U trendu

Dede srpskog tenisera su heroji: Jedan rešio variolu veru, drugi čuveni general

Miomir Kecmanović stigao je do 31. mesta na planeti i tako ostvario najbolji plasman u karijeri na ATP listi.

Oduvek je privlačio veliku pažnju javnosti, a pogotovo sada kada je odigrao pet vezanih četvrtfinala i kada mu se predviđaju veliki uspesi. Mogao bi da postane standardni član Top 10 društva, pa i njegova privatna strana privlači sve više pažnje.

Srpski as ima priču kakvom bi mogao da se pohvali retko ko. Sin je ostvarenih roditelja koji rade kao hirurzi i unuk ličnosti koje su odigrale važnu ulogu u istoriji naše države.

Dobio je ime po dedi Miloradu, koji je preminuo tri godine pre njegovog rođena. Profesor Kecmanović je bio heroj u borbi protiv epidemije variole vere u Jugoslaviji, ujedno i poslednja epidemija ove bolesti u Evropi, piše Nova.rs.

Kecmanović je odmah išao avionom za Prištinu kada je 16. marta 1972. godine registrovan prvi slučaj velikih boginja i bio je čovek u kog se uzdala čitava država. To poverenje nije izneverio.

Deda sa majčine strane je čuveni general Jovan Pavlov, a 2017. godine čuveni „Njujork Tajms“ objavio je članak posvećen Miši Kecmanoviću kako bi predstavio srpskog tenisera.

„Kecmanovićev deda po majci, Jovan Pavlov, uveo ga je u tenis, upisao razdraganog šestogodišnjaka u školu tenisa na skijalištu Zlatibor, samo da bi kanalisao svoju nezadrživu energiju“.

„Deda je bio general jugoslovenske vojske na početku sukoba na Balkanu 90-ih godina prošlog veka i bio je poznat po tome što se javno zalagao protiv konflikta, kaže Tanja Pavlov. On se penzionisao nedugo nakon početka ratnih dejstava 1991. (koje su ga zatekle u Sloveniji, kada je počelo otcepljenje te republike bivše SFRJ). Njegove ćerke, Tanja i Maja, Mišina mama, morale su da se presele u Srbiju iz Hrvatske, gde su u to vreme živele.

‘Mi smo zbog njega smatrane ‘neprijateljima’ i morale smo da se preselimo u Srbiju. A naš otac se javno, na televiziji, zalagao za mir’, kaže Kecmanovićeva tetka.

Ona je i bila ključna podrška Miomiru u SAD, dok mu se ostatak porodice nalazio u Srbiji. Kada su roditelji razmišljali šta da rade povodom IMG-ovog poziva, ona se ponudila da ide sa njim kao staratelj. Drugačije ga roditelji ne bi ni pustili.

Da bi bili sigurni da Miša nije sam u dalekoj Americi, sa njim je pošla i tetka Tanja Pavlov. Ona je ubrzo postala njegov menadžer, vozač i kuvarica, a s obzirom da nisu imali automobil prvih nekoliko meseci su na treninge odlazili pešice, a to na vrelom vazduhu Floride nije bilo nimalo lako. Trud se kasnije isplatio, a mnogi stručnjaci predviđaju mu veoma uspešnu karijeru.

‘Bilo je to teško. Ali, to je bila njegova sudbina, ne moja’, kaže Kecmanovićev otac Dragutin. ‘Nedostaje nam mnogo. Odete tako u sobu, isplačete se, pa izađete i sve je u redu'“, pisalo je između ostalog.

O svemu tome je za Nova.rs govorio i Kecmanović koji je pojasnio koliko je to značilo za njega.

„I dede i moji roditelji su veliki heroji i moja večna inspiracija i zvezde vodilje. Zahvalan sam i srećan što ih imam u mom životu, što su svoje kvalitete preneli na mene, što su me okružili svojom dobrotom, plemenitošću i genijalnošću. Takav ambijent za život, odrastanje, razvoj i hod kroz poziv koji sam izabrao znači neizmerno i večno sam im zahvalan na tome“, rekao je Kecmanović za Nova.rs nedavno.

Još jedan odlomak govori o tome kako je porodica stala uz Kecmanovića.

„Kecmanovićeva mama mu je bila trener u najranijoj mladosti, kada je izgradila u njemu disciplinu. Tata je pomogao da se donesu odluke koje turnire treba igrati, a i obavljao je najveći deo vozačkih obaveza. Baka je brinula o obrazovanju i kuvala unuku, a deda ga je vodio na one turnire na koje roditelji nisu mogli da odu zbog svojih obaveza.“

Sada srpski teniser može da prevaziđe i slavu svojih predaka, uostalom i sam veruje da bi mogao da podigne grend slem pehar kao što mu i predviđaju navijači (već do kraja 2023. godine).

„Lepo je čuti da postoje takva mišljenja, a izazvana su rezultatima koje sam napravio i to posebno raduje. Kada je rezultat koji napravite prepoznat, kada zasluži pažnju ljudi koji odvoje svoje vreme za vas i uživaju u onome što si uradio to puno znači, to i obavezuje da se nastavi još bolje i jače. Drago mi je kad čujem da naši ljudi veruju u mene, srce mi je puno. Nemam puno vremena da čitam komentare, dan je uvek ispunjen od jutra do večeri radom i pripremama za ono što sledi već narednog dana, ali mi moji prijatelji prenesu i uvek dobijem motiv više i neku novu energiju. Grend slem trofeji su rezervisani za posebne pisce teniske istorije, verujem da ću se naći na toj listi večitih i najvećih“, rekao je teniser koji je pokazao najveći napredak ove sezone u ATP svetu.

Pratite Krstaricu i preko mobilne aplikacije za Android i iPhone.

Pošalji komentar