A moglo je da vam uspe

Mnogima se desilo da im neka veza ne uspe, a onda stalno iznova razmišljaju o tome da je zapravo moglo da im uspe, šta bi bilo da im je uspelo… Želja za takvim razmišljanjima je razumljiva, ali preterivanje donese samo bol i ništa pozitivno.
Bili ste zajedno neko vreme, i lepo vam je bilo. A onda se veza okončala. Nije tu bilo neke teške svađe, niko nikog nije prevario, niko nikome nije radio iza leđa… Samo voljena osoba više nije htela da bude u vezi s vama – i ostavila vas je. Vi ste i sami svesni grešaka koje ste pravili, svesni ste da voljenoj osobi nije bilo lako s vama, možda nekad ni vama nije bilo lako s njom, ali uprkos svemu mislite da je veza mogla da vam uspe. Da ste mogli da ostanete zajedno.
Mnoge nekad obuzmu ovakve misli, i to je normalno. Međutim, i dalje ostaje činjenica da veza nije uspela, i da postoji razlog zbog kojeg nije uspela. Sad možete nastaviti sa svojim životom, ili možete pokušati da sa starom vezom počnete iz početka (nekad uspe, nekad ne). A možete i da sve vreme provodite u sanjarenju tipa: "Šta bi bilo, da je bilo", što vas nikuda ne vodi. Zapravo, vodi vas u otvaranje starih rana i u novi bol, i istovremeno vas sprečava da nastavite sa svojim životom, jer dokle god svoje vreme okupirate takvim razmišljanjima, vi ne živite svoj život, živite delom u prošlosti, a delom u nekakvim nagađanjima. A vreme prolazi, i vaš život prolazi pored vas.
Jeste, šteta je što neka lepa veza nije uspela – ali to niti je kraj sveta niti je kraj vašeg života. Niste sada zauvek zakopani, izuzev ako sami sebe ne zakopate beskrajnim premišljanjima o onome što je moglo da bude. Svakako, treba odbolovati kraj lepe veze – ali nakon toga treba i nastaviti sa svojim životom, jer se to obično pokaže mnogo lepšim i zdravijim od življenja u prošlosti i davljenja u samosažaljenju.

Pratite Krstaricu i preko mobilne aplikacije za Android i iPhone.

raskidrazmisljanjaveza
Komentari (1)
Dodaj komentar
  • Nataša Gajić

    Davljenje u samosažaljenju i preispitivanje prošlosti, kako da ne, proističe iz nedostatka prave situacije. Hoću da kažem, jednosmijeran put je uvijek samo to, morate da se vratite nazad ili virite preko plota. Možda ga jednom i preskočite na putu do sebe: „Ajmo, dječaci, još jedan krug pa na spavanje! Ili kome ćemo sad da smjestimo?“.