U trendu

Neće nas ovo izlečiti od pohlepe i trke za položajima

Postoji kosmički zakon, onaj po kojem se „kreću Sunce i ostale zvezde” i s njim se ne treba poigravati… Prekršioce, povremeno, stiže opomena…

Mart je mesec golih istina. Zemlja prazna, daljine jalove, i svako tačno zna kako se zove ono što mu nikad neće biti dato. Sve pusto, zamrlo od iščekivanja, izešno. (…)

Ovaj odlomak iz davne prozne knjige akademika Milovana Danojlića „Zmijin svlak” deluje kao da je napisan pre nekoliko nedelja, a u stvari govori o sećanjima na jedno posleratno detinjstvo. Kako je to primetio profesor Ljubiša Jeremić, životnih početaka ovde se seća čovek koji je jednom, kao i mnogi njegovi zemljaci, otišao iz domovine, a vraća im se pošto je obišao pola sveta i shvatio da su sva ta iskustva obezvređena pred tajnom i težinom prvobitnih doživljaja.

Tako se i Milovan Danojlić, književnik i akademik, predsednik Srpske književne zadruge, koji već dugi niz godina živi u Francuskoj, u Poatjeu, ali i u Srbiji, i sada osvrće ka nama, ka rodnoj zemlji, koju je uvek posmatrao, analizirao i kritikovao iskreno i s ljubavlju.

U trećem delu njegovih „Pisama bez adrese” (Službeni glasnik), Danojlić je progovorio o sopstvenom dobrovoljnom izgnanstvu, onome kako je bilo i kako jeste kod nas, u Srbiji, ali i u svetu, o moćnicima koji se pozivaju na demokratiju i porobljenima koji trpe eksploataciju. Ličnost koja piše pisma bez adrese savršeno je informisana, ali takođe je i sumnjičava prema činjenicama primljenim iz medija, svesna je opasnosti koja nastaje od neimenovanja stvari pravim imenom.

I u ovom razgovoru „na daljinu” akademik Danojlić daje dijagnozu stanja izazvanog novim virusom korona, promišlja karantin, uočava dragocene detalje koji su slika sveta u malom:

– Najveći deo života pisac, i inače, provodi u kućnom pritvoru. Ovogodišnja izolacija pala je u vreme velikog posta, kao dodatak prehrambenom programu odricanja. Živim u kući na kraju grada, svakodnevno prošetam po okolnim poljima. U kućnoj bašti, žena i ja odigramo partiju-dve skrabla. Čitam priče Ive Andrića, uživam u najlepšem srpskom jeziku naše novije književnosti. Radim na novoj knjizi stihova. Najteži udarac od virusa korona doživeo je jedan ulični mačak, koga redovno hranimo. Otkako je ovo počelo, izbezumljeno tumara pustom ulicom i bolno mjauče. Oseća, životinja, da nešto nije normalno – kaže Danojlić.

Kao uzrok prestanka uobičajenog toka života on uviđa svojevrsni hibris, „opomenu bezbožnom čoveku da se previše zaleteo putem koji nikud ne vodi, da je izgubio dobru meru, na koju nas priroda na svakom koraku podseća”.

– Postoji kosmički zakon, onaj po kojem se „kreću Sunce i ostale zvezde” i s njim se ne treba poigravati… Prekršioce, povremeno, stiže opomena – naglašava naš akademik.

Uporedivši načine na koji se dve njegove domovine Francuska i Srbija suočavaju sa pandemijom, on primećuje slične dobre poteze, tamo i ovde, ali i istovetne greške, verovatno neizbežne.

– Naša armija, podizanjem bolnice na sajmu, pokazala se mnogo bržom i efikasnijom od francuske vojske, kojoj je trebalo deset dana da iz Orleana u Miluz prebaci nekoliko šatora i tridesetak kreveta. Mi smo siromašna zemlja, pa su takvi potezi utoliko više za divljenje. Inače, i u Francuskoj i u Srbiji, došla je do izražaja važnost države. Svake države, a socijalne pogotovu – smatra Danojlić.

Rastko Petrović govorio je o tome da će ono što ćemo doživeti sutra retrospektivno izmeniti čitavu našu prošlost. Međutim, Milovan Danojlić uz izvesni antropološki pesimizam zaključuje da se čovek neće opametiti ni posle ove katastrofe:

– Ne verujem da će nas ovo izlečiti od pohlepe, trke za položajima, za vlašću i bogaćenjem, da će zaustaviti naoružavanje, umanjiti društvene nejednakosti, poboljšati položaj najsiromašnijih. U jeku današnje krize, gospođa Badinter, supruga onog ministra koji nas je svojevremeno usrećio pri razgraničavanju unutar Jugoslavije, naplatila je 80 miliona evra od dobro plasiranih akcija. Ko će nju, i njoj slične, privesti pameti, podsetiti ih na to da na svetu svakih pola minuta po jedno dete umre od gladi.

(Marina Vulićević, „Politika“)

Pratite Krstaricu i preko mobilne aplikacije za Android i iPhone.