U svom radnom prostoru

Savremeni muškarac u svom radnom prostoru? Sobi koja zavisno od trenda datog trenutka može da se zove kancelarija, ured, "ofis" ili "kanc". Kakvu će sliku ova rečenica proizvesti u vašim mislima zavisi od sasvim različitih činilaca. Neko će se prisetiti ranih jutarnjih časova i mučnih priprema za odlazak na posao; neko će se setiti kancelarije koju napušta na kraju radnog vremena i žurbe da se stigne na ručak; neko će biti zadovoljan time što ima ustaljeni ritam koji je teško poremetiti.
Današnji poslovni kodeksi podrazumevaju nova pravila, nove moduse komunikacije, novo radno vreme, nova pravila oblačenja, nov život, novi stil; novu etiku i novu estetiku. Moderni poslovni ljudi stasavaju u skladu s tim novim modelima; ne dešava im se da ostanu "izgubljeni u prevodu"; promene ne doživljavaju kao balast niti kao obaveze, već kao otvaranje novih mogućnosti. Vezivanje za staro, koje više ne postoji, ili strah i odbijanje novog znači gubljenje koraka sa sopstvenim vremenom. Da li prihvatanje drugačijeg u neku ruku znači odustajanje od sebe? Traženje novog identiteta? Odgovori na ta pitanja vrlo su kompleksni jer nije jednostavno uzeti za ruku čoveka uljuljkanog u jednom modelu, prevesti ga preko ulice i komotno ubaciti u drugi, i još očekivati da se tamo s lakoćom snađe.
Sačuvati sebe u promenama jedina je zdrava mogućnost, jedini pozitivan, hrabar i savestan odgovor. To podrazumeva izbegavanje ekstremnih opcija. I apriorno odbijanje i nekritičko uzdizanje vode ka identičnom ishodu, koji nema lep kraj. Čovek nije nesposoban da se menja; naprotiv, čovek se prilagođava i modeluje prema vladajućem trendu, ali je suština to da i pored svega toga ipak imate svoju modlu, dovoljno fleksibilnu da se skupi ili rastegne, ali koja nikada ne gubi svoj suštinski oblik.

Pratite Krstaricu i preko mobilne aplikacije za Android i iPhone.

kancelarijamuškaracposaostabilnost
Komentari (2)
Dodaj komentar
  • Femina Bianca

    Bilo bi dobro imati kvalitetnu edukaciju o novim poslovnim pravilima, novom načinu života za one manje fleksibilne. Neko ima talenta za brze promene, neko baš i nema. Takođe sam čula da postoji „poremećaj prilagođavanja“, zvaničan termin u psihologiji koji definiše osobe koje se teško i dugo prilagođavaju novonastaloj promeni u svom životu. Tu spadaju i gubitak/promena posla, ali i mnogo ozbiljnije promene u privatnom životu.

  • Nataša Gajić

    Dovoljno rastegljivi modeli za sopstvenu ličnost u datom okruženju, hm. Baš to sam željela da pronađem u „Buđenju Ofelije“ Meri Pajfer, i polako pronalazim u svim tim silnim primjerima iz prakse jednog psihologa životne priče o snalaženju i nesnalaženju, ukalapanju ili ne, ali razumljivo, ne teku sve priče do srećnog kraja. Stvar je u neizvijesnosti, odluci, pokušaju svijesti, pa i dosegnutoj promjeni, na kraju svega ili početku neke nove priče. Radi se o tinejdžerskom dobu, kritičnom periodu kod ženskog čeljadeta, i vama, kao muškarcu savremenog doba se možda to ne bi nimalo dopalo, jer ste naslovom, a i unutra, pomalo skrajnuti, a s druge strane neophodni za nedosegnuti i pomalo preživjeli srećan kraj u cijeloj priči oko koje se vrtimo.