U trendu

Mišima o prokaženom delu

Jedan od najpoznatijih japanskih pisaca kod nas svakako je Jukio Mišima, nominovan za Nobelovu nagradu za književnost, autor raznovrsnih dela u kojima se prepliću japanska tradicija i zapadnjačka kultura. "Samurajska etika i moderni Japan" je njegovo razmatranje problema smrti, života, ispravnog, a sve to kroz razmišljanja o kontroverznom delu "Hagakure".
"Hagakure" su zapisi ostali nakon smrti samuraja Đoćoa Jamamotoa, koji je živeo u drugoj polovini 17. i početkom 18. veka. Nakon što je Jamamotov daimjo (gospodar) ubijen, Jamamoto je želeo da počini ritualno samoubistvo, ali mu je to bilo zabranjeno, pa se povukao i u osami, kao monah, proveo ostatak života, diktirajući svoje delo Cunamotou Taširou, uz nalog da nakon njegove smrti to delo bude spaljeno. Taširo ga nije poslušao i delo koje je kasnije postalo kontroverzno ipak je opstalo.
"Hagakure" u velikoj meri govori o tome kako samuraj treba da se ponaša u službi svog gospodara; zbog rečenica kao što je: "Shvatio sam da je put samuraja smrt" korišćena je u Drugom svetskom ratu za podstrek mladim japanskim vojnicima da voljno, kao kamikaze, umru za svog cara. Zbog toga je nakon poraza Japana ovo delo prokaženo; Mišima je u njemu našao mnogo više nego podstrek na smrt, našao je delo koje se bavi veoma bitnim i veoma komplikovanim pitanjima, a koje je zloupotrebljeno u dnevnopolitičke svrhe.
Na početku "Samurajske etike i modernog Japana" je kratak uvod prevodica, Sonje Višnjić-Žižović. Nakon toga sledi delo samog Mišime, podeljeno u četiri dela: "Hagakure i ja", koji govori o Mišiminim književnim uzorima i ističe Hagakure kao najbitniji, "Moj Hagakure" koji iznosi Mišimino viđenje i kritiku posleratnog Japana u kome kao da je glavna briga mladih Japanaca da se što lepše obuku, "48 bitnih načela u Hagakureu" u kome Mišima govori o istorijskim podacima o Đoćou Jamamotou i Cunamotou Taširou, o tome kako je Hagakure dobio naziv, o glavnim stvarima u delu i o 48 načela koje objašnjava uz citiranje izvornog dela i "Kako čitati Hagakure", o Mišiminom poimanju smrti i ispravnog života. Nakon toga slede odlomci iz samog dela Hagakure.
Mišimino viđenje ovog dela moguće je dovesti u pitanje; dobijate odlomke, pa ih možete sami protumačiti kako nađete za ispravno. Međutim, to je i dalje veoma zanimljivo viđenje, uz ideje koje bi se mogle primeniti i danas, kod nas, o pristojnom ponašanju, o tome da se oko svakog zadatka kojeg se poduhvatite treba potruditi, ne samo otaljati ga, o pažnji prema deci, o tome da se neprekidno treba usavršavati, o tome da se ne treba baviti nečim što ne želite jer imate samo ograničeno vreme na raspolaganju pa je suludo protraćiti ga na ono što nimalo ne želite…
I Hagakure i "Samurajska etika i moderni Japan" su interesantna dela, dela koja vas mogu navesti da se zamislite nad sopstvenim životom i načinom na koji ga vodite. Ne kažemo da ćete se svakako prikloniti Jamamotovom ili Mišiminom viđenju stvari, ali biste mogli da pronađete i neke ideje za sebe, kao i da steknete uvid u kulturu drugačiju od naše.

Pratite Krstaricu i preko mobilne aplikacije za Android i iPhone.