U trendu

Osuđeniku na smrt uskraćeno pravo na poslednji obrok: Razlog je zanimljiv

Džon Henri Ramirez pogubljen je ove nedelje, više od 10 godina nakon što je osuđen za ubistvo, ali za razliku od većine zatvorenika osuđenih na smrt, nije dobio poslednji obrok.

Ramirez je pogubljen smrtonosnom injekcijom u državnom zatvoru Hantsvil u Teksasu. Na smrt je 2009. godine osuđen zbog ubistva Pabla Kastra, kojeg je ubio zbog samo 1.25 dolara tokom nasilne pljačke 2004. godine.

Poznato je da zatvorenici u SAD-u pre datuma pogubljenja dobiju poslednji obrok, a brojni ljudi su fascinirani time što su neki od najozloglašenijih svetskih kriminalaca odlučili da pojedu pre nego što su pogubljeni.

U Teksasu zatvorenici ne smeju da biraju raskošan poslednji obrok

Na primer, poznato je da je serijski ubica Džon Vejn Gejsi pojeo kantu KFC-jeve piletine, 12 prženih kozica, pola kilograma jagoda, pomfrit i dijetalnu Colu, a Tomoti MekVej, koji je ubio 168 ljudi u bombaškom napadu u Oklahoma sitiju 1995. godine, zatražio je sladoled od čokolade i mente. Međutim, Ramirez nije dobio isto pravo.

Pravila o poslednjim obrocima razlikuju se od države do države, a u Teksasu zatvorenici ne smeju da biraju raskošan poslednji obrok. Umesto toga, jedu sve što je na redovnom zatvorskom jelovniku.

Za to je zaslužan bivši zatvorenik Lorens Rasel Bruer, beli suprematistički ubica, koji je bio zatvoren zajedno s još trojicom muškaraca jer su ubili Džejmsa Birda mlađeg vukući ga kamionetom pet kilometara po putu.

Prekinuta tradicija dugu 87 godina

Kad je došao datum njegovog pogubljenja, naručio je čizburger s trostrukim mesom i slaninom, tri fahite, pola kilograma mesa s roštilja i pola vekne bijelog hleba, picu s mesom, pola litra domaćeg sladoleda od vanile Blue Bell, jednu krišku maslaca od kikirikija s mlevenim kikirikijem i tri piva. Međutim, kada mu je hrana servirana, nije pojeo ni zalogaj rekavši da nije gladan.

To je dovelo do toga da teksaški senator Džon Vitmajr prekine tradiciju dugu 87 godina, naredivši da svi osuđenici na smrt moraju da jedu ono što su jeli i svi ostali zatvorenici.

Međutim, jedan zahtev koji je Ramirezu ipak ispunjen bio je da sveštenik bude prisutan i moli se na njegovom pogubljenju. Vrhovni sud mu je na kraju uslišio želju, presudivši da bi uskraćivanje sveštenika ubici predstavljalo kršenje njegovih prava prema Prvom amandmanu.

Pratite Krstaricu i preko mobilne aplikacije za Android i iPhone.

Pošalji komentar