimani – Bošnjaci u BiH obično tvrde da bi se gotovo svi kršćani trebali iz medicinskih razloga obrezivati, dok prema medicnskim procjenama gotovo oko 25% muške hrišćanske populacije u BiH iz medicinskih razloga bi se trebalo podvrći operaciji obrezivanja. Mnogi odrasli muškarci hrišćani u BiH, pa i u Srbiji i Hrvatskoj koji su u braku i imaju i potomstvo, čak i unuke, podsvjesno su pritisnuti zbog blago sužene kožice ili kratkog frenuluma, a to nikome ne mogu da kažu. Zbog toga ti ljudi postaju podsvjesno psihički opterećeni i taj svoj teret nose sa sobom. Taj slučaj uglavnom nije prisutan kod Bošnjaka Muslimana jer je u njihovoj vjerskoj tradiciji obrezivanje muške djece gotovo obavezno. Nikoga na obrezivanje ne nagovaram, ali sami odlučite da li je bolje biti psihički opterećen ili se javiti ljekaru na konsultaciju. Ako imate sa time problema, zapamtite, to je isključivo Vaš lični problem i Vi ga nosite sa sobom i Vi ga isključivo trebate sami rješavati odlukom da li ćete zbog toga posjetiti ili nećete posjetiti ljekara. Sve je, dakle, na Vama. Zapamtite, kako tjelesno, tako i mentalno zdravlje nema svoju cijenu. Još su stari Latini rekli: „Sve što je ljudsko nije nam strano.“ Dakle, ako se odlučite da idete ljekaru na savjet zbog toga, tu ne smije biti ni srama ni straha. Te negativne emocije ne smiju postojati. A svijet i okolina će Vas prihvatiti onakve kakvi ste ako su zdravi i normalni, a ako su komentatori i provokatori, bolesni i bozobrazni, oni će Vas provocirati bilo da se obrežete ili ne obrežete. Uostalom, svaki čovjek je individualiziran i postoji radi sebe, a ne radi svijeta. To uvijek imajte na umu. Lijep pozdrav čitateljstvu od Bere Branislava iz Novog Grada/Bosanskog Novog.

  • Aleks

    Uradio sam operaciju pre 3 dana. Želim da znam da li se može piti gazirano, posle koliko dana se smem kupati i, naravno, kad može seks. Pozdrav.

  • Branislav Bera

    Kada se govori o ovoj temi, valja dati još nekoliko uputa. Oni muškarci koji se odluče da obave kiruršku intervenciju obrezivanja, inciziju frenuluma ili disciziju prepucijuma savjetujem im da to ne rade izvan bolnice, a pogotovu nikako bez odgovarajuće lokalne anestezije. Kao anestetik se obično daje 1% Lindokain, ali odabir vrste i količine anestetika zavisi od niza faktora. Koji i kakav se zahvat izvodi (incizija, discizija ili cirkumcizija parcijalna, odnosno totalna), kao i od drugih uslova kao što su starost organizma, odnosno uzrast, stanje organizma pacijenta itd. Vjerska i ritualna obrezivanja su uglavnom vršena bez anestezije ili sa nedovoljnom anestezijom u kućnim uvjetima, što je izazivalo ogromne bolove, krvarenja i mogućnost infekcije. Ovi kirurški zahvati u bolničkim uslovima su praktično bezbolni, gotovo bez krvarenja i sa smanjenim rizikom od infekcija. Zato i oni koji iz vjerskih razloga ili tradicije vrše obrezivanje muškarca sve više se odlučuju na obrezivanje u bolnicama. Obrezivanje „na živo“ može da ostavi traume kod pacijenata, a mnogi muslimani praktikuju obrezivanje muškaraca bez anestzije „na živo“ pogotovu ako se radi o djeci. Drugo pitanje je kada i zbog čega se odlučiti na takav zahvat? Svaki muškarac se rađa sa pokrivenim glansom gdje se ta kožica nastavlja preko glansa. Obrezivanje se vrši uglavnom kada muškarac ima odgovarajuće smetnje a to su prije svega funkcionalne i etetske smetnja, kao i higijenski problemi.Ako muškarac otežano prevlači kožicu, poželjno je kirurško obrezivanje. Isti slučaj je ako ta kožica prelazi 1,5 do 2 cm preko glansa ako je zadebljala i ima surlast oblik, odnosno ako prilikom prevlačenja stvara debeli prstenasti oblik iza oboda glansa tzv. španska kragna, nazvana po sličnosti sa kragnama koje su nosili španski plemići, tada je iz estetsko funkcionalnih razloga poželjno obrezivanje muškaraca. Ako postoje česte upale i crvenilo zbog otežanog održavanja čistoće, također je potrebno obrezivanje muškarca i napokon ako postoji psihološka utučenost takvog muškarca koja se ničim ne može otkloniti također je potrebno izvšiti medicinsko obrezivanje, jer se nakon toga takav muškrac snažno psihološki rastereti. Presjecanje frenuluma ili vezice kojim kožica sa unutrašnje strane je spojena sa glansom je također potrebno u nemalom broju slučajeva i ono se najčešće izvodi električnim nožem. Kratak frenulum je veoma nezgodna pojava za muškarce jer vrh glansa stalno zateže i savija kada je spolovilo u erekciji, pa izaziva bolove manjeg ili većeg intenziteta. Mnogi muškarci imaju bolne jutarnje erekcije zbog toga, ali to ne mogu nikome da kažu. Zato se nakon presjecanja frenuluma osjećaju kao preporođeni. To vam govorim, uostalom, iz vlastitog iskustva. Što se tiče obavljanja tih zahvata, u savremenom svjetu, posebno na zapadu, postoje katalozi sa načinima obavljanja ovih zahvata gdje vas kirurg operater upoznaje prethodno sa svim pojednostima. Ima više načina i raznih kirurških instrumenata kojima se vrše zahvati obrezivanja muškaraca. Urološki odjeli bolnica su sa time dobro snadbjeveni. A sada nešto o urolozima. Ko su zapravo urolozi? To su ljekari hirurzi čija djelatnost (specijalizacija) se odnosi na kirurgiju organa za izlučivanje (muškarca i žena) i na kirurgiju polnih organa muškarca. Danas se kao specijalizacija sve više razvija posebna grana urologije koja se naziva penilna kirurgija (kirurgija penisa). Posjeta i konsultacije muškaraca sa urolozima bi trebale biti sastavni dio obaveznih sistematskih ljekarskih pregleda kao što su ginekološki pregledi kod žena. Razloga za to ima od rođenja dječaka pa do staraca. Navešću samo neke probleme koji su značajni za život muškarca: već je bilo riječi u ovim tekstovima o fimozi, parafimozi, kratkom frenulumu, adheziji prepucijuma, balanopostitisu, a tu su i hipospadija, epispadija, uvrnuće testisa, razne vrste tumora, iskrivljenje spolovila, otvrdnuće spolovila, nedostatak erekcije, prerana ejakulacija, zakašnjela ejakulacija, nekontrolisano uriniranje, pretjerno samozadovoljavanje, razne vrste bolova, uvećani testisi, nespušteni testisi kod djece, razne upale, neplodnost muškaraca, uvećana prostata i bolovi u prostati kod starih ljudi, mali penis (penilna kirurgija se bavi povećanjem penisa, što je veoma popularno na zapadu naročito u Kaliforniji, SAD), kao razni drugi problem koji nisu naprjed nabrojani, a radi čega je potrebna konsultacija urologa. Mnogi odrasli muškrci maju predrasude prema ovoj vrsti pregleda i konsultacija iako je takav pregled potpuno normalan. Jedan naš sugrađanin kome je supruga medicinski radnik imao je bolove testisa i supruga ga je jedva natjerala da ide na pregled. Utvrđeno je da ima tumor testisa, uspješno je operisao testis i zahvljujući upornosti supruge da ode liječniku savladao je ovu opaku bolest. Pregled spolovila bi trebalo da uradi svaki muškarac najmanje jednom u tri do pet godina u okviru opštih sistematskih pregleda. U savremenom svijetu u nekim zemljma muškarci i žene ne mogu ući u bračnu zajednicu dok prethodno ne obave sistematski pregled koji uključuje cjelokupan sistematski pregled muškarca, uključujući i ovo o čemu je naprijed bilo riječi i ginekološki pregled žena. To znači da u pregledu ne treba imati predrasuda. Većina ljekara urologa je veoma ljubazna i osjtljiva u pristupu sa pacijentima da ne bi oštetili njihovu psihu. Kada sam se ja podvrgao obrezivanju, u Sarajevu su bili više skloni tradicionalnom načinu obrezivanja bez anestezije ili sa nedovoljnom anestezijom, što ja nisam prihvatio, a kako je zdravstveni sistem SFRJ bio jedinstven, ja sam otišao u Beograd, gdje sam obavio taj kirurški zahvat. U Beogradu to rade fenomenalno. Medicinsko osoblje je veoma prijatno i korektno. Beograd u toj oblasti ima vrhunske ljekare, kao i Zagreb. I Sarajevo ima vrhunske ljekare, ali kada je obrezivanje muškaraca u pitanju, neki ljekari u Sarajevu ne preporučuju anesteziju ili blažu anesteziju, odnosno više su skloni tradicionalnom načinu izvođenja ovih zahvata, što je neugodnije za pacijenta. Toliko o tome samo da čitatelji budu upoznati. Lijep pozdrav.

