Ima ljudi uz koje se posle sat vremena razgovora osećate iscrpljeno. Sve im je loše, svi su im nešto uradili i nikad nisu krivi ni za šta. Ovan, Devica i Škorpija znaju da budu takvi i ko ih ima u životu, prepoznaje taj obrazac napamet. Puni su gorčine i tu gorčinu ne drže za sebe, nego je šire svima oko sebe.
Ovan: Svađa pre nego što je neko rekao reč
Ovan ne čeka da ga neko povredi, on to pretpostavi unapred. Uđete u razgovor mirno, a on već ima odbranu spremu i napad u rezervi. Nije to zloća, to je gorčina koja se nakupila kroz godine i koja sad izlazi na svakog ko mu se nađe na putu.
Kada nešto krene naopako, Ovan nikad ne pita šta je mogao da uradi drugačije. Uvek je neko drugi napravio grešku, šef koji ga ne ceni, partner koji ga ne razume, prijatelj koji ga je izdao. I svaki put kada ispriča tu priču, dodaje novi detalj koji ga prikazuje kao žrtvu.
Uz Ovna koji je pun gorčine ne možete pogrešiti ni kada ste u pravu. On će naći način da okrene situaciju i da ispadne oštećen. Ko ga dobro poznaje, nauči da ne ulazi u rasprave jer iz njih nema izlaza.
Devica: Gorčina zapakovana u kritiku
Devica svoju gorčinu ne pokazuje glasno. Ona je tiha, precizna i dolazi u obliku komentara koji zvuče kao briga, a zapravo su ubodi. „Samo ti govorim za tvoje dobro“ je rečenica koju Devica koristi pre nego što kaže nešto što će boljeti.
Puni su gorčine oni koji veruju da daju više nego što dobijaju i Devica je takva. Umesto da to reši razgovorom, ona gomila. Svaki put kada neko ne uzvrati onako kako je očekivala, dodaje novi kamen u zid koji gradi oko sebe. I taj zid postaje sve deblji dok ne ostane sama iza njega.
Za Devicu koja je zašla u gorčinu, nikad niste dovoljno dobri. Šta god da uradite, uvek je moglo bolje i ona će vam to reći, ljubazno ali jasno.
Škorpija: Maler koji se širi bez reči
Škorpija ne mora da kaže ništa da biste osetili njenu gorčinu. Uđe u prostoriju i energija se promeni. Pogled koji traje sekundu duže nego što treba, tišina koja govori više od reči, osmeh koji ne dopire do očiju.
Škorpija pamti sve. Svaku uvredu, svako razočaranje, svaku situaciju u kojoj je dala sve a dobila malo. I ne zaboravlja, ni godinu ni deset godina kasnije. Ta memorija je njen najveći teret i ona ga nosi svuda sa sobom i razliva po onima koji nemaju veze s tim.
Ko živi ili radi sa Škorpijom koja je zašla u gorčinu, zna kako izgleda hodati po tankom ledu. Sve može biti mirno, a onda jedna pogrešna reč i sve eksplodira. I uvek je neko drugi kriv.
Puni su gorčine, a mogli bi biti drugačiji
Ovan, Devica i Škorpija nisu loši ljudi. Ali puni su gorčine i kada ona preuzme, postaju teški za nošenje i sami sebi su najveći neprijatelj. Maler koji šire nije namerno, ali je stvaran i svi koji provode vreme uz njih to osete pre ili posle.
Ko ih prepozna na vreme, zna da napravi korak unazad pre nego što gorčina postane i njegova.
Pratite Krstaricu na www.krstarica.com
