BRISEL – Nakon tri dana briselske nesanice zbog postizanja dogovora o paketu budućih zvaničnika EU, analize pojedinih medija pokazuju da je konačni kadrovski dogovor o čelnim evropskim pozicijama u datim okolnostima ponajbolji.
Komentator hrvatskog Tportala, Višeslav Raos, smatra da je i stranačka ravnoteža savršeno postignuta.
„Treba, međutim, videti hoće li istok Evrope u potpunosti biti zadovoljan ovakvim kadrovskim raspletom i u kojoj meri će se Ursula fon der Lajen na novoj funkciji osamostaliti od (Angele) Merkel“, piše autor.
Konstatuje da je konačni dogovor plod različitih kompromisa, koji, međutim, neće moći da zadovolji sve i svakoga.
Uzevši u obzir povećanu fragmentiranost Evropskog parlamenta nakon majskih izbora, različite koncepcije daljnjeg razvoja Unije, posebno razmimoilaženja Pariza i Berlina, ovakvi teški pregovori oko zatvaranja kadrovske ukrštenice na vrhu EU ne treba, kaže, da čude.
Svaki, pa i ovaj dogovor oko ključnih mesta u Uniji jednačina je s puno elemenata koja zahteva mnogo umešnosti pregovaranja, jer, napokon, prema rečima Makds Vebera, prezimenjaka nesuđenog prvog Bavarca na čelu Komisije, „politika znači snažno, lagano bušenje tvrdih dasaka sa strašću i odmerenošću“.
Raos kaže da je nakon propasti dogovora 20. juna postalo jasno da će Makron pokušati da stopira Veberov izbor za šefa Komisije, dok je pak Merkelova konačno u odmeravanju između guranja nemačkog kandidata i očuvanja principa „špicenkandidata“, koji, kako navodi, i dalje ide na ruku EPP-u, osnažuje Parlament u kojem Nemačka ima ponajviše poslanika i iz nemačke vizure deluje kao demokratizacijsko sredstvo, odabrala ovo poslednje, ali uz rezervnu poziciju za EPP-ovog nosioca liste.
Raos kaže da konačni kadrovski dogovor naravno da nije najboljih od svih mogućih dilova, ali u datim okolnostima predstavlja umetnost mogućeg i stoga jeste ponajbolji.
„Stranačka ravnoteža je savršeno postignuta: od pet ključnih pozicija, narodnjaci su dobili dva i po, socijalisti jedno i po, a liberali jedno i po, s tim da je EPP ipak, naposletku, dograbio mesto šefice Komisije. Upravo kako je to na marginama jučerašnjih pregovora bio priželjkivao Xavier Bettel, luksemburški liberalni premijer, izuzev pozicije predsednika Parlamenta, u slučaju četiri preostale pozicije postignuta je savršena ravnoteža između muškaraca i žena. Takođe, ovakav odabir podosta je dobro uravnotežen, s rasponom godina od ranih četrdesetih do kasnih sedamdesetih.
Primećuje da, međutim, geografski balans ipak nije „dobacio“ novim članicama, niti je dao išta Skandinavcima.
Iste zemlje, odnosno regije, koje su učestvovale u planu iz Osake na kraju su raspodelile funkcije.
Time su, navodi autor, EPP i Merkel napravili veliki ustupak osporavaocima sistema nosilaca lista (Spitzenkandidaten), odnosno popustili Makronu i novom liberalnom klubu zastupnika Obnovimo Evropu.
Zauzvrat je Nemačka dobila prvu šeficu Komisije još od Valtera Halštajna (1958.-1967.), a EPP kontroliše i Komisiju i ECB.
(Tanjug)
Pratite Krstaricu na www.krstarica.com