Studentkinja Džodan Lindzi (21) preminula je u sredu, 26. juna, nakon što su je napale čak tri ajkule dok je plivala na Bahamima, tačnije, u vodama oko ostrva Rose Island. Džordan je iz Kalifornije i boravila je na Bahamima sa svojom porodicom, a ajkule su je napale dok je ronila.
Pretrpela je stravične povrede u napadu – otkinuta joj je desna ruka, odgrizen i deo leve ruke, izgrizene noga i zadnjica.
Na rutinskom i uobičajenom izletu tokom kojeg turisti plivaju i rone kako bi videli lokalnu atrakciju, divlje svinje koje plivaju, sve se činilo u redu. Međutim, situacija se preokrenula u trenutku.
Džordanini roditelji rekli da su videli da joj se ajkule približavaju, i da su vikali i dozivali je kako bi je upozorili, međutim ćerka ih nije čula na vreme. Posle napada, studentkinju su odvezli u obližnju bolnicu gde je proglašena mrtvom, piše Dejli Mejl.
Otac tragično nastradale 21-godišnjakinje kaže da je napad bio brz.
– Moja žena je izvukla Džordan iz vode. Rekla mi je da je niko nije upozorio da tamo ima ajkula – rekao je Majkl Lindzi.
– Ajkule uglavnom nisu zainteresovane za ljude, ali oni su divlje životinje i svašta se može očekivati. Čudno je da su u napad bile uključene čak tri ajkule – kaže ronilac Andre Masgrove.
– Svake godine stotine hiljada ljudi ulazi u vodu kod Bahama, mnogi od njih upravio kako bi videli ajkule. Jako je malo incidenata. Bahami nisu mesto gde ajkule napadaju i napadi nisu u porastu. Ovo nešto se događa jako retko – rekao je Ostin Galager, direktor neprofitne organizacije koja vodi istraživanje o ajkulama na Bahamima.
Pratite Krstaricu i preko mobilne aplikacije za Android i iPhone.
Zalosno.Mogu zamisliti koji je to bio sok za roditelje.Zelim da im Bog podari dovoljno snage da prebole gubitak deteta.
„Prosto mi je sramota kako dobro zivimo…“ Pametan to nikad ne bi izgovorio.
kako kazu – nikad ne znas zasto je neko zlo dobro..kukas sto nemas, a u stvari to ti je spas – nema sanse da te pojedu ajkule! vucicu hvala ti!
Zao mi je deteta, prekinuta je jedna mladost u procvatu. Ali kad bojle pomoslim mozda bi i ja tako prosao sa ajkulama da svoje skromno primanje ne moram odmah vratiti drzavi kroz razna davanja, poreze, kazne, dadzbine i izmisljena placanja. Ovako mi ostaje samo koja kinta za svakodnevni narodni hlebac, i da platim komunalcima za korito vode koju trosim za higijenu. O Bahamama ne mogu ni da sanjam. Ajkule mene sigurno nece pojesti, pre cu u duznicki zatvor nego medju zube ajkulama…