BEOGRAD – Predstava „Mladež bez boga“ Boruta Šeparovića, rađena u produkciji Montažstroja i Zagrebačkog kazališta mladih, izvedena je večeras u Ateljeu 212 u okviru 53. Bitefa.
Inteligento i višeslojno kombinujući motive i građu iz romana Edena fon Horvata „Mladež bez boga“ (1936) o mladima u nacističkoj Nemačkoj i knjige „Heroji; Masovna ubistva i samoubistva“ (2015) Franka Bifa Berardija o mladim ljudima koji izvršavaju masovna ubistva i samoubistva, Šeparović razvija polemički diskurs o uzrocima, manifestacijama i posledicama nasilja među mladima u današnjem svetu, uzrokovanom neoliberalnim kapitalizmom, opsesijom samopromocijom, raspadom humanističke ideje zajednice, te darvinističkim instinktom opstanka u džungli.
„Sve to povezuje ideja da jači mora da pobedi slabijeg i da su slabi uvek u nemilosti jakih i bogatih što mi ovde u našem regionu jako dobro poznajemo. Svi smo mi slabi i na nemilosti nekog jačeg od nas“, rekao je Šeparović Tanjugu uoči predstave.
„Šeparovićevi junaci“, u energetski izuzetno silovitom tumačenju grupe mladih glumaca, inficiraju se nasiljem putem opsesije video-igrama na temu opštih katastrofa i šerovanja fotografija i snimaka nasilja nad vršnjacima na društvenim mrežama, a zatim ih obnavljaju u stvarnom životu.
„Horvat je govorio o mladeži koja je ostala bez orjentira i vrednosti, pa onda dolaze totalitarne ideje koje ih pretvaraju u neku vrstu predatora koji su spremni i ubiti. Za njega je mladež bez boga ona koja je spremna da ubije, i to važi i danas. Fašističko biće se u 21. veku malo drugačije stvara, ali u osnovi je ponovo mržnja i da jači mora srediti slabijeg“, rekao je Šeparović.
Fašističko biće 21. veka se, prema njegovom mišljenju, razlikuje od onog u 20. veku možda jedino po tehnologiji koju poseduje.
„Onda se setimo medija koji proizvode lažne vesti i demokratske ideje da ćemo znanjem i razumevanjem moći nešto da promenimo, a ljudi su danas super izgubljeni, a ono što je činjenica, posebno u razvijenim zemljama, jeste da su mladi u dobi između 16 i 24 godine usamljeni, i to je posledica super individualizma. Svi smo mi super individue, a zapravo razlike među nama se svode na to koji mobilni posedujemo“, primetio je Šeparovića.
Konstatuje da je u regionu na snazi vrsta istorijskog revizionizma što traje skoro 30 godina, da mladi u školi, kod kuće, iz medija uče da misle na sebe i srede onog do sebe, a ono u čemu Šeparović vidi sličnosti između regiona i razvijenog sveta jeste u tom insistiranju na belom hrišćanskom identitetu.
Eden fon Horvat uspeo je prikazati nastanak fašističkog čoveka, a Berardi u delu „Heroji“ okuplja većinu likova iz predstave: Erika Harisa, Dilana Klebolda, Čoa Senga Huija, Peku Auvinena, redom ubice iz škola, koji su svoje krvave pohode završili samoubistvom, kao i Andreasa Brejvika.
Predstava, koja kombinuje scensku igru i njeno video-posredovanje, završava se Brejvikovom odbranom na sudu, ne ostavljajući tako nikakvu nadu.
„Horvat je video nadu u mladim ljudima koji u Hitlerovo doba čitaju zabranjene knjige. Danas ništa nije zabranjeno i možda vidim nadu u tome da ljudi počnu razmišljati šta se može uraditi kada se više ništa ne može uraditi. Berardi je pesimista i jedinu nadu vidu u neučestvovanju u igri“, rekao je Šeparović.
Priznaje da je dosta pesimištičan i ne vidi da će se u skorijoj budućnosti nešto preokrenuti.
„Bilo bi zanimljivo da neki levi narativi okrenu stvari, ali trenutno ovi desni znaju šta treba. Levica ima puno pitanja, a desnica ima jasne i jednostavne dogovore. Zato i nisam preterano optimista“, naglasio je Šeparović.
Šeparović je odlično poznat Bitefovoj publici – njegova predstava „Fragile“, nastala kao koprodukcija Montažstroja i Interculta iz Stokholma, osvojila je na 33. Bitefu 1999. Nagradu publike, dok je na 47. Bitefu 2013. komad „A gde je revolucija, stoko?“ osvojila Specijalnu nagradu.
(Tanjug)
Pratite Krstaricu na www.krstarica.com