Uvek je lepo videti kada mlad pisac objavi dobar prvi roman ili dobru prvu zbirku priฤa. Jedan takav sluฤaj je i zbirka noveleta "Fotofobija", ฤiji je autor Marko Piลกev, roฤen 1984. godine.
"Fotofobija" je zbirka od ฤetiri horor novelete, "Ostaci", "Stega", "ล ake" i "Fobija". Mladi autor nije podlegao inaฤe ฤestoj ideji da u prvoj zbirci objavi sve do sada napisane priฤe, veฤ je za nju odabrao tematski povezane – u svim priฤama egzistiraju motivi svetlosti i tame, a prve tri su povezane i motivom fotoaparata.
Prva noveleta, "Ostaci", veoma snaลพno uvlaฤi ฤitaoca u lavkraftijansku atmosferu sumanutosti i ludila. Priฤu pratimo iz perspektive glavnog junaka, osobe opsednute nekim dogaฤajima iz proลกlosti, dogaฤajima za koje saznajemo postepeno, kroz fleลกbekove, dok se protagonista trudi da se izbori sa svojim nezdravim opsesijama, da ih se nekako otarasi – i dok sve dublje tone u njih. Odliฤno napisana, ova priฤa bi mogla da deluje veoma uznemirujuฤe na ฤitaoca, moguฤe i da ga, uplaลกenog, odbije od daljeg ฤitanja zbirke, ลกto bi svakako bila ลกteta, jer je "Fotofobija" i te kako vredna ฤitanja.
"Stega" ima najjasnije definisanu radnju, i najviลกe se kreฤe po obrascu – po dobrom obrascu, tako da to nimalo ne smeta. Glavni lik je nastavnik tehniฤkog u osnovnoj ลกkoli, nastavnik sa veoma mraฤnom proลกloลกฤu za koju tek vremenom saznajemo, toliko mraฤnom da se i sam pita kako mu je uopลกte dozvoljeno da radi sa decom. Tokom ฤitanja ove priฤe pune mraka i ludila briลกe se granica izmeฤu stvarnog i nestvarnog, ne znate da li viลกe da se plaลกite za protagonistu ili za njegove ฤake, da bi na kraju doลกlo do sulude kulminacije sa mraฤnim kultom i njegovim poklonicima. "Stega" nije bez mana, konstrukcija je mogla da bude bolja, neke stvari ranije i veลกtije nagoveลกtene, jedan od motiva bolje upotrebljen (ovako viลกe sluลพi za ukras nego ลกto ima stvarnu funkciju), ali, uz sve te zamerke, ovo je ipak dobra priฤa koja vas snaลพno uvuฤe u svoj haotiฤni svet.
"ล ake" je najslabija priฤa u zbirci, idejno interesantna, sa zanimljivim motivom kamere koja se navija i raste, interesantnim junacima (autor nema nikakav problem sa karakterizacijom, svi likovi su mu uverljivi), i nekim suludim idejama za koje ลพelite da vidite ลกta ฤe biti dalje s njima, ali je konstrukcija slaba, priฤa deluje nerazraฤeno, i zavrลกava se na najzanimljivijem mestu.
"Fobija" je najpaลพljivije konstruisana priฤa, moลพda i najbolja u zbirci. Reฤ je o ฤoveku koji se vraฤa u hotel u kome je odseo kao deฤak, u kome je stekao, a potom i izgubio, drugaricu koja je na neki naฤin bila ljubav njegovog ลพivota i pokuลกava nekako da sastavi deliฤe svog ลพivota koji se raspada, samo ลกto mu dogaฤaji, u ฤiju stvarnost nismo uvek sigurni, to ne dopuลกtaju. Najveฤi problem ove priฤe je jedan od likova, sam po sebi interesantan, ali potpuni viลกak – deluje kao da ga je pisac upotrebio kao poลกtapalicu za sve ono ลกto nije bio siguran kako da reลกi. Uprkos tome, paลพljiva konstrukcija, uverljivi likovi i opฤinjavajuฤa stvarno-nestvarna atmosfera ฤine ovu priฤu odliฤnom.
Ukupno uzev, "Fotofobija" je odliฤna zbirka. Autorove jake strane su karakterizacija i fascinantna atmosfera, kao i sposobnost da ฤitaoca uvuฤe u priฤu; konstrukcija mu, za sada, neลกto slabije ide, ali, poลกto se radi o veoma mladom autoru vrlo je verovatno da ฤe se vremenom i sa tim bolje snalaziti i da ฤe mu sledeฤe knjige – za koje se nadamo da ฤe ih biti ลกto viลกe – biti joลก i bolje od ove, na veliko zadovoljstvo ฤitalaca.
Pratite Krstaricu na www.krstarica.com