U trendu

Da poželiš da budeš miš

Prvi zapisi o siru nađeni su čak na egipatskim papirusima, ali se pretpostavlja da je postupak spravljanja sira otkriven mnogo ranije – pre nekih 8.000 godina. U antičkom dobu bilo je poznato već više vrsta sireva; i u starom Rimu sir je bio omiljena namirnica. Međutim, ovaj prasir se vekovima menjao i usavršavao, pa danas u svetu postoji nekih 4.000 vrsta sira.

Popularnost sira, uostalom, sasvim je razumljiva, jer je u to vreme to bio jedini način da se očuva inače lako kvarljivo mleko. Otuda i toliko vrsta sireva u gotovo svim zemljama sveta. Naravno, nisu svi bili tako uspešni kao Francuzi, koji su tvorci čak oko 300 od 4.000 raznih vrsta. Dve vrste francuskih sireva, bri i rokfor, nose čak i znak krune, jer su nazvani kraljevima među sirevima. Rokfor je plesnivi sir od ovčjeg mleka, izvanredan za soseve od sira. Tomme de Savoie, sa buđavom korom, pravi je specijalitet iz Savoje. Camembert je jedan od najpoznatijih francuskih sireva, ako ne i najpoznatiji. Postojbina ovog sira je Normandija, gde je ovakav kakav je danas proizveden još 1791. godine.

Italija se zatim pročula po parmezanu, bez koga se ne može zamisliti nijedno jelo od testenine. Parmezan je prava legenda italijanskog sira, a onaj iz pokrajina Parma i Ređo Emilija je najpoznatiji. Iza njega stoje vekovi tradicije, što se najbolje potvrđuje činjenicom da ga u svojim delima pominju Bokačo i Šekspir. U Italiji se parmezan proizvodi kao u davna vremena; oduvek je bio sinonim bogatstva i obilja. Poznati italijanski sir je pecorino toscano – zahvaljujući svom blago slatkastom ukusu, on ide dobro uz začinjena jela. Montasio mezzano je srednje star sir iz gornje Italije, idealan za pohovanje. Pecorino fiore sardo je tvrdi sir; što je stariji, postaje sve čvršći i pikantniji. Provolone, pareni sir za mešanje, zavisno od starosti, može biti blagog ukusa, ali i pikantnog. Tu je i čuvena gorgonzola, italijanski plesnivi sir, kao i mocarela – idealna za pohovanje i pice.

Švajcarci su izumeli poznati sir sa rupama – ementaler; zatim tilsiter, lako topljiv sir; grijer, koji je izuzetnog ukusa, i appenzeller, sir od nekuvanog mleka. Holanđani imaju svoj ajdamer i gaudu, srednje star ili star sir, koji odlično ide uz vino zbog svog pikantnog mirisa. Englezi su poznati po svom tradicionalnom čedar siru i česteru. Nemci imaju svoju vrstu ementalera, a tu je i nemački tilsiter, veoma ukusan i dobar za tost i pohovanje. Cenjeni su i danski sirevi, kao što su havarti, danbo i danably. Od španskih sireva izdvaja se manchego, tvrdi sir od ovčjeg mleka. Kad je reč o turskim sirevima, tu je kasar peyniri, fini sir za mešanje. Čuven je grčki feta sir, od ovčjeg mleka, koji se u platnu stavlja u salamuru.

Sirevi mogu biti buđavi, sa pečurkama, biberom, začinima, dimljeni, obični… ali mogu se konsumirati u svim prilikama.

Pratite Krstaricu i preko mobilne aplikacije za Android i iPhone.