U čuda se veruje (1)

Mesec je voleo vilu; vila nije mogla trpeti bolesnu, samovoljnu ljubav mesečevu, dodijala joj je njegova nesnosna strast; zato je Mesec naumio osvetiti se vili… Ovako počinje malo poznata priča velikog pesnika Laze Kostića "Čedo vilino", jedna od najstarijih srpskih bajki, koja otvara prvu antologiju bajki kod nas. U knjigu "Ptice ostanice" Gordana Maletić, inače vrsni pisac za decu, uvrstila je 58 bajki iz pera 43 autora. Početke naše autorske bajke treba tražiti u 19. veku, mada su fantastični elementi prisutni u radovima naših starih autora (racionalista i romantičara).
Jedan od ciljeva ove knjige sigurno jeste i otkriti što veći broj pisaca koji su pisali bajke u starini. Međutim, knjiga ne daje pouzdan odgovor na pitanje ko je napisao prvu srpsku bajku. Ona je retko zastupljena u periodici tog vremena, a sačuvanih knjiga sa pričama iz 19. i s početka 20. veka nema mnogo. Osim toga, bilo je više autora priča koje nisu prave bajke, onih koji su prevodili strane pisce ili pisali bajke u dramskoj formi. Stoga je najstariji rad u antologiji "Čedo vilino", u kojem je Kostić pošao od narodnog predanja, kosovskog mita. Glavni junaci ovih ostvarenja, u kojima po pravilu, nakon brojnih iskušenja, pobeđuje dobro nad zlim – uz obavezne prinčeve, princeze, careve i njihove sinove, kneževe i vitezove, jesu i drvoseče, mudraci, kao i mnoga natprirodna bića.
Među njima su najčešće patuljci, ali i razna "stvorenja" koja je samo razigrana mašta autora mogla da iznedri: zlatne pčele sa dijamantskim krilima, školjka Sedefna ruža, deda-kepec, bauk-pauk, žaba Crvenokosa, Zeleni zečić, kraljica kornjača, crni mrak koji plače, pšenica belica, konjica od stolica… Među roditeljima ovih i mnogih drugih bića su i neki zaboravljeni pisci.

Napišite komentar

Najnovije iz rubrike