Praštanje. Jedna od stvari s kojom se često susrećemo. Verovatno se pitamo zbog čega bismo nekome oprostili? Kako oprostiti? Šta praštanje znači za naš odnos?
Praštanje vas oslobađa
Sve dok nekome ne oprostite vi ste povezani s tom osobom. Vaše misli će se stalno vraćati na osobu koja je pogrešila i stalno ćete iznova proživljavati tu situaciju. Emotivni link među vama ostaće toliko jak da će u vama izazivati mnogo patnje, koja će se reflektovati u vama, a u krajnjoj liniji i vi ćete biti negativni i izazivati bol ljudima s kojima ste okruženi i koji su vam dragi.
Kada oprostite, oslobađate se te osobe. Kada oprostite, oslobađate se agonije.
Oprostite sebi
Ono što mislite o drugim ljudima često je refleksija onoga što mislite o sebi iako to nije uvek očigledno. Druge ljude osuđujemo onoliko strogo koliko osuđujemo sebe. Osoba koja je na primer vrlo kritična prema drugima verovatno je vrlo kritična i prema sebi.
Ako oprostite sebi na nečemu što ste nepromišljeno napravili pre 10 godina, pa zatim i bliže stvari, navika praštanja će se ukoreniti u vama, te ćete lakše praštati drugima.
Oprostite svima
Ponekad lakše opraštamo velike i krupne greške, a zbog sitnica znamo da se durimo godinama.
Kada oprostite, stvarno oprostite
Kada oprostite nemojte se više vraćati na to ili ćete nastaviti omotavati se lošom vezom s tom osobom. Možete na praštanje gledati kao takmičenje između dve osobe i misliti kako praštanjem pokazujete da ste bolja osoba od druge strane, što pokazuje vašu superiornost.
Ali od veće je koristi da na praštanje gledate kao na oslobađanje od druge osobe i zatočenosti u prošlosti.
Praštanje nije za slabiće
Može vam se učiniti kao da je praštanje jedna verzija odustajanja, da praštaju slabi, a da se oni snažni ljute i osvećuju.
Međutim, realnost je potpuno drugačija. Ako ne oprostite to će vas izgristi iznutra. Stalno ćete u sebi ponavljati argumente i sećanja, i kreirati još više patnje za sebe.
Praštanje vas oslobađa, ali je vrlo teško. Lako je nositi ljutnju u sebi, ali oprostiti, zaboraviti i nastaviti mirno dalje, to mogu samo oni najjači.
Uz praštanje vam je budućnost bolja
Ako praštanje gledate iz praktične perspektive tada je ono vrlo pametno. Praštanje vas štiti od bolnih iskustava.
Praštanje vraća vas u centar, a ne drugu osobu. Vi ćete prestati žaliti za onim što je već u prošlosti i poštedeti nepotrebnog rasipanja energije. Na taj način ćete imati više energije da se posvetite sadašnjosti i onome što želite u budućnosti.
U praštanje ne treba uključiti drugu stranu
Mnogi misle da oprostiti znači nazvati drugu osobu i reći joj da je oprošteno. To je ponekad moguće, ali najčešće nije i nije ni potrebno. Praštanjem treba da se oslobodite negativnih veza s tom osobom, a ne da uspostavljate nove izjavama o praštanju. Praštanje se radi u sebi. Reći ćete sebi kako više nećete razmišljati o tome, nećete biti ljuti ili razmišljati o osveti, i jednostavno ćete nastaviti dalje bez razmišljanja o tom događaju.
Oprostiti ne znači nastaviti tamo gde ste stali
To što ste oprostili ne znači da ćete dati priliku osobi koja vas je povredila da to napravi još jednom, nego praštanjem sebe oslobađate povezanosti i negativnih emocija vezanih uz tu osobu.
Ponekad je moguće, ako obe strane žele, da nastavite tamo gde ste stali, ali praštanje izvorno ne znači to. Oprostiti znači da ste sposobni izdići se iznad nečije greške, priznavši da svi grešimo, te krenuti svojim putem. Taj put može uključivati osobu kojoj ste oprostili, ali put se nastavlja od greške, a ne od tamo gde je bio pre nje.
Pratite Krstaricu i preko mobilne aplikacije za Android i iPhone.
… Tako i beše… nigdje snova o ljudima ili ljudi u snovima- oni su tamo gdje treba… na mjestu i s mjerom- samo mačke i predmeti u snu vladaju. Mora se priznati da nešto se ipak presjeklo; najzad nisam više naivna koliko pružena ruka ispred svega- mijenjaj je, kažu… oprost sebi je to!
Ono što se vraća, to se i plaća, visoka je to cijena za ko zna koje vraćanje na „staro mjesto zločina“- tamo gdje se sve odigralo, u našim srcima, tamo se prašta, ako srce sluša pa hoće i želi to, jer to je malo teža stvar od običnog „namirenja dugova“ i razračunavanja. Idite pa raščistite što je ostalo, ali se ne vraćajte na isto mjesto, jer ko se vraća ponovo pojede ono što nije za to. Respekt svakoj dobrohoti i istoj takvoj namjeri, ali ko se sveti, taj i unaprijed prijeti istim udarcem u pleksus- zato budite oprezni. Ono što niste nijednom zavoljeli i na što niste pristali, nikad vas neće privoljeti da mu se bez zazora predate, za to treba i strpljenja i živaca i odsustva svake namjere za ponavljanjem, a loša radnja traje i ponavlja se kao neuspjela scena na snimanju- loši glumci, loš dan ili više njih, teško izbrisivih iz memorije, a ponajprije jadan „tajming“- uvijek isti scenario ne mijenja scenu- ko zna zbog čega i dokle, ne mogu da vjerujem, zatečenost, nevjerica i razočaranje… sve u vašu naivnost i pre(d)viđanje, e na taj račun sve stiže. Nevjerica za koju ste se uhvatili. Pazite na svoj konto; samo vi vjerujte da kontate, od početka pa do kraja, a uvijek postoji nešto između vas dvoje, što se nikad ne da izbrisati, ukoliko otvoreno ne progovorite o tome, kaže nauka. A vi ste samo drugačije motivisani i već navijeni za drugačije „podvige“ od praštanja bez mjere i konca, pa jednom i nikad više: „možeš sve, možeš koliko hoćeš, ali ne i dokle hoćeš“, jer vrijeme ti ističe i oduzima sve, najdraže. Slatka moja, prikrivena, osveto bez stida: „stigla maca na vratanca“; ko zna hoćemo li… lijepiti se jedno za drugo. Moja prebit, a nečist je zajednička kao ljepilo; pa preko koljena, kako inače… sijeci to. I onda tek… oprosti i idi.
Ako spominješ, ne znači da nisi i oprostio, samo se sjećaš i podsjećaš da nisi ruku pružio da se i ponovi, a ako si i ostao s nekim kome si nešto oprostio u sebi, vjerovatno si s njim krenuo od stare greške, jer kako bi inače, ne valjda vraćajući se ponovo na staro i nerašćišćeno sa sobom.