Romantike nikad dosta

Zar to nije romantično? To je pitanje na koje se uvek može različito odgovoriti, a sami odgovori najpre zavise od načina na koji se postavlja pitanje. Žene i muškarci ne vide romantiku na isti način, i to nije nikakvo senzacionalno otkriće. Izgleda da žene imaju pravo, neki potezi zaista govore daleko više nego reči.

Sasvim je druga stvar to što mi romantiku percipiramo na drugačiji način. Reklo bi se da je ne tražimo na filmskom platnu, već pokušavamo da je realizujemo u stvarnom životu kako bismo svojim lepšim polovinama pokazali koliko su nam dragocene. Negujemo smisao za humor, pripremamo im romantične kompilacije, čime šaljemo romantičnu poruku preko stihova naglašavajući zajedničke pesme koje nam nešto znače.

I dok žene mogu da razmišljaju o tome da je zakazivanje majskog venčanja najlepše moguće vreme, iz naše perspektive to može da bude nasumično izabran termin. Da li ćete kleknuti na koleno kada je budete zaprosili, da li ćete to uraditi na nekom mestu koje za vas ima sentimentalnu vrednost, sve je to stvar individualnog stava prema romantici. Ipak, valja imati na umu to da bi većina žena ipak više volela romantičnu prosidbu nego pompezan prsten.

Za parove koji su u braku ili za one koji žive zajedno, romansa ne mora da znači samo čokoladu i cveće. Mnogo je više skriveno u pažnji i vezivanju. Čak i usisavanje ili pranje sudova mogu u tim prilikama da se posmatraju kao romantičan gest. Biti u potpunosti deo tima – to je i romantično i seksi.

Pratite Krstaricu i preko mobilne aplikacije za Android i iPhone.

ljubavmalo romantikemuškaracromansaromantikazivot
Komentari (1)
Dodaj komentar
  • Nataša Gajić

    Iskrsao je odnekud daleko ispred mene poslije dugo, dugo vremena, sasvim drugačije preobuke, hapa-drapa, duge kose i sa tamnim naočarima, nosio se onako kako nikad nije, ali se kretao potpuno isto ljuljajući širim ramenima i uopšte ili malo više nabildanim tijelom sa viškom godina koje ne mijenjaju ništa na stvari. Onakvog sa leđa i blago zakrenute glave, svog u brzom pokretu, zaobišla sam ga skrečući nonšalantno sasvim lijevo, u drugom pravcu i izgubila ga između gondola i „ko zna ko je to bio, da mi nije rekao stomak“. I glava radi što mozak nikad neće, romantike nikad dosta.