  • Branislav Bera

    Sada još malo informacija i detalja oko kirurškog zahvata. Postoji nekoliko vrsta kirurških intervencija koje se vrše na prepucijumu muškrca. To su incizija, discizija i circumcizija. Incizija je samo presjecanje sa unutrašnje strane frenuluma, discizija je presjecanje pa zašivanje prepucijuma radi njegovog rastezanja i lakšeg prevlačenja, a cirkumcizija je obrezivanje prepucijuma najčešće uz presjecanje frenuluma (vezice). Cirkumcizja može biti parcijalna i totalna. Parcijalna ili djelomična je kada se odstranjuje samo kapičasti vrh prepucijuma, a ostatak prepucijuma se sačuva, i totalna kada se odstranjuje cjelokupni prepucijum do oboda glansa. Sam oprerativni zahvat cirkumcizije, odnosno obrezivanja ne traje više od 15-20 minuta, ne računajući davanje anestezije. Obično se sam zahvat izvodi u jakoj lokalnoj anesteziji i vrijeme potrebno za djelovanje anestetika je približno isto kao davanje anestetika u stomatološkoj ordinaciji prilikom ekstrakcije zuba. Obrezivaje se može vršiti ambulantno, a može i bolnički. Najčešće se obavlja bolnički u krirurškoj sali za male kirurške intervencije. Ako se obavlja bolnički u sali za male intervencije, pacijent se najčešće presvlači i zadužuje bolničku pidžamu. Dan kada se vrši operacija računa se kao jedan cijeli beo dan u bolnici, ali se pacijent odmah pušta kući. U bolnici bi trebalo da provede dva sata nakon operacije, ali se obično odmah nakon pola sata, ako je sve u redu, pušta kući. Pacijent može odmah da se kreće, da urinira (tj. izbacuje mokraću), a može čak i da upravlja automobilom.P rije operacije pacijent je obično uzbuđen i napet. Važno je da pacijent bude smiren i hladnokrvan. Ljekari to znaju pa prije početka zahvata ljekar operter obično vodi razgovor sa pacijentom. Ljekar hrabri pacijenta, a razgovor počinje o običnim stvarima. Ko je pacijent, čime se bavi, koga ima u porodici, šta je po profesiji, gdje radi, od kuda dolazi, koji film voli, koju muziku itd, tj. obično set nebitnih pitanja koji traje nekoliko minuta. Ako ljekar vidi da se preznojavate, onda pozove medicinsku sestru i nametljivo Vam ponudi neki prirodni sok da popijete sa njim u društvu. Obično kaže: vidim da se znojite i da Vam se usta suše, trebate se malo osvježiti. Ako odbijete, obično ljekar kaže i ja ću sa Vama popiti sok. U Vaš sok, da Vi ne znate, sestra ubaci neki lijek tipa bensedina u prahu koji je rastopljen da pacijent ne zna, pa se pacijent nakon par minuta vidno popravlja, puls se smiruje i pacijent postaje opušten. Tada pacijent praktično postupa po uputama liječnika. Tada kaže ljekar pacijentu trebate ovdje u salu na pregled samo malo da Vas pogledam. Ulazite u salu za male zahvate sasvim ležerno. Liježete na stol i medicinska sestra asistent Vam svlači donji veš. Druga medicinska sestra koja se nalazi sa doktorom miluje Vas po kosi i glavi, poljubi Vas, priča viceve i kaže biće to sve u redu. Toliko se naginje na Vas da Vam se nasloni svojim grudima preko Vas. Za to vrijeme druga sestra stavlja vertukalni zastor u predjelu stomaka preko u zoni Vašeg pupka visok otprilike pola metra u širini operacionog stola. Vi tada ništa ne vidite šta se zbiva. Druga sestra Vas i dalje miluje po glavi, poljubi Vas, priča sa Vama viceve i šale kao sa malim djetetom. Odjednom osjetite hladnoću u predjelu spolnog organa. Govore Vam sve je u redu. To je medicinski sprej protiv bolova. Nakon nekoliko sekundi osjetite ubod igle. Taj prvi ubod igle je sva bol koju osjetite prilikom ovog zahvata. Ta bol je podnošljiva i jedino malo peče izlijvanje anestetika, svi čekaju nekoliko minuta, a onda slijede još tri uboda i iglom i davanje potkožnog lokalnog anestetika. Ove ubode više ne osjećate. Čeka se nekoliko minuta. Nakon toga Vas pipkaju instrumentima po tom dijlu tijela i pitaju da li šta osjćate. Kada date odgovor da ništa ne osjećate, počinju s radom. A onda Vas doktor pita da li imate bolova. Ja ih nisam imao pa sam odgovorio da ništa ne osjećam, a doktor uveliko radi. Samo sam osjećao škripanje makaza i prilikom rada osjećao sam veliku vrućinu na spolovilu. Onda osjećam malo bockanje, ali bolova nema. Tada se rana zašiva. Kada bude sve gotovo, doktor u vazduh diže odsječeni komad koji drži peankama i pokazuje Vam šta je odstranio. Vi želite da vidite svoje spolovilo, ali Vam to ne dozvoljavaju. Dezinfekcionim rastvorima čiste ranu i spolovilo obavijaju mekim elastičnim zavojima koje učvršćuju flasterom. Sutra na kontroli ti zavoji se obično snimaju ako je sve u redu. Daju Vam i dalje bensedin radi smirenja. Odsječeni dio se obično baca, ali na Vaš zahtjev se stavlja u malu plastičnu kesicu veličine kutije šibica i to Vam se predaje. Iz sale Vas onda vode u bolničku sobu, gdje bi trebali provesti jedan cijeli dan do sutra, ali se pacijenti ne zadržavaju više od dva sata nakon operacije, ako je sve u redu, nakon pola sata se oblače i mogu ići kući. Nakon operacije Vam svi čestitaju, a medecinske sestre Vas grle i ljube. Onda se malo i našalimo pa dobacimo medicinskoj sestri da nakon operacije, tj. nakon mjesec dana od operacije ta medicinska sestra bi trebala ispitati i fukcionalnost obrezanog spolovila. Nastaje smijeh i u šali ta medicinska sestra obično kaže da nema problema, tj. da pristaje. Naravno sve je to samo šala. Medicinsko osoblje je uglavnom ljubazno i orginalno nakon operacije, što pacijentu daje dodatnu životnu snagu. Npr. poslije zahvata koji sam imao u salu je ušao i načelnik urologije koji je tada dobacio svom kolegi: Za ubuduće da znate svi Vi moje kolege morate biti obrezani i nećete moći dolaziti kod mene na stručne sastanke neobrezani, a kontrolu će vršiti moja glavna medicinska sestra, što je izazvalo smijeh svih prisutnih. Naravno da u takvim situacijama su dobro došle i orginalne pošalice jer popravljaju nivo raspoloženja kako pacijenta koji se obrezao tako i ljekara. Taj zahvat se smatra veoma jednostavnim kako za pacijenta tako i za ljekara, s tim što ljekar mora biti kao i kod drugih kirurških zahvata veoma koncentisan, pažljiv i stručan da ne bi nastale druge nepotrebne komplikacije. Neki ljekari prije ove operacije traže, a neki ne dodatne nalaze kao što su laboratorijski nalazi krvi, ekg, pregled pluća i slično. Ako iz anmnestičkog pregleda i odgovora na postavljena pitanja ljekar uoči da se radi o zdravoj osobi, da ne bi stvarali dodatne troškove, obično ljekar može izvršiti zahvat da ne insistira na dodatnim ljekarskim nalazima. U pravilu se uvijek rade i dodatni ljekarski nalazi radi sigurnosti kod provođenja zahvata. Dan prije operacije se ne smiju upotrbljavati lijekovi, pogotovu ne antikoagulansi tipa aspirina koji razrijeđuju krv. Skidanje zavoja je također bezbolno sljedeći dan, a sljedeća kontrola je nakon osam dana u ambulanti. Eto, to je opisano čitateljstvu da znaju kako to zgleda ako se odlučite za takav zahvat. Dakle, prvi uslov za zahvat je da je čovjek zdrav. Hronični bolesnici se obično vraćaju i odbijaju od zahvata osim ako se radi o slučaju da baš moraju izvesti taj zahvat kao npr. kod kanceroznih obolenja glansa. Dakle, zahvat je bezbolan i podnošljiv! Lijep pozdrav svekolikom čitateljstvu.

