Ove rečenice NIKAD ne govorite svojoj deci!

Zašto nikad ne bi trebalo dete da poredite sa drugom decom, da ga terate da deli igračke sa drugima po svaku cenu, i šta da radite ako vam podmladak postavi „škakljivo“ pitanje…

Odgovornost koju imamo od trenutka kad dobijemo decu ne može da se meri ni sa čim.

Ne prestaje ni na tren, a podrazumeva da vodimo računa o svakoj sitinici, uključujući i to da biramo reči kad razgovaramo sa mališanima.

Evo šta nikad ne bi trebalo da kažete deci:

„Moraš da slušaš odrasle“
Kad detetu ovo kažete, ono čuje „svi odrasli su pametni i dobri, i moram da radim ono što mi kažu“.

Ova fraza je opasna, jer dete uči da veruje svim odraslim ljudima, uključujući i nepoznate, i da od njih nikad ne očekuje ništa loše.

Ono što treba da kažete umesto toga je „treba da slušaš roditelje“.

Na taj način, pravite jasnu razliku po pitanju poverenja, pomažete detetu da razvije kritičko mišljenje i zdravu dozu nepoverljivosti prema nepoznatima.

„Prestani da plačeš“
Ako detetu koje plače naređujete da prestane, vi mu šaljete poruku da pokazivanje emocija nije dozvoljeno.

Vremenom, dete će početi sve da drži u sebi, i odrašće u osobu koja ne ume da se nosi sa sopstvenim osećanjima.

Ta suzdržanost u iskazivanju emocija kasnije se može manifestovati i kao agresija ili autoagresija. Ono što treba da kažete umesto toga je „reci mi šta te muči“, „zašto plačeš“.

Ako je dete palo, udarilo se, pitajte ga da li plače zato što ga nešto boli ili zato što se uplašilo.

Na taj način, započećete razgovor koji će dete naučiti da odredi kako se oseća, ali i da imenuje svoja osećanja, što je važno za zdrav emotivni razvoj.

„Nemoj da budeš sebičan“
Ako ovo neprestano ponavljate detetu, učite ga da mora da deli baš sve u životu i šaljete mu poruku da ništa ne pripada samo njemu.

Tokom vremena, to može dovesti do toga da dete počne nesvesno da se stavlja u ulogu žrtve, uvek postavljajući tuđe želje na prvo mesto.

Ono što bi trebalo da uradite umesto toga je da dete navedete da se igra zajedno sa drugom decom.

„Možda bi želeo da se zamenite nakratko“, „da li bi dao ovom dečaku da se malo igra tvojom igračkom, a ti za to vreme možeš da se igraš njegovim autićem“ je svakako bolje rešenje od toga da dete naterate da drugom detetu u parkiću da svoju igračku.

Dajte detetu pravo da odluči da li želi da deli svoje igračke u tom trenutku ili ne. I čak i ako odbije da to učini, nemojte insistirati.

„Od koga si to video“ (kad se ružno ponaša)
Kad dete ovo čuje, ono pomisli da roditelji krive nekog drugog za njegovo loše ponašanje, i onda se može desiti da kad uradi nešto što ne sme pokuša krivicu da svali na nekog drugog.

Ono što bi trebalo da kažete je „zašto si ovo uradio/uradila“.

Tako ćete moći da utvrdite šta je dete navelo na ružno ponašanje, a istovremeno ćete mu dati priliku da objasni svoje postupke.

„Vidi kako je ona devojčica dobra/onaj dečak dobar“
Ako detetu često ponavljate ovako nešto, ono će početi da misli da je gore od druge dece, i vremenom će prestati i da pokušava da se ponaša lepo, jer će imati utisak da ništa što uradi nije dovoljno dobro.

Kad dete poredite sa drugima, narušavate mu samopouzdanje što je jako opasno već u najranijem uzrastu.

Ono što bi trebalo da uradite je da detetu stavite do znanja da ga volite, ali i da mu pokažete koliko verujete u njega.

Pohvalite svaki njegov pokušaj da uradi nešto samostalno i ohrabrujte ga da ovlada veštinama kojima još nije ovladalo, uz vašu pomoć, naravno.

„Razgovaraćemo kod kuće“
Kad izgovorite ovo, kod deteta se javlja strah od onoga što ga očekuje kad dođete kući, a kuća postaje mesto na kojem ga očekuje kazna.

Umesto toga, recite detetu odmah šta vam smeta i koje ponašanje vas je uznemirilo. Nema nikakve potrebe da takve razgovore odlažete za kasnije.

„Suviše si mali da bi razmišljao o tome“
Ako ovim dete „skidate s vrata“ kad vas pita nešto što ne umete da mu objasnite, jedino što ćete postići je da pomisli „želim da znam, pitaću nekog drugog“.

Ako vam dete postavlja „škakljiva“ pitanja, a vi izbegavate da mu na njih odgovorite, sve što ćete postići je da odgovore potraži na drugim mestima i iz drugih izvora koji mogu biti i potpuno nepouzdani.

Umesto toga, ako niste spremni da odgovorite na neko pitanje, to i recite: „ne mogu sada da ti odgovorim, moram da razmislim, pa ćemo razgovarati“. Nemojte potcenjivati dečju radoznalost niti njegovu želju za znanjem.

Ako ne znate odgovor na neko pitanje, nemojte se stideti da to kažete, „ne znam, hajde da potražimo odgovor zajedno“ je mnogo bolje rešenje. Na taj način, vi ostajete autoritet u dečjim očima, a ne narušavate ni odnos poverenja koji ste izgradili.

Pratite Krstaricu i preko mobilne aplikacije za Android i iPhone.

deca
Komentari (0)
Dodaj komentar