Velika crvena prevara: Zašto paradajz više nema ‘ukus’

U potrazi za pravim, sočnim paradajzom često ćemo se jako razočarati, naročito ako ih tražimo u nekom od supermarketa, gde nas najčešće dočekuje paradajz čiji ukus možemo nazvati bezličnim. ‘Kao da žvaćem papir’, rekli bi mnogi. Sigurno ste se često zapitali zbog čega je ukus tog paradajza takav, tj. zašto on uopšte nema ukusa.

Jedno istraživanje daje odgovor na to pitanje, i pokazuje da u 93 posto modernog paradajza nedostaje verzija gena koja im daje njihov poseban ukus. Uprkos tome što mislimo da je krivac genetska modifikacija, zapravo uzrok leži u uzgajivačima, tj. njihovom pokušaju da iz paradajza izvuku najveću ekonomsku korist.

Tokom vremena geni koji pojačavaju ukus izgubili su se ili su tokom procesa razmnožavanja negativno odabrani. Zato današnjem paradajzu iz supermarketa nedostaje genetska raznolikost, pa tako i ukus, piše BigThink.

– Tokom kultivisanja i poboljšanja paradajza, ljudi će se većinom fokusirati na ono što će im povećati proizvodnju, produkciju, poput veličine samog ploda i dobrog podnošenja skladištenja. Neki geni koji su uključeni u ostale važne kvalitete, osobine ploda, i njihove reakcije na stres, tokom ovog procesa su izgubljeni – rekao je Zhangjun Fei sa Univerziteta Kornel.

Njihova otkrića objavljena su u magazinu Nature Genetics, u kojem su analizirani genetski podaci 725 paradajza, kultivisanih i divljih, koje su važne zbog genetske različitosti. Zatim su ove podatke uporedili s domaćim genomom paradajza Heinz 1706, koji se često koristi kao reprezentativni primer genoma paradajza.

Poređenje je pokazalo da Heinzu 1706 nedostaje oko 5000 gena, a da većini paradajza koje se mogu pronaći u supermarketima nedostaje redak oblik gena koji im daje ukus. Taj gen TomLoxC pronađen je u 90 posto divljih vrsta.

– Čini se da je uključen u proizvodnju iz masti. Otkrili smo da takođe proizvodi aromatične jedinjenja iz karotenoida, pigmenata koji paradajzu daju crvenu boju. Bila je to dodatna funkcija koja je bila iznad onog što smo očekivali, a ovi su rezultati sigurno zanimljivi ljudima koji uživaju u paradajzu koji ima ukus – kaže Džejms Đovanoni, američki naučnik i koautor studije.

Ima nade za povratak ukusa

Istraživači se nadaju da će njihova analiza dovesti do razvoja resursa za „razvoj budućih funkcionalnih studija i razmnožavanja“. U međuvremenu se može dogoditi da će se uzgajivači paradajza okrenuti potrazi za ukusima, i to sami. Gen TomLoxC postaje ipak češći u moderno uzgojenom paradajzu, u poređenju sa stanjem od pre samo nekoliko godina.

Popravljanje ukusa paradajza moglo bi da dovede do velike razliku u načinu na koji uživamo u našoj hrani čiji je paradajz važan deo. Tako npr. zapadnjaci godišnje pojedu oko devet kilograma paradajza, uz 33 kilograma prerađenog paradajza – što dokazuje koliko su neizostavne za našom trpezom, prenosi 24sata.hr.

Pratite Krstaricu i preko mobilne aplikacije za Android i iPhone.

paradajzukus
Komentari (2)
Dodaj komentar
  • VETERAN

    BRAVO ZA KOMENTAR,kao da sam ga sam pisao!!!