  • Branislav Bera

    I još malo detalja! Muškarac koji se odluči na obrezivanje kada obaviti ovu intrvenciju? Ova intervencija se može obaviti tokom čitavog života. U Bibliji je napisano da se Abraham (islamski Ibrahim) obrzao u krajnje poznim godinama, a onda je obrezao i ostale odrasle muškarce u svojoj kući. To je vjersko predanje. Kada muškarac mora to da uradi (npr. kancer penisa), onda godine nisu bitne. Međutim, ako se to radi preventivno, najbolje je da se to uradi u dječijoj dobi, odnosno, ako se radi o odraslom licu, kada je muškarac mlađi, mada to rade i muškarci srednje dobi, pa čak i stariji muškarci koji imaju unučad, bez obzira na svoju vjersku i nacionalnu pripadnost, kada za to postoji stručni nalaz i mišljenje ljekara specijalista – urologa. Postavlja se i pitanje koje doba godine je najbolje za izvođenje takvog zahvata. Zahvat se može izvršiti preko cijele godine, ali u praksi je uvriježeno mišljenje da je najbolje vrijeme kasno proljeće prije početka ljeta, odnosno rana jesen prije početka zime. Ovo zbog toga što su klimatski uvjeti za obavljanje operacija tada najpovoljniji. Kod obrezivanja muškarca postoperativni tok je veoma kratak. Samo jedan dan se nose zavoji i sljedeći dan se skidaju. Za to vrijme muškarac može normalno da urinira (izbacuje mokraću)! Skidanje zavoja i flastera nije bolno ako se pravilno postave. Voda prilikom kupanja ne smije doticati taj dio tijela osam dana. Nakon osmog dana nastaje jak svrab na mjestu reza, konci odnosno njihovi krajevi – čvorići od konca se suše i sami ispadaju. Obično se radi sa specijalnim hirurškim koncima organskog porijekla koji se ne vade, već se čvorići sami od sebe sasuše i sami ispadaju. Prvo ispiranje je blago, čajem od kamilice bez upotrebe sapuna i bilo kakvih gelova za tijelo. Može se upotrijebiti dječija Pavlovićeva krema, melem za brže zarastanje, medicnski puder ili nešto slično po preporuci liječnika ili ljekarnika (apotekara), odnosno farmaceuta. Nakon deset dana se možete već pažljivo kupati uz upotrebu blažih dječijih sapuna za bebe, a nakon petnaest dana možete upotrebljavati normalno sapune i gelove namjenjene odraslim muškarcima. Prvih dana dok rana bude zarastala i bude vas svrbilo na liniji reza, ne smijete se nipošto češati jer možete izazvati krvarenje. U cjeloj toj priči o obrezivanju najneponošljiviji je taj svrab koji se mora trpiti i obično traje jedan cijeli dan. Nakon obrezivanja ostaje ožiljak koji vremenom blijedi. Nakon godinu do dvije godine taj ožiljak potpuno izblijedi i niveliše se kod zdravih osoba sa ostalom kožom – poprimi normalnu standardnu boju kože, pa ispada kao da ste tako rođeni. Dakle, nema nikakvog vidljivog ožiljka. To je tako u stručnom medicinskom obrezivanju. To vam naravno govorim iz vlastitog iskustva. Druga pozitivna strana je što se većina obrezanih muškaraca tada bolje psihički osjećaju jer obrezivanjem osjećaju da su sa sebe skinuli „veliki teret“.Naravno da o svemu ovome čitatelji trebaju biti informirani blagovremeno jer „Sve što je ljudsko nije i ne može nam biti strano!“ Tu mislim na ono što je zvanična medicinska nauka verifikovala kao liječenje! Lijep pozdrav svekolikom čitateljstvu!

  • Branislav Bera

    Obzirom da su se javili različiti komentari i reakcije na postavljena pitanja i odgovore želim ovom prilikom dati nekoliko pojašnjenja. Svrha postavljenih pitanja i datih odgovora je u tome da navedenu temu koja se obrađuje na internet portalu približiti čitateljima na što realističniji način. No valja imati u vidu da svatko ima svoje viđenje i pravo na svoje viđenje predmetne teme. Što se tiče, npr. prvog pitanja „da li se treba podvrći obrezivanju ako ono nije nephodno?“, a gdje je odgovoreno sa „Ne“, odgovor na postavljeno pitanje se mora posmatrati sasvim relativno. Npr. da uporedim sa stvarnim događajima iz svakodnevnog života. Kada pođete u kupovinu, nerijetko se dešava da Vam supruga ili netko od ukućana kaže šta sve trebate kupiti u marketu. Međutim, prilikom posjete marketu radi kupovine robe koju trebate kupiti nailazite na robu koja Vam nije neophodno potrebna. Dolazite u iskušenje i ako imate novaca, kupujete i tu robu. Ako Vam se ta roba dopada, Vi od prodavača tražite da je rezervira za Vas ako nemate novaca da je odmah platite dok mu ne donesete novac, makar novac i uzajmili. Vi tog momenta zaboravljate na krizu i nedostatak novca i potrebu štednje. Kada kupite taj artikl koji ste tu u prodavnici našli iako nije bio predviđen za kupovinu, netko se kasnije obraduje i kaže kupio sam pravu stvar, a netko kaže pogriješio sam, taj mi artikal nije trebao „kao ni treće oko u glavi“. Dakle, to je stvar individualne percepcije. Tako je isto i sa medicinskom uslugom obrezivanja muškarca. Netko ima fiziološke, higijenske ili estetske smetnje, pa samim tim i psihološke smetnje pa se podvrgava hirurškoj intervenciji obrezivanja, a netko smatra da mu to nije potrebno. Moja percepcija tog problema je isključivo medicinske prirode da na obrezivanje muškaraca se može posmatrati kao prije svega medicinski, a onda i vjerski i kulturološki čin. Kao kurativni način liječenja već oboljelog mušarca, odnosno preventivni čin liječenja da muškarac ne bi obolio (kao npr. što se daju vakcine u liječenju infektivnih zaraznih bolesti). Dakle, vakcinu npr. protiv gripa možemo primiti, a ne moramo. Isto tako i zdravi i normalno građeni muškarac se može obrezati, a ne mora. Ono što valja znati sve ima svoje prednosti, ali i nedostatke. O prednostima kod obrezivanja muškraca je u tekstovima mojih komentara bilo je dovoljno rječi sa stanovišta medicinske nauke. Međutim, valja nešto reći i o rizicima. Naime, u polnom činu sa ženom obrezanom muškarcu treba dva do tri puta više vremena da svrši nego li neobrezanom mškarcu. To jeste za mnoge žene primamljivije jer polni odnos traje duže. Međutim, to je i te kako opasnije za muškarca pogotovu ljude u srednjoj dobi i starijoj dobi koji su gjazniji, jer seksualni odnos mnogo fizički iscrpljuje obrezanog muškarca. Tako je registrirano da više srčanih i moždanih udara u polnom činu sa partnerkom doživljavaju obrezani mušarci nego li neobrezani. To se objašnjava činjenicom da polni odnos obrezanih muškaraca traje duže nego li kod neobrezanih, a za to vrijeme krv se slijeva u spolovilo muškarca i donje dijelove tijela, pa mozak i srce ostaju bez dovoljno krvi koja ih snadbjeva kisikom i hranljivim tvarima. Dakle, valja i o tom medicinskom aspektu povesti račana kada se govori o polnim prednostima odnosno nedostacima kod obrezivanja muškaraca. Lijep pozdrav svekolikom čitateljstvu.

