Višestruki umetnici (1)

Sama činjenica da su se sva četiri brata Nastasijević bavili umetnošću i ostavili svojevrstan trag u našoj istoriji umetnosti već po sebi zavređuje pažnju – pogotovu kada se ima u vidu da jedan od četvorice, Momčilo, spada u najveće srpske pesnike 20. veka, dok su Svetomir, Slavomir i Živorad svojim delom ostali zapisani u istoriji naše književnosti, muzike i slikarstva. Pa ipak, prvi put u našoj monografskoj literaturi, delo sve četvorice braće obuhvatio je tek Miloš M. Marković u delu nazvanom jednostavno – "Nastasijevići".
Ono što je bilo zajedničko za svu četvoricu braće jeste njihovo uverenje da je umetnost utoliko vrednija i samosvesnija ukoliko prositiče iz duha narodnog stvaralaštva, iz bića kulture naroda i njegovog jezičkog ili muzičkog izraza. Najstariji brat Živorad jedan je od osnivača ULUS-a, osnivač i glavni predstavnik grupe "Zograf", koja je težila obnovi srednjovekovnog slikarstva. Samo godinu dana mlađi od njega, potonji književnik i profesor gimmazije u Beogradu, diplomirao je na Beogradskom filozofskom fakultetu. Pisac lirskih pesama, drama i pripovedaka, kroz eseje i filozofske meditacije sjajno opaža ljudske običaje i naravi. Njegovi poetski "Lirski krugovi", pripovetke "Iz tamnog vilajeta", libreta "Đurađ Branković", "Međuluško blago", zatim drame "Kod večite slavine", "Nedozvani", Gazda Mladenova kći" i mnoga druga dela, odlikuju se originalnim stilom i velikom jezičkom inventivnošću.
Stanislav Vinaver, jedan od najboljih poznavalaca dela Momčila Nastasijevića, nazvao ga je s razlogom "svecem srpskog jezika i srpskog književnog izraza", uvek okrenutog narodnoj književnosti, poeziji i prozi u našem narodnom govoru.

Pratite Krstaricu i preko mobilne aplikacije za Android i iPhone.