Laksuma Begum je 32-godišnja majka trojice dečaka s ozbiljnim oblikom autizma. Pre godinu dana razvela se od supruga i o sinovima brine potpuno sama, a nedavno je na društvenim mrežama podelila šokantan video u kom je otkrila kako izgledaju njeni dani.
Na to se odlučila nakon dugog razmišljanja i s ciljem da drugima skrene pažnju na činjenicu da joj je hitno potrebna pomoć.
Sva trojica dečaka mlađa su od osam godina, i majka ih jedva kontroliše Svakodnevno je čupaju, fizički napadaju, međusobno se tuku i stvaraju opšti kaos po kući. Nedavno su stvari eskalirale u tolikoj meri da je ova majka zbog sopstvene dece morala da pozove policiju u pomoć. Srednji sin Kian je napao, a upravo je to bio razlog zbog kog je odlučila da podeli video i podigne svest javnosti o uticaju koji autizam može imati na celu porodicu
„Moje bebe ne mogu da se izraze i to kod njih uzrokuje ozbiljnu anksioznost“, opisala je majka osmogodišnjeg Kaiusa, sedmogodišnjeg Kiana i petogodišnjeg Semija.
Iako priznaje da joj je neopisivo teško da se nosi s ovom situacijom, veruje da su joj njena deca data baš zbog toga da bi podigla svest o autizmu. Kaže da se često oseća kao „zatvorenica u sopstvenom domu“.
„Imam mnogo strpljenja i izdržljiva sam. Još nisam slomljena, ali ne znam koliko dugo mogu da nastavim ovako“, iskreno je rekla Laksuma u razgovoru za The Sun.
Kako kaže, čak i običan izlazak iz kuće za nju je pravi izazov i primorana je da svoju decu vodi na povodcima kako bi bila sigurna da nijedan neće pobeći. Zbog toga je mnogi ljudi osuđuju i nazivaju lenjom majkom iako nisu upoznati sa situacijom.
Otac dečaka s vremena na vreme pomaže u brizi oko njih, ali na čuvanje uvek uzima samo jednog od sinova, dok dvojicu ostavlja majci. Kada je u pitanju briga o njima, Laksuma se pre oslanjala na pomoć komšija ili porodice, ali i to postaje sve teže jer su dečaci svakim danom sve nasilniji.
„Plačem svaku noć u snu i budim se plačući, ali onda se pogledam u ogledalo i samoj sebi kažem da nemam izbora i da moram da se brinem za tu decu“, ispričala je u intervjuu za ITV.
Pomoć je pokušala da pronađe i u svojoj lokalnoj zajednici, gje je pet godina upozoravala na svoju situaciju. Gradsko veće Njuporta joj je u decembru 2018. godine osiguralo dve noći predaha, a onda su joj vratili decu s obrazloženjem da se centar u kojem su bili smešteni ipak zatvara.
Zbog cele svoje situacije, Laksuma priznaje da se najčešće uopšte ne oseća kao majka svoje dece, nego kao njihova negovateljica i da mašta o danu kada će sa svojim sinovima moći da radi uobičajene stvari koje svaka porodica radi, ali joj je za to potrebna pomoć drugih ljudi.
Pratite Krstaricu i preko mobilne aplikacije za Android i iPhone.
Ovaj 1. komentar je vrlo ružan. Očigledno je da ova majka nema podršku porodice i društva. Slično je i u Srbiji ali se o tome ne govori. Roditeljima treba konstantna i organizovana pomoć države i lokalne zajednice.
Kakva je to kazna Božija imati tri ovakva bolesnika. Njen život će vrlo brzo biti ugrožen, ukoliko ih ne preuzme odgovarajuća ustanova.