U nastavku uvodne reči na ponovljenom sudjenju Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću-Frenkiju, tužioci su danas u Hagu tvrdili da su optuženi odgovorni za teške zločine koje su snage pod njihovom kontrolom počinile nad Muslimanima tokom rata u BiH.
Tužilac Adam Veber je rekao da su Stanišić – kao šef Služe državne bezbednosti Srbije, i Simatović – kao njegov čovek na terenu, u BiH od 1992. sprovodili isti udruženi zločinački poduhvat nasilnog proterivanja nesrba radi objedinjavanja srpskih teritorija, koji su prethodno sproveli u Hrvatskoj.
Na čelu tog poduhvata, po tužiocima, bio je tadašnji predsednik Srbije Slobodan Milošević.
Stanišić (66) i Simatović (67) su u Medjunarodnom krivičnom tribunalu za bivšu Jugoslaviju optuženi za zločine Hrvatima i Muslimanima tokom ratova u Hrvatskoj i BiH, 1991-95.
Optužnica ih tereti za progon na rasnoj, verskoj i političkoj osnovi, ubistva, deportacije i prisilno premeštanje hrvatskih i muslimanskih civila.
„Počinoce zločina u Hrvatskoj, optuženi su jednostavno premestili u Bosnu i to na područja od ključne važnosti“, rekao je tužilac.
Etničko čišćenje u Bosni počelo je, po Veberu, napadima jedinica pod kontrolom SDB Srbije na Bijeljinu i Zvornik, aprila 1992, u kojima su desetine muslimanskih civila pobijene, a hiljade prognane.
„Crvene beretke“, „Tigrovi“ i druge formacije su, po instrukcijama Stanišića i Simatovića, slične akcije sproveli na područjima ključnim za ostvarenje strateškog ratnog cilja bosanskih Srba – trajnog razdvajanja od Muslimana i Hrvata, uz fizičko povezivanje srpskih teritorija u Bosni i Hrvatskoj sa Srbijom.
Iz logora za obuku na teritoriji Hrvatske, Bosne i Srbije, te jedinice su, po istom receptu, zauzimale opštine Bosanski Šamac, Sanski Most, Doboj i Brčko, izloživši lokalne Muslimane zločinima i nasilju zbog kojeg su morali da odu, kazao je Veber.
„Milošević, Stanišić, Simatović i drugi učesnici u udruženom zločinačkom poduhvatu delili su nameru da zauzmu dve trećine teritorije BiH i učine ih srpskim“, što su, po tužiocu, i uspeli do jeseni 1992.
Kao saučesnike u tom poduhvatu, Veber je naveo Radovana Karadžića, Ratka Mladića, Momčila Krajišnika, Biljanu Plavšić i Miću Stanišića.
Njihovu povezanost sa Stanišićem i Simatovićem zastupnik optužbe je dokazivao izvodom iz ratnog dnevnika generala Mladića, u kojem je napisao da uživa „snažnu podršku SDB Srbije“.
Iz prisluškivanog razgovora sa Karadžićem, u januaru 1992, tužilac je citirao Stanišićeve reči da će, ako ne prihvate razdvajanje, Muslimani biti „potpuno istrebljeni“.
Kao primer takvog pristupa, Veber je naveo da su Ražnatovićevi „Tigrovi“ u aprilu 1992. na ulicama Bijeljine ubili 45 civila, i da su ta i druge paravojske pod kontrolom SDB Srbije, nedugo zatim, u Zvorniku usmrtile 500 Muslimana.
Dokaz da su u Bosni i Hrvatskoj zločine počinili pripadnici SDB Srbije su i njihovi personalni kartoni, koje će tužilac Veber, kako je najavio, prikazati tokom sudjenja.
Tužilaštvo će sutra okončati svoju reč. Odbrane Stanišića i Simatovića održaće svoje uvodne reči tek pošto tužioci završe izvodjenje dokaza.
Posle prvog sudjenja, prvostepeno veće haškog Tribunala oslobodilo je 29. maja 2013. Stanišića i Simatovića krivice po svih pet tačaka optužnice.
Medjutim, Apelaciono veće Tribunala je 15. decembra 2015. prihvatilo ključne osnove žalbe koju je na tu presudu uložilo Tužilaštvo, poništilo oslobadjajuću presudu i naložilo da se sudjenje ponovi.
(Beta)
Pratite Krstaricu na www.krstarica.com