  • bamib

    Ko god da je bio na vlasti, morao je da sprovodi direktivu Zapada koja je glasila unistiti srpskog seljaka da bi se onda srbima prodava genetski modifikovana hrana proizvedena na Zapadu. Evo u cemu je stvar. Zar niste primetili kako je nasa Vlada unistila agrag, poljoprivredu i proizvodnju hrane u Srbiji. Pogledajte, drzava je limitirala otkupnu cenu zita, krompira, jecma, kukuruza, mleka….i seljak ne sme da proda skuplje tj. seljak sa takvom otkupnom cenom koja predstavlja ponizavanja i ismejavanje seljaka, nemogucnost da nista zaradi, nemogucnost da ostane na nuli, nema nikakvog interesa da proizvodi ni voce ni povrce, ni meso ni bilo sta. Ali ista ta Vlada nije limitirala prodajnu cenu nakupcima na kartonskim kutijama, niti su orali niti kopali, otkupe za dzabe krvavo proizvedenu hranu, i onda prodaju ljudima po astronomskim cenama. Sto drzava i njima nije odredila maksimalnu cenu preko koje se ne moze? Osim toga, ne znam da li znate, da u Srbiji ne postoji laboratorija koja npr. moze da utvrdi sastav sireva, samo se utvrdjuje sanitarna ispravnost. U cemu je trik, vi npr. koji god da kupite sira u Srbiji on ima u sebi kravljeg mleka samo u tragovima. Preko granice, nelegalno stize, a to drzava i granicari pustaju, biljna mast, palmino ulje i ostale hemikalije, koje zajedno u sadejstvu sa genetski modifikovanom sojom, sluze kao materijal za pravljenje sireva. Mleka koja pijemo, takodje ni u tragovima nemaju kravljeg mleka. Pogledajte, kaze proizvod napraljvljen od delimicno obranog mleka? Kog mlega, vi imate bademo mleko, vi imate sojinom mleko, vi imate mleko iz hemijskih supstanci? Ni u tragovima nema kravljeg mleka. Sokovi. Ni jedan sok koji kupujete u Srbiji, u sebi nema gotovo ni tragova voca. Kako je Vlada prevarila ljude. Naime, krupan prhrambeni lobi, koji je unistio nasu zemlju, naterao je poslanike da provuku zakonsku regulativu da se sokovi mogu dobijati iz koncentrovanih kasa. To je ok. Naime, dehidracijom, tj. oduzimanjem vode iz voca vi dobijate kase, koncentrovane u obliku praha. I to je zakonom regulisano. Medjutim gde je trik? Naime zakonom nije regulisano reverzibilnost procesa. Naime kada sada kontra, dodajemo vodu na koncentrat u cilju dobijanja soka, nema nikakve zakonske regulative tj. sam koncentrat nije deklarisan, tj. sastav niko ne kontrolise te se u mesto prirodnog koncentrata ubacuje vestacki koncentrat, tj. hemikalija. Kada bi ste margarinima koji se prodaju u Srbiji samo jedan atom molekula zamenili, dobili bi ste plastiku. Mogli bi smo do sutra da pisemo o svim trikovima u vezi prevare koja je drzava dozvolila. O mesu i suvomesnatim proizvodima doista ne mogu ni da pisem, jer me odmah tera na povracanje. Sva hrana koja se kupuje u Srbiji je zatrovana, puna pesticida iz prskanja, nitrata iz djubriva, sumpora iz vazduha, genetski modifikovanog semena. Proizvodi nemaju nikakvu nutritivnu vrednost. Ni ukus, ni miris, ni hranjivu vrednost. E sad ono sto je najopasnije. Sva hrana koju konzumiramo u Srbiji je toksicna, mutogena i kancerogena. Drasticn je skocio procenat obolelih od kancera u Srbiji. Gotovo da je pravilo da se sa rakom umire u Srbiji u starosti. Sve vise mladjih oboljeva od kancera u Srbiji. Nasa vlast, sistematski unistava poljoprivredu u Srbiji jer je to uslov Zapadnjaka da nam daju kredit da bi nas veliki vodja mogao da isplacuje plate i penzije i sad ovo aktuelno, milostinju da ljudi ne poumiru od gladi. Uvek se setim stihova Pitate me zasto volim svaki kame zemlje ove…zemlje koju su unistili ljudi, pohlepni, jer su hteli vlast, da budu poznati, da budu bogati, da vladaju, ….Mozda neko od njih cita ovaj tekst, da ih pitam, je li ste zadovoljni, je li ste srecni, okrenite se zacas, pogledajte sta smo deci nasoj ostavili.