Sukob u Siriji istovremeno je i NAĆ rat
Posmatran iz ugla spoljne politike Srbije i sloĆŸenog poloĆŸaja u kojem se nalazimo, stav predsednika Aleksandra VuÄiÄa o novom krugu eskalacije krize u Siriji je ispravan. âNe moĆŸemo da se meĆĄamoâ, za nas je to âbolno podseÄanje na period kroz koji smo proĆĄliâ, i viĆĄe od ovog umerenog saopĆĄtenja, rukovodstvo Srbije ne moĆŸe dati. Ipak…
âNe mogu nam bombe niĆĄta,
Ni oluja niti kiĆĄa,
Gde se ova pesma Äuje,
Tamo srce pobeÄuje.â
Aj Karmela, pesma revolucionara izÂ Ć panskog graÄanskog rata,
inaÄe omiljena Ernestu Hemingveju.
Ipak, kako stvari stoje, u jednom trenutku Äemo se âumeĆĄatiâ. U politiÄkom smislu, naravno. Tada Äe rat u Siriji postati i naĆĄ rat. ZaĆĄto?
Pre ili kasnije, Zapad Äe traĆŸiti od nas da se odredimo, pa shodno tome i da u meÄunarodnim organizacijama glasamo, ali i da javno te svoje odluke branimo. U prilog toj tezi idu i rezultati novog ameriÄkog bombardovanja Sirije. Ć ta je time postignuto? TaktiÄki â gotovo niĆĄta, poĆĄto je sirijska protivvazduhoplovna odbrana oborila 71 od 102 projektila. Strategijski â apsolutno niĆĄta, poĆĄto su u predveÄerje istog dana sirijske snage u potpunosti oslobodile IstoÄnu Gutu. ZaĆĄto se onda pribeglo toj, u svakom pogledu skupoj akciji? Odgovor je jednostavan: iz politiÄkih razloga.
Takvim potezima, mada oni ne menjaju âstanje na frontuâ, nastavlja se âglobalni ideoloĆĄki ratâ, vazali (kojima tepaju da su saveznici ili partneri) drĆŸe u stanju mobilizacije, a rov prema neprijateljima produbljuje. To je nastavak svega ĆĄto smo gledali prethodnih dana, od âsluÄaja Skripaljâ, do proterivanja ruskih diplomata. Zbog toga novo bombardovanje Sirije ima daleko veÄi znaÄaj od regionalnog, bliskoistoÄnog okvira. Za SAD, uz lojalne Veliku Britaniju i Francusku, to je cause cĂ©lĂšbre, poseban sluÄaj u svakom pogledu. To je borba izmeÄu âdobraâ i âzlaâ, pa Äe se prema kriterijumu ko (makar donekle) prati âkoaliciju voljnihâ vrĆĄiti novo razvrstavanje aktera meÄunarodnih odnosa.
Na odreÄeni naÄin, to nam novom knjigom objaĆĄnjava Medlin Olbrajt. Promotivna turneja je upravo poÄela, a samim naslovom âFaĆĄizam: Upozorenjeâ, bivĆĄa ameriÄka drĆŸavna sekretarka ukazuje protiv koga se treba boriti. Istina, u novom soÄinjeniju Olbrajtova je dobro potkaÄila i Donalda Trampa, optuĆŸujuÄi ga ponajviĆĄe za indukovanje kontinualnih druĆĄtvenih podela i naruĆĄavanje demokratskih institucija. Ipak, ameriÄki predsednik nije i prva zvezda te knjige, a posle odluke o bombardovanju Sirije moĆŸda Äe u drugom izdanju njemu posveÄeno petnaesto poglavlje biti i izbaÄeno. NajveÄa pretnja meÄunarodnoj bezbednosti su pre svih ostalih Vladimir Putin i Kim DĆŸong Un, poĆĄto se oslanjaju na brojne taktike kao i faĆĄisti dvadesetih i tridesetih godina HH veka. Nije mimoiÄen ni predsednik Turske, takoÄe poÄaĆĄÄen celim jednim poglavljem i nazvan âErdogan VeliÄanstveniâ.