  • Branislav Bera

    Pored svega što je naprijed navedeno, evo nekih i osobnih savjeta i preporuka u vezi sa obrezivanjem odraslih:
    1. Da li se podvrći obrezivanju ako nije neophodno potrebno? Odgovor je: Ne!
    2. Da li obrezivanje utječene na dužinu polnog odnosa? Odgovor je: Da!
    3. Da li obrezivanje smanjuje senzitivnost (osjetljivost) polnog organa muškarca? U principu: Da jer je smanjen broj receptora koji se nalaze u odstranjenom dijelu prepucijuma, pa je obrezanom muškarcu potrebno gotovo duplo vrijeme da svrši u odnosu na vrijeme koje je potrebno prije obrezivanja!
    4. Da li je obrezani muškarac funkcionalniji (bolje prilagođen) za polni odnos? Odgovor je: Da!
    5. Da li je obrezani muškarac više estetstski oblikovaniji u odnosu na neobrezanog? Odgovor je: Ne i da (Stvar lične ocjene, odnosno ocjene supruge ili ljubavnice. Neobrezani muškarac je prirodniji, a obrezani muškarac se smatra estetskijim. Kao npr. prosječno građeni muškarac i nabildovani mišićavi muškarac! Dakle, to je stvar individualne ocjene!)
    6. Da li obrezivanje muškarca utječe na veličinu i rast spolovila? Odgovor je: Ne. Na razvijenost spolovila primarno utječe genetska predispozicija muškarca, tjelesna konstitucija – uhranjenost itd.).
    7. Da li su obrezani muškarci čistiji? Odgovor je: Mogu biti, a ne moraju. Čistoća spolovila održava se svakodnevnim pranjem.
    8. Da li se obrezani muškarci lakše peru i održavaju lakše higijenu svog spolovila? Odgovor je: Da!
    9. Da li obrezivanje utječe na plodnost i stvaranje potomstva? Odgovor je: U principu ne!
    10. Da li su uzrast i starosna dob bitni za izvođenje obrezivanja muškarca? U principu ne, ali ako to mora da uradi ili se odluči na to, bolje što ranije.
    11. Da li je poželjno obrezivati se po preporuci ljekara urologa? Odgovor je: Da!
    12. Da li je poželjno obrezivati se po preporuci rođaka, prijatelja ili poznanika? Odgovor je: Ne, to nisu medicinski kompetentne osobe.
    13. Da li obrezivati muškarca – dijete koje ima deset i više godina bez njegovog pristanka? Odgovor je: Ne, jer može nastati traumatiziranost.
    14. Da li postoji bezbolno obrezivanje muškarca? Odgovor: Da. Obrezivanje odraslog muškarca je otprilike kao i vađenje zuba pod lokalnom anestezijom!
    15. Da li se muškarac poslije obrezivanja može normalno kretati? Odgovor je: Da. Preporučuje se najviše do dva sata mirovanja nakon obrezivanja!
    16. Da li muškarac prilikom obrezivanja izgubi mnogo krvi? Odgovor je: Ne, može se zahvat izvesti da uopšte ne krvari!
    17. Da li muškarac nakon obrezivanja može normalno urinirati (mokriti)? Odgovor je: Da!
    18. Da li muškarac nakon obrezivanja može odmah upravljati automobilom, odnosno motornim vozilom? Odgovor je: Da!
    19. Da li obrezivanje muškarca obavljati bez anestezije? Odgovor je: Ne!
    20. Da li je bolje koristiti lokalnu ili opštu anesteziju prilikom obrezivanja muškarca? Odgovor je: dovoljna je jaka lokalna anestezija!
    21. Da li se prilikom obrezivanja javljaju bolovi i da li su jakog intenziteta ako se zahvat obavlja pod lokalnom anestezijom? Odgovor: Bolova uopšte nema čak ni nakon prestanka djelovanja anestezije!
    22. Da li se obrezivanjem muškarca mijenja njegov vjerski odnosno nacionalni identitet? Odgovor je:ne!
    23. Da li muškarac koji se dobrovoljno po preporuci ljekara podvrgava obrezivanju bolje psihički osjeća? Odgovor je: da.
    24. Da li je strah od muškog obrezivanja neopravdan? Odgovor je: da!
    25. Da li je stid od pregleda kod ljekara i muškog obrezivanja neopravdan? Odgovor je: da!
    26. Da li su u Republici Srpskoj, Federaciji BiH, Srbiji troškovi hirurškog zahvata pokriveni zdravstvenim osiguranjem osiguranika? Odgovor je: da!
    27. Da li je praksa da se ljekar operater posebno nagrađuje za tu vrstu usluga? Odgovor je da, ali nije obavezno! Zavisi od imovnog stanja lica! (npr. boca viskija i pola kg mljevene kave su solidan poklon).
    28. Da li muško obrezivanje može da se obavlja i na odraslim muškarcima kršćanima? Odgovor je:da! Uvjet je njihov dobrovoljni pristanak!
    29. Da li prilikom operacije se vrši zašivanje rane? Odgovor je: da
    30. Da li boli šivanje rane? Odgovor: ne, ako je u odgovarajućoj lokalnoj anesteziji!
    31. Da li je prilikom obrezivanja muškarca bolje parcijalno ili totalno odstranjenje prepucijuma! Odgovor: O tome odlučuje ljekar, ali u većini slučajeva je bolje totalno uklanjanje prepucijuma!
    32. Da li prilikom uklanjanja prepucijuma treba izvršiti i kirurško presjecanje frenuluma (vezice)? Odgovor je:da!
    33. Da li roditelji trebaju sa djecom otvoreno razgovarati o toj temi? Odgovor je: da!
    34. Da li o toj temi sa muškom djecom koji imaju sa tim problema u školi trebaju razgovarati školski ljekari, školski pedagog ili nastavnik tjelesnog odgoja? Ogovor je: da!
    35. Da li trebaju da postoje predrasude prema obrezanim muškarcima i njihovo degradiranje, šikaniranje ili progon? Odgovor je: ne!
    36. Da li obrezani muškarci treba da promovišu, reklamiraju ili uveličavaju priču o obrezivanju dajući joj nerealne vrijednosti? Odgovor je: ne!
    37. Da li muškarci koji duševno pate zbog toga treba da se konsultuju sa liječnikom?
    Odgovor je: da!
    38. Da li muškarci koji su time psihički opterećeni treba da posjećuju nudističke plaže, javna kupatila, saune i druga mjesta gdje borave muškarci goli ili polugoli, odnosno da gledaju porno filmove? Odgovor je: ne jer im se povećava kompleks manje vrijednosti!
    39. Da li žene više vole obrezane muškarce od neobrezanih? Odgovor je da i ne (odnosno kako koja). One koje preferiraju dužinu polnog odnosa one uglavnom zbog sporijeg svršavanja vole više obrezane. Također i žene koje polažu više pažnje na tjelesnu higijenu vole više obrezane muškarce.
    40. Da li je ljepši osjećaj u polnom činu sa ženom ima neobrezani muškarac u odnosu na obrezanog? Odgovor:da! Neobrezani muškarac je seksualno nadražljiviji.
    41. Da li obrezani muškarci manje samozadovoljavaju? Odgovor je: da! (narodski rečeno: manje ih „svrbi“)
    42. Da li je obrezani muškarac više sklon virusnim oboljenjima i kanceru spolovila od neobrezanog? Odgovor je:ne!
    43. Da li vjersko obrezivanje treba zabraniti? Odgovor: ne! Vjerski propisi o obrezivanju muškaraca i tradicija koju prakticiraju muslimani su stariji po nastanku od međunarodnih konvencija o pravima djeteta!
    44. Da li vjerska i druga ritualna obrezivanja muškaraca treba staviti pod kontrolu države i zakonski regulisati? Odgovor je: da!
    45. Da li na televiziji, radiju i drugim sredstvima informisanja treba razgovarati o ovakvim temama na stručan način? Odgovor je: da!
    46. Da li nasilno obrezivanje muškaraca treba krivično sankcionisati? Odgovor je: da!
    47. Da li obrezivanje odraslog muškarca po njegovoj slobodnoj volji i zahtjevu spada u domen njegovih ljudskih prava ma gdje on živio? Odgovor je: da!
    48. Da li se treba stidjeti zbog toga što si obrezan? Odgovor je: ne!
    49. Da li treba biti ponosan zbog toga što si obrezan? Odgovor je: ne!
    50. Da li u isto vrijeme možeš praktikovati i hrišćanske običaje i biti kršten ako si obrezan? Odgovor je: da! Iz ovih pedeset pitanja i kratkih odgovora neka svatko koga to interesira proanalizira sebe, odnosno svoju poziciju u odnosu na postavljenu temu. Za i protiv („Pro et contra“) je jedna vrsta osobnog testa kada je navedena tema u pitanju! Za svakog čovjeka bez obzira na pol, a pogotovu za svakog muškarca je najvažnije da bude i ostane snažna psihička ličnost, bilo da se podvrgne ili ne podvrgne obrezivanju. Niti oni što kude obrezivanje muškaraca, niti oni što previše hvala obrezivanje muškaraca podjednako nisu u pravu. Prava istina je na sredini (zlatna sredina ili Media aurea). Meni osobno je obrezivanje bilo potrebno i zadovoljilo moja očekivanja i potrebe, a ima i onih koji se pokaju, ali to neće da priznaju jer se to više gotovo i ne može popraviti. Trgovci bi kazali dva put mjeri, jednom sijeci, odnosno dobro porazmislite ako se odlučite na taj zahvat!
    Lijep pozdrav svekolikom čitateljstvu!

