U trendu

Udar sa Apenina: Šta Evropu više plaši — lira ili savez sa Putinom

Mada su Evropa i sama evrozona u problemima, a rešenje problema samo se odlaže, italijansko napuštanje evrozone je nešto što je u ovom trenutku nezamislivo. Italija o tome ne bi trebalo ni da razmišlja, smatra ekonomista Ivan Nikolić.

Nova Vlada Italije još nije ni formirana, a evrozonu već boli glava od pobednika parlamentarnih izbora. Samo što su Liga Severa i Pokret „Pet zvezdica“ predsedniku Italije za premijera predložili politički anonimnog univerzitetskog profesora Đuzepea Kontea, krenule su spekulacije o daljem ostanku Italije u zoni evra.

Dve stranke koje čine pobedničku koaliciju žestoko su kritikovale evro i čak „stavile crno na belo“ u svoj zajednički program izlazak iz evrozone, kažu kritičari.

Tako su protumačili stav Lige da je evro „pogrešan ekonomski i socijalni test“ i da je neophodna serija reformi i koordinirani izlazak svih zemalja iz monetarne unije.

Iz komšiluka su se odmah oglasili. Francuski ministar ekonomije Bruno le Mer je upozorio da bi stabilnost evrozone mogla da bude ugrožena ukoliko nova Vlada Italije ne bude poštovala obaveze koje se odnose na smanjenje javnog duga i budžetskog deficita.

Koliko je realna mogućnost da Italija izađe iz evrozone i da li bi pokušaj da se napusti evro po posledicama bio još gori od članstva u evrozoni?

Direktor u Ekonomskom institutu, analitičar Ivan Nikolić za Sputnjik kaže da je napuštanje evrozone u ovom trenutku nezamislivo i nemoguće i da Italija o tome ne bi trebalo ni da razmišlja. Postoje, dodaje on, dileme i neizvesnosti šta će se desiti nakon formiranja Vlade, ali to u svakom slučaju nije pitanje ostanka u evrozoni.

Jedno su izborna obećanja, a drugo je ono što je realan život i obično tu postoje velika odstupanja i po pravilu se ne ispunjava ono šo se tokom kampanje biračima servira, napominje taj ekonomista.

„Definitivno, Italija jeste u problemu. Nivo javnog duga je jako visok, njegov udeo u BDP-u je isti kao onaj koji je bio u trenutku sloma Grčke 2010. i 2011. godine. Italija je zadužena više od 130 odsto BDP-a i to je iznos koji je bio kritičan i za Grčku“, napominje sagovornik Sputnjika.

Komentarišući poruku lidera Lige Matea Salvinija putem Tvitera, koji je Francuzima odgovorio na američki način: „Italijani na prvom mestu“, Nikolić kaže da takve izjave pogotovo priliče desnim snagama dok su van vlade ili deluju iz opozicije i dok potpuno ne preuzmu odgovornost i obaveze.

„Videćemo šta će biti kada i ako bude formirana Vlada. Setimo se šta su samo izjavljivali grčki političari pre nego što su došli na vlast, pa su posle prihvatili i više nego što se od njih tražilo“, podseća Nikolić.

On, međutim, napominje da je upravo Francuska poslednja koja bi trebalo da usmeri kritike na Italiju.

„Kada pogledate ko u EU generiše deficit i kome se dug ne smanjuje nego povećava to je upravo Francuska. Prema tome i Francuska i Italija su u ovom trenutku kritične tačke ili bolna mesta u ekonomiji evrozone. Ti problemi koji karakterišu te dve zemlje su odavno poznati. Nažalost, pokazalo se da rigorozne mere štednje nisu dale pozitivnih efekata“, ističe analitičar Ekonomskog instituta, koji kao pozitivne primere izdvaja Portugaliju i Španiju.

Problematična konkurentnost je, kako objašnjava Nikolić, suština problema i Francuske i Italije i zemalja evrozone, jer one troše više nego što realno mogu, uvećavajući deficit i javni dug. Momenti kao što je politička neizvesnost dodatno produbljuju taj rizik koji se odmah reflektuje na promene na finansijskom tržištu.

On ističe da su Evropa i sama evrozona u problemima i da je najgore što se rešenje problema samo odlaže.

„Grčka je najbolji primer. Prošli su tri kruga mera paketa spasavanja i rezultati su izostali. U avgustu im ističe taj odnos sa trojkom, odnosno sa evropskim finansijerima i apsolutno je neizvesno da li će taj aranžman biti produžen, ili će ići u formalni bankrot“, ilustrovao je Nikolić.

Uprkos problemima evrozone i činjenici da ugovor o Vladi Pokreta „Pet zvezdica“ i desničarske Lige Severa okreće leđa štednji i „diktatima“ Brisela, šanse Italije da napusti evro su male i zbog toga što je italijanski predsednik Serđo Matarela najavio da će zaustaviti svaku vladu koja to bude dovela u pitanje.

Da li je Makronova Francuska „strahovanjima“ zbog italijanskog skretanja sa EU puta u stvari još jednom htela da sebe promoviše kao nekog ko pretenduje na liderstvo u EU?

Upravo je lider Lige Mateo Salvini poručio da druge evropske nacije nemaju razloga da se plaše nove Vlade Italije jer je njen cilj da rastom ekonomije smanji dug, uz dužno poštovanje pravila i granica Evropske unije. Izlazak iz evrozone je predviđen samo u slučaju da tako na referendumu odluče građani.

Možda neke u EU više plaši to što se u programu buduće Vlade navodi da je Rusija bitan ekonomski i trgovinski partner Italije, kao i da je potrebno obnoviti punu saradnju s ruskim predsednikom Vladimirom Putinom, jer je Moskva strateški sagovornik Rima i Evrope.

(Sputnjik)

Pratite Krstaricu i preko mobilne aplikacije za Android i iPhone.

Pošalji komentar