U trendu

Francuzi obeležavaju 100 godina od rodjenja Edit Pjaf

Raznim kulturnim manifestacijama ovog vikenda se u Francuskoj obeležava 100 godina od rodjenja ikone francuske šansone Edit Pjaf, čiji glas i reči pesama pogadjaju publiku širom sveta.

„Više od sadržaja pesama, njen glas uvek je mogao da gane i uzbudi ljude širom planete. Njen glas pobedjuje vreme i granice i dirljivo je konstatovati da je ta mala iz Belvila i dalje aktuelna, u trenutku kada zemlja prolazi kroz pravu tragediju“, rekao je biograf Edit Pjaf, Robert Belre posle terorisitčkih napada u Parizu 13. novembra, u kojima je stradalo 130 osoba i povredjeno više od 350.

Edit Pjaf rodjena je 19. decembra 1915. godine u kvartu Belvil u Parizu, gde je u jednoj crkvi danas u njen pomen održana misa, a tokom celog vikenda biće joj odata počast širom Francuske, izmedju ostalog u pariskoj Filharmoniji.

Odmah posle terorističkih napada u Parizu, mnogi umetnici iskoristili su pesme Edit Pjaf kako bi odali poštu žrtvama, a medju njima je Madona, koja je na koncertu u Stokholmu otpevala „La vide en rose“. U Los Andjelesu isto je učinila Selin Dion koja je interpretirala pesmu „L’hymne à l’amour“.

Fudbalski klub Tigrovi iz Meksika je posle minuta ćutanja za žrtve najvećeg terorističkog napada u istoriji Francuske pustio „La vie en rose“, a na društvenim mrežama masovno su objavljivani delovi pesme „Sous le ciel de Paris“ i „Je ne regrette rien“.

„Ako želite da vodite rat protiv francuske umetnosti i stila života, oni će vam dovesti Sartra, Edit Pjaf, dobro vino i cigarete Goloaz. Razbiće vas“, rekao je engleski humorista Džon Oliver.

Edit Pjaf je simbol pariškog uha i bratstva običnih ljudi u Parizu, kaže Belre.

„Ona nije uvek išla putem koji se smatra ispravnim, ne možemo je smatrati nekim ko sa sobom nosi francuske vrednosti. Ali ona jeste glasnik, jer je imala tu vatru i strast da se svojim pozivom bavi do krajnih granica svojih snaga“, rekao je on.

Osim Šarla Aznavura, Edit Pjaf je jedina medju francuskim muzičarima koja je doživela tako veliku slavu, a od 10. oktobra 1963. godine, kada je umrla, njena slava nije umanjena.

„Edit Pjaf možete čuti u nekom bistrou na drugom kraju sveta. Sećam se da sam je čuo u Čileu, a onda u prodavnicama u Japanu… Nema baš mnogo takvih slučajeva“, rekao je Robert Belre.

Poznata pod nadimcima „Klinka“ i „Vrabac“, osvojila je publiku svojim snažnim glasom i naglašenim francuskim slovom R, upornošću i jednostavnim nastupima, sa običnim gestovima za svaku pesmu i uvek u crnoj haljinici s licem u gro planu.

Već više od 20 godina pesma „La Vie en Rose“ je neprestano medju 10 najboljih francuskih šansona i standard u celom svetu.

Njene najpoznatije pesme su „Tu es partout“ (1943), „La Vie en Rose“ (1945), „Hymne a l’amour“ (1949), „Sous le ciel de Paris“ (1954), „Les Amants d’un jour“ (1956), „Milord“ (1959) i „Non, je ne regrette rien“ (1960). Glumila je u nekoliko filmova, medju kojima „French cancan“ iz 1954. godine.

 

(Beta)

Pratite Krstaricu i preko mobilne aplikacije za Android i iPhone.

Pošalji komentar