  • Branislav Bera

    Pored svega naprijed rečenog i napisanog, kada je obrezivanje u pitanju, valja imati u vidu još jedan važan detalj. U principu, obrezanim muškarcima treba daleko veći period u seksualnom odnosu od početka polnog odnosa, tj.prvih fizičkih podražaja do ejakulacije, odnosno izlijevanja sjemene tekućine, a što partnerke veoma obožavaju. Naime, dok neobrezani muškarac prilikom polnog odnosa svrši (ejakulira) najkasnije 10 do 15 minuta, obrezanom muškarcu treba dvostruko više vremena – 20 minuta do pola sata. Za to cijelo vrijeme penis se nalazi u stanju erekcije i to žene strašno obožavaju. Dakle, kod obrezanih muškaraca polni odnos traje duže od momenta prvih fizičkih podražaja pa do momenta ejakulacije. Osim toga kod neobrezanih muškaraca se na vrhuncu sladostrašća nakon izlijevanja sjemene tekućine može javiti i blagi bol kao posljedica pulsiranja krvi kroz posuvraćeni prepucijum ili usljed kraćeg frenuluma. To je takozvani seks do bola. Obrezani muškarci nemaju tih problema jer je prepucijum odstranjen, a frenulum najčešće presječen i zašiven. Tako obrezani muškarci i njihove partnerke mogu duže uživati u polnom odnosu. Mnoge žene, što iz radoznalosti, a što iz drugih razloga žele voditi ljubav sa obrezanim muškarcem. Zato ljudi iz islamskog svijeta, posebno na zapadu, slove kao vrsni ljubavnici, kao npr. Alžirci, Marokanci i Tunižani u Francuskoj, Turci, Bošnjaci, Albanci, Arapi u Njemačkoj, Švedskoj, Holandiji, Belgiji, Austriji itd. Kad su u pitanju Bosanci i Hercegovci, Bošnjaci to ističu kao veliku prednost, ali i oni Bosanski Srbi i Hrvati koji su se obrezali. Veliki dio Bošnjaka između ostalog smatraju sebe velikim ljubavnicima i u čast ljubavi posvećene su i posebne pjesme sevdalinke. Mnoge žene koje vode ljubav sa obrezanim muškarcima bivaju zadovoljne jer polni odnos traje neuporedivo duže nego kod neobrezanih. Pored svega naprijed navedenog i to je jedan od razloga da se neki muškarci hrišćani nacionalno i vjerski neopterećeni podvrgavaju obrezivanju. Pri tome nije bitno da li muškarac ima aktivnu ulogu u seksu ili žena koristeći pozu jahanja, ali erekcija kod obrezanih traje neuporedivo duže i vrijeme potrebno za ejakulaciju je također dosta duže nego kod neobrezanih a što u svakom slučaju odgovara partnerkama. Neke žene hrišćanke imaju vjerske predrasude prema islamu, ali ne i prema obrezanim muškarcima hrišćanima, koje silno obožavaju. Postoji i nemali broj žena koje pored vaginalnog odnosa sa obrezanim muškarcem čine i felaciju, što za takvog muškarca može biti veoma opasno, pogotovu ako nedovoljno poznaje takvu ženu, njeno zdravstveno stanje i njene sklonosti. U praksi je zabilježeno niz slučajeva da se desilo da su muškarci ostajali bez spolovila jer ga žena naprosto jako ugrize. Zato je oralni odnos rizičan i nije preporučljiv! Dakle, da zaključim, obrezani muškarci imaju duži polni odnos sa ženom, pa je i to pored svih naprijed navedenih (higijena, estetika i sl.) jedan od razloga koji pojedine muškarce opredjeljuje za obrezivanje! To Vam govorim također iz vlastitog iskustva. Lijep pozdrav svekolikom čitateljstvu.

