PronaĆĄao torbu sa 40.000 evra i vratio vlasniku – nije dobio ni hvala
Verovali ili ne, poĆĄtenih graÄana u Srbiji joĆĄ ima, a najbolji primer je Jugoslav ÄukiÄ, noÄni Äuvar u kafiÄu na Banovom brdu koji pronaĆĄao zaboravljenu torbu i u njoj 40.000 evra, koje je vratio vlasniku.
Ovaj poĆĄteni Äovek je u baĆĄti kafiÄa gde radi, proĆĄle nedelje pronaĆĄao torbu sa 40.000 evra, 100.000 dinara i desetak bankovnih kartica i sve je vratio vlasniku.
U svojoj ispovesti za „Informer“, Jugoslav, koji je po zanimanju maĆĄinski inĆŸinjer, rekao je kako veÄ 15 godina radi kao noÄni Äuvar i za to vreme bezbroj puta je usreÄio zaboravne vlasnike.
„Äim doÄem na posao, prvo proÄem kroz kafiÄ i sve paĆŸljivo pogledam, jer gosti Äesto zaborave kljuÄeve ili mobilni telefon. Tako je i bilo proĆĄlog ponedeljka kada sam u baĆĄti, za jednim stolom uoÄio crnu torbu. Odmah sam je otvorio da proverim da unutra nije neka droga, oruĆŸje ili moĆŸda bomba.
„MeÄutim, torba je bila puna para, oko 40.000 evra i 100.000 dinara. Sav sam se preznojio dok sam gledao novÄanice u apoenima od po 200 i 500 evra. Tolike pare u ĆŸivotu nisam video! Momentalno sam zatvorio torbu i poneo je sa sobom da saÄekam vlasnika“, ispriÄao je Jugoslav.
Nakon nekoliko sati je u kafiÄ uleteo vidno uzrujan i preznojen Äovek koji je paniÄno traĆŸio svoju torbu.
„Äuo sam naglo koÄenje i video Äoveka da istrÄava iz dĆŸipa. DoĆĄao je do vrata od kafiÄa, bled kao krpa. Mislio sam da Äe da se sruĆĄi. Pitao je da li je tu ostala njegova torba, kada sam rekao da jeste, poÄeo je paniÄno da ponavlja: „Daj mi je, daj mi je, daj mi je“. Odmah sam mu je dao i on je seo i poÄeo da broji novac. Kada je izbrojao, rekao je doviÄenja i otiĆĄao. Nikada ne oÄekujem da me neko Äasti, ali je bio red da se zahvali, makar kafu da popijemo, da me ispoĆĄtuje kao Äoveka. MoĆŸda je tada bio u ĆĄoku, ali je mogao doÄi za nekoliko dana da se zahvali, ali Äudni su ljudi“, kaĆŸe Jugoslav.
Ovaj poĆĄteni Äovek iako krpi kraj sa krajem da bi preĆŸiveo i prehranio sebe i unuku, koja ĆŸivi sa njim, nijednog trenutka nije pomiĆĄljao da zadrĆŸi novac, jer kako kaĆŸe do kraja ĆŸivota ne bi mogao mirno da spava.
„Pre bih umro nego da uzmem jedan dinar koji pripada nekom drugom. Jednostavno tako sam vaspitan, da mi Äist obraz i miran san budu iznad svega. Nisam ni na trenutak pomislio da zadrĆŸim novac, iako sam zano da tu ima dovoljno da ne moram da radim do kraja ĆŸivota. Zamislite da je taj Äovek odvajao za stan ili da leÄi dete ne daj BoĆŸe, pa kakav bih to Äovek bio“, iskren je Jugoslav.
Pratite Krstaricu i preko mobilne aplikacije za Android i iPhone.