Svet izgrađen posle Drugog svetskog rata se raspada, a okosnicu novog poretka će činiti interesi nuklearnih super-sila, među kojima nema Evrope, smatraju ugledni evropski politički mislioci.
I, kako zaključuju, Evropska unija neće opstati ako se ne objedini bezbednosno i budžetski, ali takođe i ako se ne proširi na nove članice.
Bivši šef nemačke diplomatije Joška Fišer tako predočava da Evropa može kročiti u „strategijsku samostojnost „, što žele neki vodeći političari, ne samo ako stvori sopstvenu odbranu, postane tehnološki nezavisna od SAD i Kine, već i stvori jezgro članica EU koje su za „evropsku odbranu“ i proširenje, a time otkloni one koji se tome protive.
Donedavni šef diplomatije EU i bivši šef Evropskog parlamenta Žozep Borel misli takođe da Evropa mora stvori odbrambenu, budžetsku strukturu i „krenuti u federalnu uniju“.
Jer, inače, „neće opstati… svetom danas vladaju populizam, protekcionizam, ratovi, a moramo biti svesni toga da je svet odbacio upliv i vezanost za Zapad“.
Evropljani su s velikom pažnjom primili na znanje da Amerika više ne želi da bude ne samo bezbednosni zaštitnik, već ni ekonomski bliski partner Brisela.
To je posebno prepoznato u izjavi potpredsednika SAD Džej Di Vensa da „Evropa jeste naš saveznik, ali ne može biti večiti vazal“.
Borel ukazuje i na to da nezapadni svet, „na nas Evropljane gleda kao na onakve kakvi smo: stanovništvo koje se smanjuje i stari, da smo izgubili inicijativu na tehnološkom polju, a svetom preovladava tehnološko američko-kinesko nadmetanje, ruska invazija na Ukrajinu i razbijački činilac oličen u predsedniku (SAD Donaldu) Trampu „.
A, uveren je on, „Evropa s tim izazovima treba da se sučeli svesna da je naš potencijal to što smo u svetu najbolji spoj političke slobode, ekonomskog napretka i socijalne zbijenosti i sklada“.
Francuski dnevnik „Mond“ istovremeno u opširnoj analizi „stanja sveta i Evrope“ zaključuje da su se „osamdeset godina posle kraja drugog svetskog rata sučelile dve Evrope, usred haosa kojim dominiraju drugi“.
„Mond“ s gorčinom zaključuje da je obeležavanje 80. godišnjice pobede u Drugom svetskom ratu „imalo obeležje rekvijema za kraj međunarodnog poretka proisteklog iz ratne pobede-nastanak dva dela kontinenta razdvojenog jednom zemljom, Ukrajinom, u ratu“.
Nekadašnji nemački ministar inostranih poslova Fišer ujedno upozorava da podele koje je svetu nametnula vlast predsednika SAD Trampa zahtevaju da i Evropa postane samosvojna svetska snaga „uz nadnacionalnu političku volju“.
Fišer, štaviše, predočava da „Trampova vlada ne dovodi u pitanje samo vojnu bezbednost Evrope, već takođe sumnja u njenu moć u svetskoj trgovini, na kojoj počiva evropska privreda“.
On takođe podvlači da se EU mora osloboditi tehnološke zavisnosti od neevropskih velikih sila, „kao i zavisnosti od sirovina i retkih metala“.
Više od 200 evropskih kompanija, uključujući vrlo uspešnog proizvođača aviona „Erbas“, su upravo upozorili da će Evropa postati „tehnološka kolonija“ ako ne krene u osvajanje sopstvene visoke tehnologije, posebno veštačke inteligencije.
Njihov zaključak je da se mora okrenuti geslu „kupujte evropsko“, jer osamdeset odsto numeričkih programa i usluga za profesionalne potrebe u Evropi se kupuju od američkih firmi, a to je 265 milijardi evra godišnje.
Fišer pomalo iznenađujuće ističe da Evropa mora prevazići nacionalne razlike i nadahnuti se „nasleđem“ bivšeg francuskog predsednika Šarla de Gola i zbog bezbednosnih vojnih i ekonomskih pretnji „postati degolistička, samosvojna…jer trećeg puta nema“.
„Evropi je potrebna snažna ideološka suština, da jedinstveno stoji iza slobode, ljudskih prava, solidarnosti i vladavine zakona…i samo tad će svet verovati da smo prava svetska sila“, kaže Fišer.
On podvlači i nužnost proširivanja EU na susedne zemlje, produbljivanje evropske integracije, opipljivo pomaganje reformi u zemljama na putu u članstvo Unije.
I navodi da „ukoliko neke vlade EU koče dalje produbljivanje evropske integracije, one članice ‘koje to žele i mogu’ treba da osnaže međusobnu saradnju „.
A „EU takođe mora obnoviti narušenu verodostojnost u evropsku perspektivu kandidata za članstvo „, ukazuje on.
Borel zaključuje da „u Evropi danas vladaju tri straha: od rata, gubljenja sopstvene industrije i konkurentske sposobnosti, kao i okretanja ka krajnjoj političkoj desnici „.
A, primećuje on, krajnja desnica takođe jako maše i plaši bojaznima od gubljenja identiteta zbog nekontrolisanog priliva doseljenika s drugih kontinenata.
(Beta)
Pratite Krstaricu na www.krstarica.com