  • Branislav Bera

    Mislim da gospodin koji mi se lično obratio u komentaru niti je razumio moj komentar niti postavljenu temu na sajtu. Osim toga, isti daje neprimjerene savjete i neprimjerene tvrdnje. Ako u Bibliji i Djelima apostolskim stoji da su se prvi hrišćani obrezivali, ako postoje umjetničke slike i skulpture o obrezivanju Hrista koje su stare stotinama godina, ne znam otkuda onda gospodin u prethodnom komentaru može negirati ovu činjenicu ciničnom tvrdnjom da ni sam papa ne zna gdje je Isus rođen, u bogatoj ili siromašnoj kući. Nemam namjeru žrtvovati se ni za koga ni vaskrsavati ni za koga, pa je Vaša tvrdnja u tom smislu potpuno besmislena. Poštujem pravo na tuđe mišljenje, pa i Vaše mišljenje, ali moram Vam reći da ste potpuno pogrešnog shvatanja kada tvrdite da je obrezivanje akt nasilja. Ono nije akt nasilja ako se vrši dobrovoljno ili iz medicinskih razloga. To što tvrdite da djeca krište prilikom obrezivanja, podsjećanja radi, ona krište i kada im se vadi zub bez anestezije. Kada već pominjete internet, pogledajte malo i slučajeve kada se taj čin obavlja, a djeca ne krište. Dakle, zavisi sve da li se zahvat obavlja stručno pod anestezijom. Dakle, na Vašu žalost, niste u pravu kada tvrdite da je to sakaćenje ili kastracija genitalija i niste u pravu kada tvrdite da to rade samo zatucani ljudi. Kad već gledate internet, pogledajte spisak javnih ličnosti u svijetu, a posebno u SAD, koje su se deklarisale kao obrezani muškarci. Samo da Vam kažem spisak takvih je podugačak, a među njima ima predsjednika SAD, članova kraljevske kuće Velike Britanije, kraljevske kuće Danske, carske kuće bivše carske Rusije, čak i u Japanu, Južnoj Koreji i dijelovima Kine, zatim poznati glumci, muzičari, sportaši, umjetnici, naučnici, političari itd. Dakle, obrezivanje muškaraca kao pojava više ili manje poznato je u svijetu gotovo svim nacijama, gotovo svim religijama, kao i svim staležima društva. U Francuskoj je bilo poznato čak u srednjem vijeku, a naročito u doba Napoleona. Dakle, ja kao običan čovjek ne tvrdim da obrezivanje muškaraca treba ili ne treba praktikovati, već za razliku od Vas tvrdim da je to pojava koja je prisutna, pa i raširena u svijetu, da to nije sakaćenje, odnosno kastracija, kako Vi to prezentirate, i da je taj zahvat potpuno bezbolan i siguran ako se radi u medicinsko-anesteziološkim uslovima. Osim toga, za to kvalifikovani stručnjaci iz oblasti medicine koja se bavi tim operacijama – urolozi, dali su svoja stručna mišljenja. Oni ne tvrde da je to sakaćenje, uostalom, to je dobrovoljna stvar svakog čovjeka, pogotovu ako ima medicinske indikacije koje ukazuju na potrebu za takvom intervencijom. U tom smislu Vaše obraćanje meni na tako prizeman način krajnje je netačno i pomalo uvredljivo, sračunato na unošenje konfuzije kod čitalaca. Dakle, poenta je u tome da se niko ne nagovara na taj čin niti da mu se to sugeriše, već je poenta da svako ko ima bilo kakav problem te vrste treba da se obrati slobodno liječniku i da se bez predrasuda posavjetuje sa ljekarom nadležnim za to radi dobivanja pravih uputa i informacija. Nažalost, Vaš prednji komentar ne ide u tom pravcu. Ja pri tome ne sporim da među obrezanim muškarcima u svijetu ima i zatucanih ljudi, ali morate shvatiti, obrezivanje muškaraca nije posljedica zatucanosti, kako Vi to prezentirate. Takva Vaša tvrdnja je netačna i opasna utoliko jer, kada bi se prihvatila, ispalo bi da su svi ti veliki ljudi (političari, umjetnici, sportisti, naučnici itd.) evropsko-američkog porijekla i hrišćanske religije i hrišćanske tradicije koji su se obrezali po Vama zatucani, što apsolutno nije tačno. Ja sam o tome razgovarao i sa pravoslavnim i sa katoličkim sveštenicima koji su bili izričiti i kazali mi da ni pravoslavna crkva ni katolička crkva nijednim svojim propisom nisu izričito zabranile, odnosno nisu zabranile obrazivanje muškaraca. Apostol Pavle je hrišćane samo oslobodio obaveze obrezivanja svojom Poslanicom, ali to nije izričito i zabranio niti je to smatrao grijehom. To sam imao potrebu da Vam napišem jer vidim da ste totalno pristrasni, neobjektivni, neuvjerljivi i pomalo cinični. Lijep pozdrav svekolikom čitateljstvu od Bere Branislava iz Bosanskog Novog/Novog Grada.

  • Vladimir Dimitrijević

    Poštovani gospodine Branislave Bera, vidim da se bavite međunarodnim pravom i Delima apostolskim u cilju medicine. Što se međunarodnih konvencija tiče, jedno je deklarativno potpisivanje prava deteta, a drugo mehanizam kako će se to sprovesti u zatucanim državama, gde taj mehanizam i zataji. Isto tako, zataji poštovanje zakona zatucanih osoba u državama koje su jasno odredile maloletničku (nevoljnu) cirkumizaciju kao kriminalni akt, kao i podvođenje neupućnih na način poput postavljenog teksta. Što se Dela apostolskih tiče, tu ni sam papa ne može da kaže da li je Isus rođen na slami ili u bogatoj kući. Stoga, ako je Isus bio obrezan za žrtvu nama grešnima pa vi sledili taj čin, onda se izvolite obesiti jer je i to bila žrtva nama grešnima, vaskrsnite, nemojte čekati. Znači, nemojte da ste polovični j licemerni. Ovo jeste širenje morbidne kulture, a objašnjenja iz uvodnog teksta su paramedicinske nebuloze sa navođenjem ka kastraciji. Naučite prvo šta su funkcije prepucijuma kao organa, uz napomenu da se mnoge osobine još uvek istražuju u biogenetskim laboratorijama bez uvida u Dela apostolska. Prihvatite da je ovo kastracija muškarca, biološki šok, prirodan otpor genetski usađen, i lomljenje tog otpora ostavlja teške traume, silovanje sa uništavanjem genitalija. Prihvatite da je pakost osakaćenih vodeći poriv. Suviše dugo funkcioniše ova civilizacija pa da ljudi ne znaju šta je korisno, a šta nije. Humana medicina dala je svoj odgovor, a pakosni još uvek traže načine kako nekog da navedu na štetu jer ne vide da je do njih samih. Nađite vrištanje beba na youtubeu, pogledajte bezdušni čin nad detetom koje se trglo iz sna u ogroman bol. Deca pa i odrasli umiru, a vama i dalje bitna „Dela apostolska“ zbog jednog jedinog dela tela? Zaista degutantno…

  • Dragan Cvetković

    U prilogu su izneta zapažanja sa stranih sajtova u cilju informisanja o raznim običajima i različitim mišljenjima u vezi s obrezivanjem. Nije nam namera da nekome namećemo tuđe mišljenje niti da nekome vređamo nacionalna ili verska ubeđenja. U komentarima su izneta razna individualna mišljenja nekih čitalaca.

