U trendu

Zbog čega se većina srpskih prezimena završava na -ić?

Većina srpskih prezimena prepoznatljiva je po sufiksu -ić. Procenjuje se da se nekih dve trećine srpskih prezimena završava na -ić ili -vić.

Većina porodica u Srbiji nosi prezime po nekom od svojih predaka iz XIX veka.

Prezime ili porodično ime, rođenjem nasleđujemo od predaka. Uz ime koje nam daju na rođenju i koje predstavlja našu ličnost i nas same, prezime označava poreklo, korene i tradiciju.

Prezimena kakva nosimo danas nastala su drugoj polovini XIV veka. Srpska prezimena su uglavnom nastajala tako što se nastavak -ić, -ev ili -ov dodavao imenu oca, majke, dede ili nekoj drugoj osnovi.

Sufiks „ić“ je slovenski deminutiv čija je osnovna uloga u stvaranju patronima i matronima:

Patronim označava da je prezime nastalo od oca (npr. prezime Jovanović je nastalo od imena Jovan na koje je dodat nastavak „ov“ što označava pripadnost i na kraju je pridodat deminutivni nastavak „ić“ što znači maleni ili mladi. Prema tome, u konkretnom slučaju Jovanović je „Jovanov mladenac, mali, tj. sin, potomak“).

Matronim označava prezime nastalo od majke (npr. prezime Sarić – u ovom slučaju će na ima samo doda nastavak „ić“)

Većina porodica u Srbiji nosi prezime po nekom od svojih predaka iz XIX veka. Uzrok ovoj pojavi leži u činjenici da su se prezimena u Srbiji do druge polovine XIX veka menjala iz generacije u generaciju, tako da je većina stanovništva nosila prezime po imenu oca. Tako se dešavalo da u jednoj kući tri različite generacije imaju tri različita prezimena. U to vreme, stara, rodovska prezimena bila su mahom u manjini.

Godine 1851. knez Aleksandar Karađorđević je doneo ukaz o nepromenljivosti prezimena, čime je u većoj meri zaustavljen proces menjanja istih.

Razlike u prezimenima između Srba iz Srbije i Srba iz drugih krajeva su uglavnom u tome što su jedna formirale srpske vlasti, u skladu sa narodnom tradicijom, dok su druge formirale strane vlasti.

Pratite Krstaricu i preko mobilne aplikacije za Android i iPhone.

Pošalji komentar