Naravno, tu je nezaobilazan i Slobodan MiloĆĄeviÄ. U svetu Medlin Olbrajt, mada ona Äesto bira reÄi, te frazama ili dugim digresijama pokuĆĄava da to saopĆĄti posredno, sve je tako jednostavno: MiloĆĄeviÄ je faĆĄista, Putin je faĆĄista, Kim DĆŸong Un je faĆĄista, Erdogan je faĆĄista. Asada da i ne spominjemo: on je preĆĄao na novi nivo, upotrebom bojnih otrova postao je najgori faĆĄista od svih faĆĄista. Sa druge strane su âona i oniâ, borci za demokratiju, ljudska prava i univerzalne principe.
Spasioci ÄoveÄanstva! Zato je za njih bombardovanje Sirije simboliÄki vaĆŸno (Äak i kada izostaju konkretni âvojni efektiâ tog napada). To je borba protiv faĆĄizma, koja treba da rezultira ne samo svrgavanjem Asada, veÄ i potpunim porazom Putina, konaÄnim slamanjem Erdogana, kljuÄnom pretnjom za DĆŸong Una i u krajnjoj liniji vraÄanjem svih ostalih koji ne budu pratili SAD âna mesto koje treba da im pripadne u svetskoj politiciâ. MeÄu ostalima su Kina, Indija, Brazil, Iran, Indonezija, JuĆŸnoafriÄka Republika i brojne regionalne sile. Ko im je kriv kada nisu hteli da se bore protiv faĆĄista!?
Diskurs koji se kreira u zapadnom javnom mnjenju, ilustrativno prikazan spominjanjem nove knjige Medlin Olbrajt, jeste da posle pola veka ponovo prisustvujemo globalnom sukobljavanju izmeÄu dobra i zla. IzmeÄu demokratskog, civilizovanog sveta i odvratnih faĆĄista, varvara. S namerom se utiskuje crno-bela tekstura meÄunarodnih odnosa, koja se ne moĆŸe promeniti sve dok âdobroâ ne pobedi âzloâ. AnalizirajuÄi aktuelni trenutak iz ideoloĆĄkog rakursa i imajuÄi uvidu âargumentacijuâ koja se koristi, Sirija za SAD postaje moĆŸda i najbitniji âlakmus papirâ za svrstavanje i razvrstavanje, to poprima elemente antologijske bitke od koje zavisi sudbina danaĆĄnje civilizacije. Otuda i polazna konstatacija kako Äe baĆĄ povodom Sirijskog rata uslediti pritisci da se opredelimo.
I, sve su prilike, pre ili kasnije, to Äemo morati i da uÄinimo. Sada Äe mnogi pitati: kako, a da se nikome ne zamerimo? Pa, u ovakvim okolnostima zameriti se nekome moramo. A opredeliti se moĆŸemo â jednostavno! NaĆĄe je da budemo na strani pravde i istine. I da svoju poziciju branimo snagom argumenata i ubeÄenoĆĄÄu u ispravnost stavova. MeÄunarodna bezbednost nije naruĆĄena zato ĆĄto su âzli faĆĄistiâ, od MiloĆĄeviÄa, preko Putina, do Asada, dolazili na vlast u razliÄitim drĆŸavama, veÄ zato ĆĄto stari svetski poredak nestaje, a njegova ideoloĆĄka osnova â neoliberalizam â ulazi u svoju terminalnu fazu.
Prisustvujemo nasilnim pokuĆĄajima odrĆŸavanja starog poretka proizvodnjom haosa u gotovo svim neuralgiÄnim regionima (Bliski istok je tek jedan od njih), kao i veĆĄtaÄkom oĆŸivljavanju neoliberalne ideje. Otuda ovoliko agresivnosti, zveckanja oruĆŸjem, laĆŸi, olakog etiketiranja⊠Borislav PekiÄ u âNovom Jerusalimuâ detaljno opisuje kako su francuski revolucionari 1794. godine ukinuli pravo na odbranu osumnjiÄenima. âOdbrana je proglaĆĄena demonstracijom kontrarevolucionarnog nepoverenja u Narodni sud.â
Zatim su zabranjene sve druge presude osim smrtne ili oslobaÄajuÄe. Naposletku, sudovi su odustali od oslobaÄanja, pa su svi osumnjiÄeni âod prostitucije do konspiracije, od sumnjivog porekla do kiselog lica na stalnim patriotskim poselimaâ proglaĆĄavani narodnim neprijateljima. Ć to je Revolucija âzapadala u dublju krizuâ to je i viĆĄe haosa proizvodila; haos je podstrekivao nasilje; a revolucionari su na to odgovarali svojim nasiljem, koje su joĆĄ i legalizovali donoĆĄenjem novih zakona; uĆĄlo se u spiralu nasilja koja je proizvodila novi haos. Svi znamo kako se to zavrĆĄilo! Zato je i jasno kuda sve ovo u danaĆĄnjim meÄunarodnim odnosima ide. I kako Äe se zavrĆĄiti.