  • Branislav Bera

    Svoj komentar na ovu temu daću sa dvije teze. Jedna je latinska poslovica koja kaže: „De gustibus et coloribus non discimus“, tj. o ukusima i bojama ne treba raspravljati. Druga je da je svim međunarodnim dokumentima, uključujući i opštu Deklaraciju o pravima čovjeka UN-a, privatnost čovjeka zagarantovana. Polazeći od ove dvije premise, želim istaći da ne pripadam ni onim građanima koji podržavaju, a još manje onima koji osporavaju praksu obrezivanja. Mislim da je pogrešno pohvaljivati, a još je veća greška nakuđavati ili zabranjivati ovaj čin. To mora i može biti samo lični odabir svakog čovjeka. Smatram da su komentari koji kude ovaj čin sasvim činjenično i pravno neutemeljeni i smišljeno ubačeni da unesu konfuziju, mržnju pa i prezir prema osobama koje su obrezane. To je lična stvar svakog čovjeka i svjet trebamo prihvatiti onakav kakav on jeste. Da li će muškarac biti obrezan, da li će nositi dugu kosu ili biti hotimično naćelavo ošišan, da li će biti istetoviran, da li će imati pirsing na tijelu ili nositi minđušu na uhu to je privatna stvar svakog čovjeka. Svaki čovjek je društveno prihvatljiv i dobar dok ne ugrošava tjelesni, moralni, duhovni i materijalni integritet drugog čovjeka. Ako je neki muškarac obrezan ili smatra da mu je tako bolje ili da je morao ili mora to uraditi, to mu ne treba zamjerati. Pogrešno je jedino čovjeku nešto naturati što čovjek neće ili ne želi. U tom smislu prednje pisanije da postoje zabrane u zemljama EU, Kanadi, Australiji i SAD su sasvim činjenično i pravno neutemeljene. Neke zemlje u svijetu jesu, doduše, svojim zakonima ograničile ovu vrstu hirurške intervencije, ali ne postoji niti može postojati apsolutna zabrana. Zato su prednje tvrdnje o zabrani ove intervencije u pojedinim dijelovima svijeta sasvim destruktivne. Prema informacijama sa interneta Švedska i Finska su zemlje koje su ograničile zakonski obrezivanje muških beba na određenu dob i grupaciju i medicinsku indikaciju. Sve ostale tvrdnje više ili manje predstavljaju propagandu protiv ove hirurške intervencije. Dakle, da zaključim, obrezivanje po meni spada u privatnost svakog čovjeka, a privatnost svakog čovjeka, baš kao i njegova imovina, zaštićene su svim međunarodnim konvencijama. Zabranjeno je samo nasilje i nametanje ovog čina onome ko to ne želi ili neće ili kome to nije u tradiciji. Na kraju, podsjećanja radi, valja istaći da je i sam tvorac hrišćanske religije, gospodin Isus Hrist, sa svih dvanest apostola /Hristovih učenika/ bio obrezan. Hrišćanska Evropa, Amerika i Australija, čija je kultura u osnovi hrišćanska ali i savremena i demokratska, nikada nisu donijele niti bi donijele takve zakone kojima apsolutno zabranjuju ovu intervenciju. Stoga su prednji negativni komentari gospode na ovu temu sasvim nesuvisli, činjenično, pravno i medicinski neutemeljeni i nedokazani. Neka svako živi kako hoće i radi sa svojim tijelom šta želi, ali pod uslovom da drugog ne ugrožava i drugome ne nameće svoje gledište. O obrezivanju kao medicinskom i kulturološkom činu poželjno je razgovarati stručno, savjetodavno, nepristrasno i objektivno, bez emocija, jer je to pojava kao i svaka druga koja u ljudskom društvu egzistira hiljadama godina. Sa poštovanjem čitaocima,

  • Vladimir Dimitrijević

    KANADA – za obrezivanje maloletnog lica, iz bilo koje pobude punoletnog, a po obavljenom naknadnim i obaveznim sistematskom pregledima dece, roditelji dobijaju zatvor do 14 godina. AUSTRALIJA – Od nedavno najstrože zabranila cirkumizaciju maloletnih lica kako u državnim tako u privatnim klinikama. AMERIKA – Zapravo ovde se vodi rat između jevrejskog lobija, farmaceutske industrije. Ogorčeni činjenicom da su mnogi obrezani bez volje roditelja ili da su bili izmanipulisani interesnim grupacijama, sve su snažniji u parlamentu pritisci da država zabrani ovakvo delovanje. RAZLOG: OGROMNA NOVČANA DOBIT OD LABORATORIJA ZA BIOMEDICINSKA ISTRAŽIVANJA, mnogo veća dobit nego od koštanja operacije.Naučnici su nakon sistematskog pregleda dece u školi i utvrđivanja ko je obrezan a ko ne, napravili psiho testove sa memorijom dece. Nažalost, obrezana deca imaju mentalnih poteškoća uz potiskivanje traume. Ono što je biološki fenomen jeste da su odrasli muškarci mogli uz intenzivne razgovore sa neuropsihijatrom da se sete momenta ogromnog bola i patnje, iako im je to urađeno kao bebama.

  • Vladimir Dimitrijević

    – primetna je povećana propaganda za sakaćenjem muških genitalija po balkanskim portalima i forumima svih tipova iz ekonomskih pobuda lukavih proizvodjača opreme i privatnih urologa koji prikrivaju gomilu činjenica
    – verske i nacionalne grpacije konstantno pokušavaju naći neki izgovor o korisnosti besmislenog i nimalo naivnog akta iz dogmatskih pobuda
    – strani urolozi i pedijatri savetuju da se ne žuri sa samostalnom procenom oko elastičnosti prepucijuma sve do 18-te godine jer nemaju svi dečaci adekvatnih uslova za intimom
    – nema gore psihičke i emotivne traume za maloletno lice te nemojte nasedati na izjave privatnika koji bi za par stotina evra da nanesu veliku štetu u emocionalnom, psihičkom i polnom razvoju mališana, ovo je za decu ogroman psihički i emotivni bol uprkos želji roditelja koji su zaboravili sebe u tom uzrastu.
    – ako se poštuju religijska prava čemu selektivna ogorčenost nad sakaćenjem ženskih genitalija pošto je objašnjenje jednostavno – seks služi ne da bi se uživalo već da bi se formirala porodica, iako smo u 21. veku
    – obrezani muškarac bez spleta nervnog sistema za uživanje i sa konstantno eksponiranim glansom ima smanjen osećaj zbog kojeg mu je odnos sa partnerkom duži ali uživanje više nije obostrano čak i ženi smeta predug odnos a muškarac postaje demotivisan nedostatkom orgazma
    – samo onaj koji je tokom seksualnog života odstarnio ovaj deo penisa može da kaže poražavajuće razlike
    – ranije se tvrdilo da masturbacija stvara glavobolje i epilepsiju a sada da navodno sprečava sidu i rak grlića materice, nažalost i obrezani su dobili sidu jer se prenosi krvlju a ne prepucijumom a što se tiče ženskog zdravlja nemaju sve isti metabolizam, na selima se nisu kupali svakodnevno pa niko nije imao rak grlića materice,još malo pa će nas optužiti i za rak dojke
    – bebama se ne daje anestezija i vrište od bolova naživo dok su im ruke i noge vezane
    – svetske statistike kazuju da oko deset posto obrezane populacije umre nakon obavljenog čina bilo pod plemenskim bilo pod bolničkim tretmanom – sepsa, krvarenje, srčani udar itd.
    – masturbacija je takodje otežana jer se svodi na masiranje suvog glansa koji zahteva podmazivanje uljima a niko ne garantuje partnerku
    – bol tokom operacije zavisi samo od vrste anestezija koje se koriste neko dobije jednu kvalitetnu a neko 8 koje ga ništa ne spasavaju sečenja i ušivanja
    – privatnim urolozima je ovo najlakši način da za pola sata namlate lak novac
    – svaki obrezan muškarac savetuje sledećeg da i kod sebe upropasti organ iz čiste pakosti i to je neuropsihijatrija dokazala
    – ako je čitav muški polni organ toliko štetan za žene, onda nek kupe vibrator a nas nek zaborave
    – suviše je morbidna izjava žena kako je nedostatk muškog orgazma zapravo prednost (zbog neželjene trudnoće), ali šta je sa muškarcem?
    – veliki broj obrezanih muškaraca pati od impotencije jer ih izgled penisa konstantno demotiviše usled razlike prema 70% neobrezanih, što je dokazano
    – ovo se radi jedino ako se prepucijum ne može prevući ili je frenulum prekratak ali u prvom slučaju pomažu masti koje sadrže betametazon (didermal od Galenike npr.) a u drugom samo iskusan urolog (ali ne na sugestivnim rečima)
    – EU donosi uredbu da je cirkumizacija maloletnih lica brutalno kršenje ljudskih prava i vodiće se kao ILEGALAN AKT!

  • Milan Zdravković

    Osoba iz Amerike je rekla da je to tamo zabranjeno. Proverio sam preko Google pretraživača taj podatak. Da valja, ne bi se o tome uopšte pričalo.

