U trendu

Dobrovoljno je ušao u Aušvic: Niko mu nije verovao šta je otkrio

Kada su nepunih godinu dana od okupacije Poljske, u leto 1940. počele pristizati vesti da su Nemci izgradili jedan kazneni logor, 39- godišnji poljski vojni kapetan Vitold Pilecki se odmah prijavio da ode na lice mesta. Da sazna koliko su tačne glasine o nemačkim zločinima u takvim logorima. Ono što je saznao u 945 dana provedenih u Aušvicu, najvećem i najozloglašenijem logoru nacističke Njmačke, bilo je zastrašujuće. U njegove izveštaje malo je ko verovao. Mislili su da preteruje jer je zvučalo tako nestvarno.

Vitold Pilecki, jedan od osnivača poljskog pokreta otpora rođen je 1901. godine. Kao maloletnik učestvovao je i u Prvom svetskom ratu, a nakon rata borio se protiv snaga sovjetske Rusije.

Oženio se i dobio decu, a kada je Nemačka okupirala Poljsku 1939. sa još jednim prijateljem osnovao je Tajnu poljsku vojsku, koja je imala uporišta u gotovo svim većim gradovima središnje Poljske. On se jedini dobrovoljno javio da uđe u Aušvic, a za taj čin je dobio odobrenje nadređenih u pokretu otpora i lažne isprave na ime Tomas Serafinski. U septembru 1940. godine dobrovoljno se tokom jedne od racija predao neprijatelju i uskoro zajedno sa stotinama drugih transportovan u Aušvic.

U dokumentu “Volonter Aušvica”, koga je komunistička Poljska decenijama držala tajnim, piše kako je Pilecki opisao ulazak u Aušvic.

– Pozdravio sam se sa svime što sam do tada znao i ušao u nešto što nije bilo nimalo nalik bilo čemu što sam video.

Pileckiju je brzo postalo jasno šta se zapravo događa u Aušvicu – bila je to mašina za ubijanje. Dodeljen mu je posao koji je podrazumevao i rad izvan logora, pa je uspevao da prokrijumčari izveštaje poljskoj vojsci. Iz dana u dan njegovi su izveštaji bili sve jeziviji.

Gepostet von Witold Pilecki am Dienstag, 15. September 2015

– Više od hiljadu novopridošlica danas poslato je u plinske komore. Tela su spaljena u novom krematorijumu – napisao je Pilecki. Vremenom su njegovi izveštaji postali toliko strašni da je svima bilo teško da poveruju u sve što je napisao.

Aleks Storožinski, predsednik fondacije Koscijusko ispričao je kako je Pilecki izveštaje slao vojsci koja se skrivala po Varšavi.

– Mislili su da preteruje. Nisu mogli da veruju da postoje plinske komore, peći, da su im davali injekcije od kojih su umirali. Zvučalo je nestvarno –  rekao je Storožinski.

Kada je shvatio da Aušvic neće napasti ni saveznici ni Poljska, odlučio je da sa još dvojicom zatvorenika pobegne iz logora smrti. Pobegli su kroz vrata kućice koja je služila kao pekara. Ispod logorskih uniformi imali su normalnu odeću, a sa sobom su poneli duvan koji su bacali iza sebe kako psi ne bi mogli da ih nanjuše.

Nakon bega, Pilecki se priključuje poljskoj vojsci i sastavlja opširan izveštaj o Aušvicu.

Witold Pilecki przed ,,sądem'',,Oskarżyli go o zdradę bo Polsce wiernie służył…''

Gepostet von Witold Pilecki am Donnerstag, 24. September 2015

– U plinskim komorama završavaju mase ljudi koji ovde stižu vozovima i kamionima a ponekad je to i do hiljadu osoba dnevno. Uglavnom je reč o Jevrejima –  stajalo je u njegovom izveštaju. Saveznici dobijaju taj izveštaj i ne preduzimaju ništa, prenosi 24sata.

Pilecki je preživeo Drugi svetski rat i nije umro od nacističke ruke. Tri godine nakon završetka rata ubili su ga komunisti. Naime, Poljska je postala marionetska država po volji Moskve u kojoj su se sprovodile brutalne čistke, a on je sakupljao i materijale o zločinima komunista u Poljskoj. Tajna policija ga je pratila, uhapsila i odvela u zatvor u kom je proživio stravična mučenja. Komunističke vlasti ga u montiranom procesu osudile na smrt po optužbom – „neprijateljsko špijuniranje“. Pogubljen je na današnji dan 1948. godine.

Telo ovog poljskog junaka bačeno je u masovnu grobnicu. Kuća mu je uništena, a njegovo ime bilo je zabranjeno da se spominje. Ime Vitolda Pileckog je rehabilitovano tek nakon pada komunističkog režima u Poljskoj 1990. godine a deset godina kasnije su prvi put objavljeni njegovi izveštaji o Aušvicu. Orden Belog orla, najviše priznanje Poljske, posthumno mu je dodeljeno 2006. godine.

Pratite Krstaricu i preko mobilne aplikacije za Android i iPhone.

Pošalji komentar