Zašto mladi danas uopšte ne žele da budu u braku?

Sve više mladih ljudi danas se kasno odlučuju da sklope brak, a neretko se pojave i oni koji tvrde da im taj korak u životu nije bitan i da se neće venčati.

Oni koji se ipak odluče na to, ne žele ništa tradicionalno, sve više odbacuju običaje iz vremena svojih roditelja.

Istraživački centar Pew otkriva da 25 odsto mladih tvrdi da nikad neće stupiti u brak, a nekoliko je razloga za to. Prvi i glavni razlog su finansije. Danas sve manje roditelja ima mogućnost da finansira venčanje dece, ali u boljoj poziciji nisu ni oni. Zbog malih primanja ne mogu sebi da priušte velika slavlja. Ljudi takođe ne žele da ulaze u dugove i kredite koje sa sobom nosi zajednički stan ili kuća, piše Klix.ba.

Kako kažu, učili su na greškama roditelja, pa je još jedan od razloga odbijanja braka upravo razvod. Gledali su kako se roditelji svađaju i koliko je stresno prolaziti kroz period raspada braka, pa strahuju da bi se i njima moglo desiti isto, pogotovo danas kada je broj propalih brakova veliki.

U celoj priči veliku ulogu igra i sebičnost. Mladi žele prvo da shvate ko su, kakve želje u životu imaju, a smatraju da je to nemoguće u dvadesetima. Samim tim pomera se starosna granica u kojoj se stupa u brak. Smatraju da brak nije nešto što mora da se uradi da bi formula idealnog života bila ispunjena.

Pratite Krstaricu i preko mobilne aplikacije za Android i iPhone.

brakmladi
Komentari (2)
Dodaj komentar
  • Anonimni

    Pa znate kako. Kada si okruzen zenama koje od tebe ocekuju da budes muskarac i ni iz cega stvoris pare, kucu, kola, letovanja, da se u marketu trpaju kolica, a povrh toga ti ces i dete da gajis, ti ces i da usisavas i da peres, a na kraju ce ona opet biti zrtva u celoj prici a ti lenj i primitivan balkanac kome je navodno mama sve na izvolte, ti si onda budaletina teska ako to ozenis i napravis decu. One nisu naucene na realnost, vec samo da sanjaju a drugi za njih da realizuje. E kada je to u shklj drzavi onda imate ovo danas.

  • bambi

    Sve ove gore navedene izjave blage veze nemaju sa realnim stanjem stvari. Sustina je sledeca. Brakovi postaju pravi ralitet iz prostog razloga jer je unisten od strane pravne komponente naseg drustva. Naime, svima je jako dobro poznato da u parnicnim postupcima odredjivanja starateljstva nad decom, u licemernim parnicnim postupcima, sudija samo prepise, tj. sudski formalizuje misljenje sudskih vestaka a pre svega radnika Centara za socijalni rad koji rade po strogoj direktivi nadleznog ministrastva koje, da bi ostvarilo suficit u budzetu, ne zanimajuci ga prava dece, izdaje direktivu u 99% slucajeva da starateljstvo pripadne mladim mamicama cak i u situaciji kada su narkomanke, prostitutke ili alkoholicarke. Mlade mamice znaju za ove trikove iz debelog caskanja po kaficima i diskoteka i jako mudro zatrudne sa iole dobro stojecim momcima a cim zatrudne podnesu zahtev za razvod s obzirom da sigurno dobijaju starateljstvo ili prevedeno na srpski jezik alimentacionu finansijsku zaradu. Ako parnicni postupak ide presporo za mlade mamice, onda im je sudstvo, a to je moderna komponenta danasnjeg proevropsko tranzicionog drustva, da se bivsi tuzi za nasilja i to u slucajevima kada otac zeli da vidi, zagrli, poljubi svoje dete, najcesce se radi o bebama, jer bivsa supruga se bolesno i bahato izivljava ne dozvoljavajuci nikakav kontakt izmedju dece i oca. Ne postoji jaci bol koji se moze detetu ili ocu naneti nego li sto je ovaj od strane mladih mamica sponzorusa. Alimentacione pare, koje su prigrabile iskoristivsi svoju vlastitu decu, shvataju kao sopstevni novac za diskoteke, kafice, cigare, alkohol, za provod sa sponzorima, za dzipove i ostale stvari. Deci i pod ovakvim uslovima izdrzavaju ocevi i jedina toplina i ljubav detetu zapravo predstavlja otac koji u Srbij ima ulogu i oca i majke. Hiperprodukcija sponzorusa u Srbiji nije bila nikav veca. Zasto ovo drzava radi, ostaje da se vidi. U svakom slucaju po ovom vidu polne diskriminacije smo prvi u Evropi. Momci u takvoj situaciji ne zele brak jer zapravo ne zele da potencijalno dodju u situaciju da im neko oduzima decu i da njihovoj deci nanosi ovakvu bol i patnju koja se nanosi od majke dece. Ovo je nesto najodvratnije sto postoji u svetu i ocekuje se reakcija Evrope i medjunarodnih institucija. Nova vlast, u koju smo polagali nadu da ce otkloniti ovaj bolesni i anahroni pravni sistem, u vezi ovog problema apsolutno nije preduzela nista cak sta vise situacija je nepodnosljiva. Primera radi, veca prav u Srbiji trenutno imaju specificne seksualne orijentacije nego li nasa deca. Naruseno je pravo deteta, pravo na zivot, pravo na tatu. Nasa deca su zrtve bahatog i pohlepnog zivota mladih devojaka cije je obrazovanje vecinom zasnovano na rijaliti emisijama, mobilnim dopisivanjima i nocenja po diskotekama i kaficima. Srbijo, sram da te bude. Stidi svojih korena, svojih predaka. Zar ti je novac Srbijo bitniji od toplog zagrljaja deteta i oca. Sram vas bude i u vlasti i u opoziciji.