najveća internet zajednica u Srbiji već 18 godina

Biti žena – blagoslov ili kletva?

Na ovu temu su me inspirisali tragični likovi žena iz raznih književnih dela. Sve ih odlikuje lepota, fizička i duhovna, izuzetnost, i sve do jedne doživljavaju tragičan kraj.

Lik Sofke. Ona je bila mlada, lepa, pametna, iz hadžijske porodice i niko joj nije bio ravan. Međutim, ona je imala svoje nagone, čulne potrebe koje su ostale neispunjene, a godine su prolazile. Na kraju se zbog hadžijskog doma žrtvovala; udala se za dečaka iz seljačke porodice, svesno prihvatajući da je to kraj njene kakve-takve sreće, da će od tada biti zarobljena u novoj kući sa novim obavezama. Postala je paćenica.

Kao i Sofka i Koštana je doživela sličnu sudbinu. Ona je volela život, radost, sreću, veselje, a pre svega slobodu. Međutim i nju strogi, zastareli patrijarhalni odnosi zarobljavaju. U početku ona se bori protiv toga, traži spas, ali na kraju shvata da je društvo jače, da se mora pokoriti i time izgubiti svoju slobodu… i njen smisao za životom se gubi.

Anika i njena vremena. Jedna ličnost, samo jedna ličnost i to žena, izaziva kobnu zarazu koja preti da rasturi domove, i to dodaje celoj krizi još jednu dimenziju, zavist u odnosu na toliku ličnu moć. Anika je misterija. Cela njena ličnost je provokacija. Ali nju je stvorila upravo ta zajednica koja je se toliko boji. Ona je žena rođena iz podsvesti mase koja je okružuje, kraljica svog carstva, nepokorna i svoja, zanosno mudra, lebdi iznad trivijalnosti, i uvek može da kaže „ne“, a to je sve što mnogi muškarci raznih uzrasta, pritisnuti brdima, obavezama, okoštalo formalnim odnosima, potajno sanjaju da budu. I ne samo muškarci! To sanjaju i žene, i zato joj se dive i mrze je, i zato je proteruju iz svojih života, nasilno i na svoju štetu
Da ne nabrajam dalje, Aksinja, Tihi Don, Ana Karenjina…

Biti žena – blagoslov ili kletva? Kada smo blagoslovene a kad prokužene, i zašto? (gospodjica14)

-U uvodnom postu su pobrojane žene koje su na neki način odudarale od sredine, po nečemu su se izdvajale i to ih je koštalo.

Ali, to se ne odnosi samo na žene.

Biti prosek je blagoslov, biti drugačiji je kletva.

Ko nije sposoban da se celog života bori sa kletvom, može samo da sklizne u prosek, sve će mu biti oprošteno. (mina68)

Napišite i Vi šta mislite o ovoj temi na Forumu Krstarice…

1 komentar
  1. Nataša Gajić

    Položaj žena, pa i muškaraca naravno, u ekstremnim književnim djelima… ekstremnim zato što su to sa svojom izuzetnošću i snagom dostignuća… takav je, koncentrisan i uobličen kao književni pandam, jer drugačije nije ni moglo biti ni privući pažnju: koncentrat iscijeđene biljke, njen sok i suština. Život je prozaičan, pa tako i ljudi u njemu sa svojim više- manje rastočenim i raspojasanim sudbina, ponekad jako jako surovo i samo liče na odapetu strijelu jednog epohalnog romana; zagrebite pa ćete vidjeti koliko je to minorno i izaziva samo trenutnu zainteresovanost jedne jake radoznalosti i trača, kako bi se dublje zavirilo, a završava površinski i samo u pojedinim slučajevima dotiče umjetnost jednog učitanog lika, doseže li- pitanje je vremena ko će ga ubaciti da bude to danas. Nema jakog života i nečije prirode, sve dok je umjetnička ruka ne uobliči i „spakuje“ da kuca žila kucavica… za vremena, a ne samo u jednom trenutku trajanja jednog života, pa i ženskog. I nije tuga ono što vlada, već sposobnost da se biće ponese, donese i iznese jedan umjetnički krik na svojim plećima: živ ili papirnat, pa ko ga više pročita… Hormoni su to a ne „sudbina“ ili proza, ma poezija u prozi, nešto između i međužanrovska pomiješana snaga će nas dotući u klišetiziranom i osrednjem vladanju sobom, onako kako se može i bez pomoći umjetnosti; ali priroda je moćna da pobijedi i nedostatke nečije a da neće jednu ženu i sebe u njoj. Priroda je ženska biljka čudnovata… samo lijepo zvuči ili smo ubili umjetnost u sebi.

Napišite komentar

Najnovije iz rubrike