Kojim se jezikom govori u Crnoj Gori?

Konfuzija, totalna konfuzija. Jedino to možemo da osetimo kada danas sebi postavimo pitanja koja se tiču naše prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Koje su granice naše zemlje? Koja nam je himna? Imamo li je? Ko smo mi, u stvari? Na ovo poslednje pitanje su mnogi „naučnici“, „akademici“ i „intelektualci“ probali da daju odgovor i, zahvaljujući svojoj bezgraničnoj pameti, biće zapamćeni po biserima tipa „Srbi – narod najstariji“ i „Srbi – nebeski narod“. Kada već pominjeno Carstvo Nebesko, pada na pamet drama Đorđa Lebovića i Aleksandra Obrenovića „Nebeski odred“ u kojoj se opisuje „život“ u konc-logoru i uspinjanje ka nebu kroz dimnjake krematorijuma. Bivši režim je valjda na to mislio, kada je koristio kovanicu „nebeski narod“. Deluje logično, pošto je mnogo štošta u ovoj zemlji, i bivšoj i sadašnjoj, otišlo u „dim“, zahvaljujući mudrim potezima „rukovodstva“ koje je imalo snažnu podršku svoje „baze“.

Koji su glavni znaci odumiranja jedne nacije? Moguće je gubiti ratove, moguće je ginuti masovno, moguće je preživeti i najgoru inflaciju na svetu. Moguće je da jedna nacija preživi sve to i podigne se iz pepela. Ali, kada nacija počne da gubi svoju kulturu, svoj identitet, kada se crkve i manastiri na jednom delu teritorije sistematično uništavaju, onda možemo da se zapitamo: „Jesmo li živi?“. Da se ne zavaravamo, to što mrdamo i dišemo nije dovoljno. Potrebno je i da znamo odgovore na neka suštinska pitanja.

Kako se zove naša država? Jugoslavija. Jugoslavija, koja? Prva, druga, treća, četvrta… Sve su to pridevi koje upotrebljavamo uz ime svoje države, koju zbog toga i nikako ne možemo da doživimo kao otadžbinu. Koja nam je himna? Jel“ to ona što navijači zvižde uz nju? Ili ona koja se nije čula na Olimpijskim igrama u Sidneju, jer ju je nadjačala pesma „Spasi Srbiju i ubi seeee…“? Na kojim teritorijama danas žive Srbi? I na ovo pitanje je nemoguće odgovoriti, pošto se ne zna tačno koji Srbi prihvataju da su Srbi. Ovo je takođe jedinstveni slučaj u svetu: da pripadnici jednog naroda uporno tvrde da nisu pripadnici tog naroda. Evo vesti koju prenosi Fonet:

„Predsednik Odbora za jezik Crnogorskog PEN centra, akademik Vojislav Nikčević, najavio je da će ekspertska komisija koju čine najeminentniji jezikoslovci i književnici iz Crnogorskog PEN centra i Dukljanske akademije nauka i umetnosti, uskoro ponuditi Vladi Crne Gore dokument o kodifikaciji crnogorskog jezika i njegovom priznanju kao službenog jezika, što bi bilo upisano i u novi Ustav Crne Gore. Nikčević je, u intervjuu Pobjedi, najavio skoro štampanje „Gramatike crnogorskog jezika“, koju je on napisao, zatim knjiga Branka Šoća „Romanske i grčke posuđenice u crnogorskom jeziku“, kao i dela „Crnogorski jezik u Gorskom vijencu“, autora Žarka Đurovića. Podsećajući da je u Podgorici nedavno priređen dvodnevni simpozijum o štokavskim književnim jezicima, uz učešće više od 20 domaćih i stranih naučnika, Nikčević je istakao da je tom prilikom potvrđeno postojanje crnogorskog književnog jezika, kao jednog od „naslednika bivšeg srpskohrvatskog, odnosno hrvatskosrpskog standardnog jezika“. „Zato je od najeminentnijih jezikoslovaca i književnika Crnogorskog PEN centra i DANU formirana tročlana komisija, koja će sve to pripremiti i Vladi Republike Crne Gore ponuditi kao gotovo rješenje na usvajanje“, dodao je on. Nikčević je najavio i da će, nakon okončanja rada na Crnogorskoj enciklopediji, prioritet imati rad na izradi „Razlikovnog rječnika crnogorskog jezika“, u odnosu na srpski, hrvatski i bosanski jezik.“

Setimo se samo skorašnje reforme hrvatskog jezika, kada su se mnogi hrvatski književnici i novinari našli u čudu, jer su shvatili da hrvatski kojim govore nije hrvatski kojim se u novoj državi govori. Pojavile su se i besmislice tipa prevođenje sa srpskog na hrvatski i obratno, a neki su u šali predlagali i uvođenje usluga prevođenja sa hrvatskog na hrvatski. A šta bi na predlog reforme u Crnoj Gori danas rekao Njegoš čije delo pokušavaju da upotrebe u tu svrhu? Jezik nije moguće stvoriti, jezik nije moguće izmisliti, jer je jezik materica jednog naroda. Svako ko pokušava da jezik stvori, najblaže rečeno, ima sumnjive namere i ciljeve. I posle niza pitanja sa početka ovog teksta evo i još jednog: hoće li nam trebati prevodioci sa srpskog na crnogorski i obratno? Hoće, ako novi, crnogorski jezik postane službeni u Crnoj Gori.

Na slici: Petar Petrović Njegoš, jedan od najvećih srpskih pesnika, mislioca i državnika.

Pratite Krstaricu i preko mobilne aplikacije za Android i iPhone.