âSpasioce ÄoveÄanstvaâ valja podseÄati da su oni odgovorni za ulazak u âspiralu haosaâ poĆĄto su u poslednje dve decenije isuviĆĄe Äesto pribegavali, da se izrazimo terminologijom Medlin Olbrajt, âfaĆĄistiÄkim metodamaâ, kako bi ostvarili odreÄene interese. âPaljenje Rajhstagaâ smo gledali juÄe na Markalama i u RaÄku, a danas prilikom obaranja putniÄkog aviona iznad Donbasa ili upotrebe âhemijskog oruĆŸjaâ u Damasku i Dumi.
JuÄe da bi se napala Srbija, a danas da bi se optuĆŸila Rusija ili bombardovala Sirija. Zaboravlja se i da je nasilno âprekrajanje granicaâ u Evropi, prvi put posle Hitlera, zapoÄeto 1999. godine agresijom NATO-a na SR Jugoslaviju. PreÄutkuje se ko je i kako izvrĆĄio najveÄe etniÄko ÄiĆĄÄenje na Kontinentu joĆĄ od 1945. godine i kakva je u svemu tome bila uloga vodeÄih drĆŸava âstarog poretkaâ.
Ali, ĆĄto je joĆĄ vaĆŸnije, treba im odgovoriti i da je njihova âslika svetaâ iskrivljena, nerealna. To ĆĄto rade nije moralno, pa samim tim ne moĆŸe biti ni ispravno. Oni se ne zalaĆŸu za prave vrednosti. Mi to Äinimo. Mi smo tu sasvim u pravu. Zato ĆĄto svet nije âcrno-beliâ, niti se kroz takve naoÄare moĆŸe gledati bilo ĆĄta uÂ ĆŸivotu.
PoÄeo sam sa omiljenom revolucionarnom pesmom Hemingveja, pa da sa Äuvenim ameriÄkim piscem i zavrĆĄim. On je bio ubeÄen da se odsudna bitka protiv faĆĄizma vodi uÂ Ć paniji (kao i DĆŸordĆŸ Orvel, Pablo Pikaso, Pablo Neruda, Federiko Garsija Lorka, Andre Malro, Luis Bunjuel, Marta Gelhorn i mnogi drugi), a na Äesta zapitkivanja zaĆĄto podrĆŸava revolucionare otpisao je: âO moralu znam samo toliko, da je moralno ono posle Äega se dobro oseÄate, a nemoralno ono posle Äega se oseÄate loĆĄeâ. Kada od nas budu traĆŸili da se izjasnimo, ne smemo zauzeti stav zbog kojeg Äemo se ikada u buduÄnosti oseÄati loĆĄe.
Moramo braniti âdobroâ onako kako ga mi shvatamo, a ne ono ĆĄto drugi pokuĆĄavaju da proglase âdobrimâ. Zato ne moĆŸemo, niti treba da pratimo ânjihâ. Zbog toga Äe Sirijski rat i za nas postati cause cĂ©lĂšbre. Iako u njemu naĆĄa vojska neÄe uÄestvovati, sukobljavaÄemo se zbog pogleda kako svetski politiÄki sistem treba da funkcioniĆĄe, kao i zbog temeljnih principa, kao ĆĄto su pravo na slobodu, moguÄnost izbora i legitimnost moralnih obrazaca.
(Sputnjik)
Pratite Krstaricu i preko mobilne aplikacije za Android i iPhone.