„Bila sam u braku 7 godina, a on tek nekoliko mjeseci kad je sve počelo.
Počelo je slučajno. Prvo prijateljstvo, simpatija, kemija… i koliko god smo se pokušali opirati, a znamo oboje da jesmo, nakon nekoliko mjeseci završimo ipak zajedno.
Bilo je uspona i padova. Svađa i prekidanja, al nakon kratkog vremena se opet vratimo jedno drugom.
Ni jednom nije drugom nije u planu nikad bio ni razvod ni zajednički život.
Nikad nismo negativno pričali o bračnim partnerima. Zadnja stvar na svijetu je da oni pate zbog naše gluposti.
Živimo u malom mjestu. Svi se znamo.
Grižnja savjesti je sve jača. Strah od otkrivanja još jači.
Ali, čini mi se, i ljubav sve snažnija.
Sad, nakon 10 godina, kad je prošla zaljubljenost, napetost, tek sam sad shvatila da je ovo ljubav. Da ga volim i ne mogu bez njega. Vidim da ni on ne može bez mene.
Sve smo bliži, povezaniji, a ne želimo nikoga povrijediti, jer nisu zaslužili.
Oboje smo u „savršenom“ braku.
Kako dalje?
Pišem jer me zanimaju slična iskustva.
I vaše mišljenje? Je l’ to ljubav?“ (tweety-girl)
Napišite i Vi šta mislite o ovome na Forumu Krstarice…
Pratite Krstaricu i preko mobilne aplikacije za Android i iPhone.