Dečji osećaj za vreme

Deca su divna, divno je imati ih, ali nekada stvarno umeju da vas izlude – recimo, onda kada se razvlače s najobičnijim stvarima kao što je pranje zuba, umivanje i odlazak u krevet. Nije loše uzeti u obzir to da je dečji osećaj za vreme često različit od onoga koji imaju odrasli.
Zna vaš mališan da treba da ode do kupatila i obavi večernju toaletu. Ali, po njegovom viđenju stvari, ima vremena za to – a trenutno se zaneo nečim baš zanimljivim, možda crtanim filmom, nekom šarenom reklamom, kompjuterskom ili nekom drugom igrom… Detetu je veoma lako da u beskraj odlaže nešto onda kada nema osećaj da s tim treba da požuri (ne računa se to što vi mislite da bi trebalo već jednom to da uradi). Obući će pidžamu, opraće zube, uradiće sve što treba, zašto li se vi toliko nervirate?
Naravno, vi želite da dete već jednom stavite u krevet, znate iz iskustva da će ovako samo da, kad ga savlada umor, zaspi ispred televizora, što presvlačenje, pranje zuba i slično čini komplikovanijim, mališan će biti kenjkav ako ga probudite za sve to. Šta učiniti? Može da pomogne ako detetu date precizne vremenske odrednice do kad nešto mora da uradi (recimo: "Imaš deset minuta da se spremiš za krevet!"), a može da pomogne još i više ako dete dobije neku vrstu nagrade ukoliko zadato obavi pre roka (na primer, pre spavanja ćete mu pročitati dve bajke umesto jedne, jer, eto, ima vremena za to sad kad je mališan ranije završio s pripremama za krevet). Vremenom, uz dosledno sprovođenje postupka, dete nauči da je dobra stvar uraditi nešto na vreme – a ako završi pre zadatog roka, još je i bolje.
Kao i uvek, treba uzeti u obzir to da deca u ponašanju najpre kopiraju roditelje. Tako, ako mama i/ili tata večito kasne s onim što rade, sve rade u poslednji trenutak ili i kasnije, i dete će, u želji da se ponaša kao veliko, i u uverenju da se to tako radi, postupati isto.

Pratite Krstaricu i preko mobilne aplikacije za Android i iPhone.

decaosecaj za vremestrpljenjezene
Komentari (1)
Dodaj komentar
  • Nataša Gajić

    Djeca imitiraju jer tako im je dato, tako im je lakše, a ponekad se bogme i podsmijevaju svojoj „zloj sudbini“. Živ čovjek. Ali, umiju oni i drugu priču, tj. da baš svojski zaobilaze loš primjer čak i svojih roditelja, nije baš da im se sve dopada za „imitaciju“ a kamoli da nas nekritički prate u svemu, dušice male. Poduprite to malo jače!