  • Vladimir D

    Svake godine u svetu umre 10% obrezanih nakon obavljenog čina.

    • Neven

      Apsolutna LAŽ, Vladimire! Kako Vas nije SRAMOTA tako LAGATI? Ja imam 2 brata, zajedno (nas trojica) imamo 7 sinova + nas 3, to je deset, moj najstariji sin ima sina od 12 godina + nas otac i djed – 13 muških OBREZANIH i niko nije umro od toga, a to je preko 10%.

    • Anonimni

      OK, Nevene, Vladimir D je preterao sa procentom. Ali evo Vam vrlo merodavne statistike: vise ljudi umre od komplikacija cirkumcizije nego od raka penisa. O teskim, osakacujucim komplikacijama bez smrtnoh ishoda ni da ne govorimo. Potrudite se malo da proucite podatke pre nego sto pocnete da nam sirite propagandu.

  • Mirko Petrović

    Obrezan sam u 30. godini, iako nisam imao nikakvih prolema sa fimozom, i mogu reći da mi se seksualni život u pozitivnom smislu poboljšao, ne samo meni nego i mojoj devojci. Što se same intervencije tiče, krivo mi je samo što je nisam uradio i mnogo ranije, inače intervenciju sam uradio u avgustu 2009. Inače sam pravoslavni hrišćanin, da ne bude zabune, da neko pomisli da sam prešao u islam ili u judejstvo.

    • Anonimni

      E vise nisi ni pravoslavac, samo ti to verovatno niko jos nije javio. Je l’ te to tvoja fufica malo „fino“ pogurala? Ili si imao kompleks inferiornosti u odnosu na Amere, Muje i Jese? Verovatno ovo prvo. Je l’ bila Sarajevka ili Pazarka? Koja si ti muskarcina, onda! Nadam se da te je ostavila i da ni jedna prava Srpkinja ne zeli sa takvim preverznjakom da ima posla.

  • Branislav Bera

    Komentar gospođe je sasvim činjenično neutemeljen i nedokumentovan. Osim toga, ovaj zahvat se izvodi na tijelu muškarca pa o njemu mogu da više prosuđuju muškarci nego žene.

  • Iva Petrović

    U Americi odustaju od tog zahvata jer shvataju da nije potrebno i sada ima više beba koje nisu obrezane. Znači, to da ima više hrišćana koji to rade nije tačno
    i nemojte da širite propagandu.

  • Branislav B

    O ovoj temi sam već dao svoja dva komentara na ovom istom sajtu u članku koji je objavljen pod nazivom „Problemi sa kožicom penisa“. Nemam namjeru ponavljati se u komentaru i koga interesuje mišljenje o tom problemu može ga naći u tom komentaru. Pošto je ovdje naslov „Obrezivanje i odrasli“, moj komentar će se ograničiti samo na taj dio. U tom smislu ističem da se često pogrešno misli da se obrezivanju podvrgavaju samo djeca. Obrezivanju se podvrgavaju i odrasli ili kako se to popularno kaže od 8 odnosno 9 do 99, tj. od osam dana nakon rođenja do 99 godina starosti. Osim Jevreja i muslimana, obrezivanje muškaraca sve više praktikuju i hrišćani. U BiH i Hrvatskoj, Srbiji, pa čak i Sloveniji, to nije rijetka pojava. Mnogi muškarci koji imaju odraslu djecu pa čak i unučad raspituju se i zainteresovani su za ovaj vid hirurške intervencije. Ono što te ljude u tome sputava su neinformisanost, malograđanski odnos društva u našim malim provincijama prema toj pojavi,kao i prisustvo negativnih emocija stida i straha. Tako se u Beogradu i Sarajevu obrezuju i oženjeni muškarci koji imaju odraslu djecu pa čak i unučad. Ova intervencija se najčešće izvodi kao poseban hirurški zahvat, ili se pak izvodi kao hirurški zahvat u okviru neke druge operacije, a po preporuci ljekara ili zahtjevu samog pacijenta. Hirurška intervencija je potpuno bezbolana i sigurna kada se radi u medicinskim uslovima pod anestezijom, obično lokalnom, i pacijent se poslije urađene intervencije mnogo bolje osjeća. Neobrezanost kožice penisa javlja se kod mnogih muškaraca i kao psihološko-mentalni problem pa se nakon obrezivanja stanje njihovog ukupnog zdravlja naglo popravlja. Zato svakome preporučujem ko ima bilo kakvih problema sa time ili koga to interesuje da se obrati ljekaru, odnosno radi informacije osobama koje imaju životno iskustvo ili saznanja o ovom problemu. Samo otvoren i iskren razgovor sa pravilnim uputama i pregled stručnog i specijaliziranog liječnika može pomoći takvim osobama da riješe svoj problem koji nose potisnut u podsvjesti. Na kraju da kažem da su i stari Latini kazali: „Sve što je ljudsko nije nam strano“, a po obrezivanju se između ostalog čovjek razlikuje od životinja i hunmana medicina od veterine.

  • Nikola Jurić

    Obrezivanje nije više tabu ni u Srbiji. Sve je više mladih koji se odlučuju da skinu kožicu. Jedini razlog je to što je to puno zdravije. Obrezan sam pre 6 godina, sa 24 zbog relativne fimoze, i mogu reći da sam se preporodio. Zahvat traje samo pola sata ambulantno. Rizika praktično nema, a prednosti su velike. Na internetu je već puno napisano. Jedini seks je siguran seks – koristite kondom!

    • Anonimni

      OK, ti si morao iz medicinskog razloga i to je stvarno OK. Ali ne tupi ga sa „punim zdravljem“, majke ti. To je kao da neko ima dijabeticku gangrenu, izgubi nogu do ispod kolena i posle lelemudi svima kako je super da svi to urade. Manje ce da im smrde noge, pa to je sjajno! Imao si medicinski problem, resio si ga, cuti i ne lupetaj vise.

  • Iva Petrović

    Priroda je priroda – ne treba da se to radi ukoliko nema stvarne potrebe. Ima puno istraživanja koja kažu da ne bi trebalo da se obrezuje. Cela Evropa to ne radi i šta joj fali?!

  • Admir Kadrić

    Meni je obrezan i dobro klizi. Svima savetujem da obrežu bez obzira na nacionalnost.

    • Anonimni

      Klizi, ali samo uz vaginalni sekret ili gel, zar ne? A kako ti ide masturbacija? A, da, pa to je mnogo losa stvar, zar ne? Svi na sakacenje penisa, prirodno stanje je nedopustivo!

  • Tina Hozanović

    Živim i radim u SAD-u gdje se svaka muška beba prilikom rođenja obrezuje.
    Kad to zapadne zemlje rade odmah prilikom rođenja, možda bi trebalo da se i na našim prostorima ljudi podvrgnu tome, jer je to zdravije.

    • Anonimni

      Ne, ne obrezuje se svaka muska beba u USA. Moja sigurno nije, jer nisam dao saglasnost ni ja ni moja zena. A Evropa je bila na putu da zabrani to odvratno sakacenje novorodjencadi, nego ne moze zbog Jevrejskog lobija. Ne lazi vise i ne siri nam tupavu muslimansku propagandu ovde.

      • Anonimni

        Obrezao sam se pre 2 dana, zakazan mi je pregled za 6 dana , brv skidanje konaca ili kako već ne znam. Interesuju me neke stvari . Trenutno menjam zavoje svaki dan po jednom i prskam sprejem po rani , po preporuci urologa. Od bolova nemam ništa sem što osetim da me peče , malo peckanje i tjt. Da li je to okej ? I još me interesuje nakon skidanja konca i gaze koju ću vrv imati za tih 6 dana , koliko posle toga trba za potpun oporavak, koliko ne smeju da se imaju odnosi ? Da znam da mirujem i ispoštujem proceduru.