Ne kriviti partnera za razočaranje

Nije nikakva retkost da od partnera ili partnerke očekujemo nešto što oni nisu i da se zbog toga razočaramo. Po pravilu, za to krivimo partnera ili partnerku, umesto da shvatimo da su nam očekivanja bila pogrešna.
Primera je mnogo i idu od sitnih, kao što je neiznošenje đubreta bez prethodne opomene, nedonošenje cveća, kupovina neke tehnološke zezalice onda kada smatramo da bi nov model blendera bio korisniji, preko kupovine još jednih (kojih li po redu?) cipela, do prilično krupnih, kao što je uporni izostanak želje da se imaju deca. Kada se nešto te vrste desi, osetimo se razočarano i za taj osećaj krivimo partnera ili partnerku. Pogrešno.
Zbog čega je to pogrešno? Zato što su se partner ili partnerka ponašali u skladu sa sopstvenom ličnošću. Greška je da od njih očekujemo da se ponašaju kao nešto što nisu. Može nama da se ne dopada neka njihova osobina, možemo želeti da se promene, ali je pogrešno da ih krivimo za to što smo razočarani jer su se oni poneli onako kako se ponašaju otkako smo ih upoznali. Razlog za razočaranje je u nama samima – u našim očekivanjima.
Naravno, moguće je partnera ili partnerku zamoliti da promene na sebi nešto što vam smeta – ali budite spremni za to da se može desiti da do promene ne dođe, jer se ljudi uglavnom teško i sporo menjaju. Rečenica: "Ako me voliš, promenićeš se", nije fer, a sve što time postižete jeste to da partner ili partnerka osete da vam nisu dovoljno dobri, da ih ne volite takve kakvi su. Ne volite ih jer se ne sete sami da izbace đubre; ne volite ih jer obožavaju da kupuju nove cipele; ne volite ih jer ne žele decu.
Šta ako vama te osobine zaista smetaju? Razmislite da li se radi o nečemu na šta se možete navići i s čime možete da živite. Ako je odgovor potvrdan, pa, naviknite se da je to tako. A ako je odričan, i vaš partner ili partnerka nisu spremni da menjaju ono preko čega vi ne možete da pređete i čemu ne želite da se prilagođavate, poželite im sve najbolje i produžite svojim putem.

Pratite Krstaricu i preko mobilne aplikacije za Android i iPhone.

ljubavpartnerrazocarenjeveza
Komentari (5)
Dodaj komentar
  • Nataša Gajić

    I ja i moj dragi smo „isti“, nijedno od nas ne želi da dođe onom drugom na noge, jer je mjesto zauzeto ili, jednostavno, ne želimo da se mjenjamo na račun onog drugog. Ali, postoji drugi put, a i pronaći ćemo druge puteve vremenom. Vjerujemo, uzajamno.

  • Milica Cutuković

    Ne znam šta bih vam rekla. Mislim da je u pitanju vaspitanje koje su oni dobili od svojih roditelja, a i naravno koliko su zreli i spremni na brak. Moj muž je, dok je bio momak, uživao kao i vaši muževi, a sada kada imamo bebu, on je najbrižnija i najnežnija osoba na svetu. On ga kupa, šeta, presvlači. Jedino još nije savladao način spremanja hrane. Nikada nisam morala da mu skrećem pažnju na njegove obaveze. Ako neko neće da menja neke navike zarad svog deteta, neće ni zbog vas sigurno.

  • Aurora Tomić

    Sonja, slažem se sa tobom. Međutim, slažem se i sa autorom teksta, jer ja sam bila u situaciji da partner ne želi dete, a sada sam u situaciji kao i ti. Naravoučenije se nalazi na kraju teksta – treba produžiti sopstvenim putem jer oni već idu svojim, zar ne?!

  • Dracena Stojanović

    Sonja, slažem se sa tobom u potpunosti. Prvih osam godina braka podizala sam decu, sve to vreme moj suprug se bavio sportom i živeo baš kao i pre, pa čak i lepše. Da, sigurno i lepše jer je uz roditelje koji ga vole dobio i suprugu i dva sina. Naravno, nastavio je sa druženjem, prijateljstva su cvetala. Naravno da sam se razočarala u njega jer, kako Sonja kaže, nisu to samo moja deca. Kada je prestao sa sportom, postao je radoholičar, tako da ga praktično nikada nismo ni imali, jer ko zna šta je to živeti sa radoholikom znaće i da je to isto kao živeti sa vetrom. Kako to promeniti? Samo tako prihvatiti ili otići?

  • Sonja K

    Nakon porođaja, način života promenio mi se iz korena. Bila sam krajne razočarana jer je moj suprug nastavio da živi kao da se ništa nije promenilo. Očekivati od nekog da u takvoj situaciji promeni neke navike, nije isto što i očekivati da se neko promeni kao ličnost. Šta bi bilo da sam ja nastavila da živim kao pre? Da li je dete samo moje? Međutim, vaš zaključak bi bio da sam zbog razočarenja sama kriva jer sam imala prevelika očekivanja.